Prije neki dan moj je sin želio igrati video igricu za koju sam mu već rekla da ju ne smije igrati zbog ružnog rječnika u njoj.
Odgovorio mi je nešto što sam ranije čula mnogo puta od zrelih vjernika:
“Pa to je samo nekoliko ružnih riječi, sve u svemu to je dobra igrica.”
Iskoristila sam tu priliku da mu slikovito pojasnim na način na koji je to puno puta učinio moj otac i pokazalo se učinkovitim.
Podijelit ću to ukratko s vama, ali osjećam da je od životne važnosti odgovoriti na sljedeće pitanje: Kolika je količina grijeha previše grijeha?
Dok sam odrastala, moje omladinske voditeljice su bile obasipane pitanjima gdje povući granicu u odnosu djevojka – mladić. Sjećam se jasno kako je jedna voditeljica smirila žučnu raspravu među nama rekavši: “To je pogrešno postavljeno pitanje.”
Pitanje bi se moglo preformulirati, “Koliko daleko mogu ići?” ne “Što ugađa Bogu?”
U prvom tjednu našeg proučavanja 2 Ljetopisa u grupi Dobro jutro djevojke čitale smo o Salomonovom štovanju koje skupo košta.
Salomon se nije ustezao u svome štovanju Boga dok je gradio hram i to je uvelike ugađalo Bogu.
Hram je sada dovršen i oni su ga posvetili samo za službu Bogu i Bog dolazi i posjećuje Salomona po drugi put.
On daje Salomonu vrlo jasno obećanje:
I ako ti uziđeš preda mnom onako kako je išao tvoj otac David, tako da činiš sve što sam ti zapovjedio, i držiš moje uredbe i propise, tada ću prijestolje tvog kraljevstva utvrditi, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu kad sam rekao: Nikada ti neće nestati čovjeka koji vlada nad Izraelom. Ali ako se vi odvratite od mene i ne zadržite moje zapovijedi i uredbe, na koje sam vas obvezao, i počnete služiti drugim bogovima i njima se klanjati, tada ću istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam im dao, i Hram koji sam posvetio svom imenu odbacit ću od svojega lica, i učinit ću od njega ruglo i podsmijeh kod svih naroda.
2 Ljetopisa 7:17-20
Tako često mi se usredotočimo na Božja obećanja, izvlačeći ih iz konteksta, i pokušavamo ih iskoristiti u našem životu kao duha u boci koji ispunjava želje, ali Bog nije duh koji ispunjava želje niti je Biblija boca.
Svako obećanje u Pismu dolazi s uvjetom.
Vidite, Božja ljubav i milost su bezuvjetne, ali njegova su obećanja itekako uvjetovana. I na ovom mjestu On obećava da će učvrstiti Davidovo prijestolje, ali uz vrlo strogi uvjet.
Salomon mora hodati pred Bogom kao što je David hodao.
Sve znamo da David nije bio savršen. Ustvari, David je počinio neke vrlo strašne grijehe, ali je hodao pokajničkoga i poniznoga srca pred Bogom.
Salomon također mora biti poslušan Bogu i Njegovim zapovjedima.
Ali ovdje je već jedna mala lisica u Salomonovom životu koja će se pokazati razlog njegova pada, a to nalazimo u stihu 11 poglavlja 8.
Salomonov preseli faraonovu kćer iz Davidova grada u palaču koju je za nju bio sagradio. Jer pomisli u sebi: “Neće stanovati moja žena u kući Davida, kralja Izraelova, jer je mjesto sveto, kad je GOSPODNJI kovčeg tamo došao.”
2 Ljetopisa 8:11
Salomon je Bogu sagradio raskošan hram, pažljivo je slijedio Božje upute do najsitnijih detalja; i Bogu je bilo ugodno i njegova se slava spustila i ispunila hram.
Ali postojalo je jedno područje Salomonova života koje nije htio podrediti Bogu.
Žene.
I kako čitamo u ostalim knjigama Biblije o Salomonovom životu, otkrivamo da je imao 700 žena i 300 priležnica.
No kralj Salomon ljubio je, osim faraonove kćeri, mnoge žene tuđinke: Moapke, Amonke, Edomke, Siđonke i Hetitkinje, dakle, iz naroda za koje je GOSPODIN bio zapovijedio sinovima Izraelovim: “Ne upuštajte se s njima, i oni ne smiju općiti s vama. Inače će oni, posve sigurno, privući vaša srca svojim bogovima.” Njima prionu Salomon ljubeći ih. I imao je 700 žena kraljica i 300 priležnica. I njegove ga žene zavedoše. Kad je Salomon bio ostario, njegove mu žene privukoše srce drugim bogovima. Njegovo srce nije više nepodijeljeno pripadalo GOSPODINU, njegovu Bogu, kao srce njegova oca Davida. I Salomon je štovao Aštartu, boginju Sidonaca i Milkoma, strahotu Amonaca. Salomon je činio ono što se nije sviđalo GOSPODINU i nije hodio za GOSPODINOM do kraja kao njegov otac David.
1 Kraljevima 11:1-6
Salomonova priča je poražavajuća, jer je on na početku bio tako strastven prema Bogu. Međutim, ovo jedno područje njegova života ostalo je neposvećeno Bogu.
Vidite, jedna tuđinka – faraonova kći – vodila je do žene iz jednoga od naroda za koji je Bog jasno zabranio Izraelcima da se njima ne žene.
Zatim do sljedeće, pa do još jedne.
I “njima prionu Salomon ljubeći ih”, ljubavlju koja je očito bila veća od njegove ljubavi prema Svemogućem Bogu, jer su njegove žene okrenule njegovo srce daleko od Boga da služi onome što se na drugim mjestima naziva “gadostima”.
Što iz ovoga slijedi je podjela kraljevstva i okretanje kraljeva od Boga koje vodi i Izrael i Judu u još dublji grijeh i konačno u sužanjstvo njihovim neprijateljima.
Dakle, draga sestro, kolika je količina grijeha previše grijeha?
Ono što sam slikovito podijelila sa svojim sinom onoga dana ide nekako ovako:
“Dakle, ako bih ti dala Fantu s malo pseće kakice, bi li ju popio?”
“NE!!! Fuj!”
“Ali to je samo malo pseće kakice. Mislim da bi ju teško uopće vidio. Vjerojatno ju ne bi ni osjetio.”
“Svejedno ne bih to popio! Vjerojatno bi mi pozlilo ili nešto slično!”
“Ali to je samo malo, vrlo malo pseće kakice!”
“Ne!!!”
I to je ono što mi ne uviđamo u pitanju grijeha. To je kao šalica kave s malo pseće kakice. Možda je nema puno, vjerojatno samo vrlo malo.
Pismo na puno mjesta grijeh uspoređuje s kvascem – što vidimo u židovskoj kulturi, osobito tijekom Pashe, kad nas upozorava da malo kvasca ukvasa cijelo tijesto.
Ako si ikada pravila kruh ili radila dizano tijesto, poznato ti je ovo.
Ne trebaš veliku količinu kvasca, samo malu žličicu, da izradiš štrucu kruha.
A ista se stvar događa kad jedan grijeh ostane neuočen u našem životu. On je tamo, ne pozabavimo se njime, i kao bakterija u našem duhu, počinje se umnožavati i širiti.
Vrlo skoro se dogodi da jedan prijatelj s kojim se družimo i radimo stvari koje ne bismo trebale raditi vodi do još takvih prijatelja. Jedna prosta riječ, jedan slučaj spominjanja Isusova imena uzalud vodi do još takvih riječi.
Nedugo zatim prestanemo osjećati grižnju savjesti…
Ali ono što je zanimljivo da mi, kao Salomon, počinjemo čeznuti za tim grijehom. “Prianjamo uz njega ljubeći ga.” I on počinje okretati naše srce od Boga i naša ljubav prema Bogu ohladni.
Preskačemo službe u crkvi, ne idemo na proučavanje Biblije. Prestajemo čitati Bibliju i moliti – ili ako to i radimo, obavljamo to bez strasti koju smo nekoć imale.
Ljuti nas kad naš pastor u propovijedi ukazuje baš na naš grijeh.
Umjesto da sudjelujemo u slavljenju, gledamo uokolo kritičkim okom … možda ismijavamo način na koji neki ljudi slave, ili duboko u sebi mislimo, “Da, oni su vjerojatno licemjeri, kroz tjedan griješe, a nedjeljom dolaze puni svetosti.”
Znam da je ovo istina, jer sam se ja tako ponašala tijekom prve dvije godine Biblijske škole.
Bila sam duboko u grijehu, jedan mali grijeh preko kojega sam prešla umnožio se i oduzeo mi život. Nisam mogla podnijeti biti u slavljenju i često sam ustajala i išla na toalet samo da izbjegnem slavljenje.
Bila sam ljuta na svoje profesore.
Ljutili su me oni koji su strastveno slavili Boga.
Bila sam kritički raspoložena prema njima i osuđivala njihove namjere iako uopće nisam znala išta o njima.
Ali to je način na koji grijeh djeluje.
Kolika je količina grijeha previše grijeha?
Čak i komadić grijeha je previše. I kao što je slučaj s bakterijama, jedini lijek je potpuno pokajanje i odvraćanje od grijeha i povratak Bogu cijelim srcem.
Ništa drugo nikada neće biti dovoljno da nas očisti, iscijeli i učini cjelovitima.
Zato je Bog rekao Salomonu:
Ako se tada moj narod, koji je zazvan po mojemu imenu, ponizi i pomoli se, i potraži moje lice, i vrati se od svojih zlih putova, onda ću ih ja uslišiti u nebu, oprostit ću im njihove grijehe i spasit ću njihovu zemlju.
2 Ljetopisa 7:14
Pokajanje i traženje Božjega lica i potpuno okretanje od grijeha, makar on bio mikro – grijeh, jedino je rješenje za grijeh.
Ako prijeđemo preko grijeha, gubimo kontrolu nad njim i nad putom kojim će nas odvesti.
Zaključit ću s ovim mudrim stihovima u kojima je upakirana istina:
Porok je čudovište tako zastrašujućeg izgleda
da je dovoljno vidjeti ga da bi ga mrzio.
Ali ako ga vidimo prečesto, postaje nam poznato lice,
prvo se odupremo, zatim se sažalimo, a onda ga prigrlimo.
– Alexander Pope
