Jesi li ikada osjetila omamljenost svoje duše?
Znaš, onaj osjećaj, kada dan prije dozvoliš svojim emocijama da izgube kontrolu i ljutnja i panika… i nakon toga, koliko god da se trudiš, nikako da pronađeš svoj put do mira…
… i probudiš se sljedeće jutro osjećajući se ljepljivo i iscijeđeno?
Da, to sam ja danas dok pišem članak o spokojnom duhu.
Zato sam ovdje da naučim raditi daleko bolje od onog što sada činim.
Ne mogu podnijeti dobro stres.
Događa mi se da ne podnosim napete situacije jer od sretne i mirne osobe do panične u svoj punini treba mi 0.25 sekundi.
Mislim da nitko ne treba biti pod stresom.
Ali, postoje periodi kada ti život nudi samo stres i ne pita te za dozvolu i moraš nešto učiniti s tim jer je tu, gleda te u oči i ne možeš ga zaobići.
Pokušavam izbjeći stres kad god to mogu, ali postoji vrijeme kada ti on to ne dozvoljava.
I, što tada učiniti?
Ako si poput mene, tada se izbezumiš i uhvati te panika, činiš nered od svega… tada, sjedni, razbistri misli i pokušaj dokučiti kako izaći iz te zbrke u kojoj si se našla. Ti si reagirala, umjesto da si djelovala…
I to nije sve što nam Biblija kaže da uradimo.
Ako želimo biti poslušne Bibliji, moramo biti poslušne cijeloj Bibliji, ne samo djelovima u kojima smo dobre. Na primjer, ne ubijati ljude.
Mislim na djelove Biblije gdje nam kaže “ne budite zabrinuti ni za što”, “ne boj se” i “budite u miru sa svim ljudima”.
Tu se poslušnost stvarno računa jer traži od nas da idemo do kraja izdržljivosti, traži od nas da grabimo milost… čak i onda kada bi stvarno željeli pustiti svoje osjećaje po slobodnoj volji.
Ovaj tjedan u “Odmoru i otpuštanju” vidimo da odmor nije pasivan.
Vidimo da
- Isus nam je rekao da dođemo k Njemu po odmor kada smo umorne i opterećene, On nam također kaže da uzmemo Njegov jaram. To je aktivno, nositi nešto.
- U Efežanima vidimo da moramo imati ispravnu obuću za borbu, tako da se ne pokliznemo i padnemo, jer smo u ratu. Zato nam je teško pronaći odmor, jer se borimo sa neprijateljem naših duša. Ako nismo pažljive i koristimo ispravnu opremu naći ćemo se u velikoj nevolji.
- Moramo naučiti kada reći ne. Kada se povući i kada dozvoliti svome duhu da se odmori od svih obaveza koje iscrpljuju našu duhovnu uhranjenost.
- Važno je da u našem periodu odmora dozvolimo našoj tupoj sjekiri da se naoštri.
- To vrijeme osamljenosti potrebno je za sve ovo.
Bez tog vremena osame, ne možemo čuti Božji glas, naš duh ne može uživati puninu Njegove prisutnosti jer je stalno ometan s obavezama, bukom i našim vlastitim zabrinutim, nestrpljivim mislima.
Dok razmišljam ovaj tjedan o tim stvarima, sjetila sam se ovog odlomka koji me duboko presvjedočio.
Vaše ukrašavanje neka ne bude izvanjsko: pletenje kose i nošenje zlata ili odijevanje haljina; nego neka to bude čovjek skrovit i srdačan, u neraspadljivu ukrasu krotka i smirena duha, što je pred Bogom dragocjeno. 1. Petrova 3,3-4
U ovom stihu riječ “smiren” ne znači bez buke. Znači spokojan.
Spokojno srce koje nije uzburkano stresom, panikom, strahom, ljutnjom. Ali, više od toga, znači “zadržati mjesto” ili sjedeći. Drugim riječima, biti u punoj kontroli svoga duha.
Ne hodaš gore-dolje, kršeći ruke. Sjediš mirno kao vladar nad svojim duhom.
Nisi zajapurenog lica, dok ti žile iskaču na vratu. Sjediš u punoj kontroli nad svojim osjećajima.
Imaš spokojan duh, čak i onda kada izgleda da se sve oko tebe raspada.
Ne govorimo o tvojoj osobnosti, gdje su neki smireniji od drugih. Govorimo o tvome duhu, tvom karakteru.
Ovo traži trening i disciplinu. Ovo traži dozvoljavanje Duhu Svetom da radi u našim srcima, da iskorijeni one stvari koje uzrokuju da nemamo odmor, kada nas presvjedočuje o trenucima kada smo propustili da uposlimo Njegovu milost i vodi nas u pokajanje za ono vrijeme kada nismo slušali Njegov glas koji nam je govorio da ustanemo i dovedemo svoje emocije pod vlast Duha.
Petar zatim kaže da je ovo pred Bogom dragocjeno.
Disciplina vladanja nad svojom dušom, tako da je u odmoru kada bi inače izgubili kontrolu, dragocjena je kvaliteta jer znači da si dopustila Duhu Svetom da radi svoj posao u tvome srcu.
Vjerujem da je ovo bitan korak u odmoru i otpuštanju jer ako se možemo odmoriti kada su drugi bijesni, možemo uživati istinski odmor. To je vrsta odmora o kojem je Isus govorio…
Odlažući teško breme tjeskobe za koje nismo stvorene da nosimo, tako da možemo uzeti breme koje nam je On pripremio. Breme koje nas ne pritiska niti iscrpljuje.
Uđi u svoju pobjedu
Autorica: Bonnie Dučić
Svi umorni, opterećeni,
Svi beznadni i tjeskobni,
Dođite svi potlačeni,
Moj teret je lak.
Odmor dajem vam ja,
Nadu, slobodu svima.
Dođite k meni svi sada,
Moj je jaram sladak.
Uđi u svoju pobjedu!
Uđi u svoju pobjedu!
Sloboda je tvoja,
U vjeri primi sad!
Uđi u svoju pobjedu!
Uđi u svoju pobjedu!
Sloboda je tvoja,
U vjeri primi sad!
