Nikada neću zaboraviti kada sam prvi puta čula moga tatu kako kaže ove riječi:
Količina radosti u tvom životu, količina Božje prisutnosti u tvom životu i količina pomazanja u tvom životu u obrnutoj su proporcionalnosti s količinom svijeta kojoj dopuštaš da okupira tvoj život.
Tijekom godina sam spoznala da ispitivanje naših srca i otkrivanje područja u kojima smo dopustile da prebiva svijet nije jednom zauvijek obavljen posao.
To je stil života u kojemu dopuštamo Bogu da izloži područja u našim životima u kojima vlada filozofija svijeta.
Ovaj tjedan proučavamo knjigu o Ezri u našem Dobro jutro djevojke biblijskom proučavanju.
Priznat ću da sam čitajući knjigu o Ezri bila razočarana poglavljem 9.
Hram je obnovljen.
Štovanje i žrtve su obnovljene.
Slavila se Pasha.
I onda dolazimo u poglavlje 9 i čitamo ovo:
… k meni su došli glavari i rekli: »Izraelski narod, svećenici i Leviti nisu se držali odvojeno od susjednih naroda i gnjusoba koje čine Kanaanci, Hetiti, Perižani, Jebusejci, Amonci, Moapci, Egipćani i Amorejci. Sebi i svojim sinovima uzimali su njihove kćeri za žene i pomiješali sveti rod s drugim narodima. A glavari i službenici bili su predvodnici u toj nevjeri.«
Ezra 9:1-2
Bog je izričito rekao u vrijeme Mojsija da se Božji narod ne miješa ženidbom s narodima koji su oko njih.
Svećenici, oni koji su poznavali Božji zakon dovoljno dobro da ga poučavaju, bili su “predvodnici u toj nevjeri”.
Možemo vidjeti odjek ovoga u Božjim ljudima danas.
“Sklon lutanju, Gospodine, osjećam to. Sklon napuštanju Onoga koga volim” – Dođi, izvore svakoga blagoslova
Kroz cijelu povijest, sve od pada Adama i Eve, Božji se ljudi bore protiv svoje sklonosti lutanju i otpadu od Boga i njegova zakona.
To je bitka koju ćemo voditi sve do dana odlaska u nebo.
Ali to je bitka vrijedna da bude vođena.
Postoje oni koji se nazivaju kršćanima i koji opravdavaju svoj grijeh činjenicom da nisu savršeni.
Oni pogrešno vjeruju da će Bog zanemariti njihov grijeh jer su ljudi.
Istina je da smo ljudi i da nismo savršeni, ali je istina i da Bog očekuje od nas da živimo po određenom standardu.
Hoćemo li posrnuti i pasti?
Da, hoćemo.
Ali je velika razlika između posrtanja i padanja u grijeh i hodanja pravo u grijeh širom otvorenih očiju.
Ivan je dao ovu vrlo važnu izjavu:
Nemojte voljeti (agapao) svijet ni ono što je u svijetu! Tko voli (agapao) svijet, u njemu nema Očeve ljubavi (agape).
1 Ivanova 2:15
Sve tri riječi za ljubav u ovom stihu označavaju Božju vrstu ljubavi.
Kada dopustimo da se Božja ljubav u nama iskrivi i uprlja ljubavlju prema svijetu, gubimo Božju ljubav.
Ta ljubav više nije u nama. Ivan ide i dalje i kaže nam zašto:
Jer, ono što je u svijetu — požuda tijela, pohlepa očiju i ponos na imetak — ne dolazi od Oca.
1 Ivanova 2:16
Ovo je razlog zašto si ne možemo priuštiti da dopustimo svijetu i stvarima svijeta da nam postanu privlačne.
To krade Božju ljubav iz naših srca.
Mi tada nemamo podijeljeno srce, nego Božje ljubavi više nema u našem srcu.
Ne možemo imati podijeljeno srce s Bogom.
Svjetlost i tama ne mogu postojani u istoj sobi. Svjetlost razgoni tamu, a tama guši svjetlost.
Znanstveno je nemoguće da one koegzistiraju.
Tako Božja ljubav i svijet ne mogu koegzistirati u istom srcu. Božja ljubav izgoni svijet, ali i svijet će isključiti Božju ljubav.
Jedan od najvećih izazova s kojim se kršćani danas suočavaju je kako držati ljubav prema svijetu i svjetovne stvari daleko od svojih srca.
Moram vas pitati danas: Koliko volite svijet?
Jeste li poput ljudi u Ezri 9 i pokušavate služiti Bogu i zabavljati se svijetom u svom srcu u isto vrijeme?
Postojao je samo jedan lijek za Božji narod u Ezri 10.
Ezra se molio, priznavao grijehe, plakao i ležao potrbuške na zemlji pred Božjim Hramom. Veliko se mnoštvo Izraelaca — muškarci, žene i djeca — okupilo oko njega. Svi su gorko plakali.
Ezra 10:1
Okupili su se i kajali.
Otpustili su žene iz poganskih naroda.
Ponovno su se odvojili i posvetili Bogu.
Bog im je oprostio njihov grijeh i odnos s Njegovim narodom je bio obnovljen.
Ali Bog nije tolerirao njihov grijeh.
Bog je očekivao da potpuno odustanu od svoga grijeha i zavjetuju se da se nikada više neće u njega vratiti.
Trebali su izgnati ljubav prema svijetu iz svojih života.
Postoji li neko područje tvoga života gdje si dopustila ljubavi prema svjetovnim stvarima da ostane u tebi?
Kao što su poganske žene učinile u Ezrino vrijeme, ova tajna ljubav prema svijetu će uprljati tvoj život.
Tama u tom području će polako preuzeti cijelo tvoje srce.
Nikada si ne smijemo dopustiti da povjerujemo da je jedno malo područje svijeta u našim srcima bezopasno i benigno.
To nikada nije benigno.
To je uvijek za nas duhovno smrtonosno.
Potičem te danas da dopustiš Gospodinu da istraži tvoje srce i provjeri postoji li neka kriva staza u tebi.
Pronikni me, Bože, i misli upoznaj, ispitaj me i saznaj moje brige. Provjeri ne pratim li krivu stazu i starim putem vodi me k dobru.
Psalam 139:23-24
