Vjerojatno nijedna knjiga Biblije ne završava tako naglo i neobično kao knjiga o Joni.
Toliko puta dođem do kraja četvrtoga poglavlja i okrenem stranicu očekujući da ću vidjeti kraj “ i živjeli su sretno nadalje.”
Ali takvoga kraja nema.
Knjiga završava time da se Bog suočava s Jonom nakon njegova izljeva bijesa. Nakon njegove male epizode samosažaljenja.
Činjenica je da mi ne znamo što se dogodilo Joni nakon ovoga. Je li se on, poput Joba, ponizio pred Bogom i pokajao za svoje samopravedno držanje?
Čak ne znamo je li nastavio svoju službu proroka ili je negdje malaksao i odustao ljut na Boga jer Bog nije učinio ono što je Jona želio da učini.
Bog se suočio s Jobom kada je rekao: “Zar će ispravljati Svemoćnoga onaj tko se s njim prepire? Neka odgovori Bogu onaj tko ga optužuje! … Brani se kao čovjek, pitat ću te, a ti mi odgovori.” Job 40:1, 7
A Job je odgovorio Bogu: “Da, nedostojan sam — kako da ti odgovorim? Stavljam svoju ruku preko usta. Jednom sam nešto rekao, ali više neću; govorio sam dvaput i odsada šutim.” Job 40:4-5
Bog je ukorio Joba i Job se ponizio pred Bogom. Knjiga o Jobu završava Jobovom pobjedom nad planovima neprijatelja da uništi njega i njegovu obitelj.
Nasuprot tomu Bog se suočava s Jonom riječima: “Imaš li se pravo ljutiti zbog biljke?”
A Jona odgovara: “Imam. Mogao bih umrijeti od ljutnje!”
Koliko čitamo u knjizi o Joni, ne vidimo nimalo poniznosti u njemu.
Onemogućava li ova jedna stvar tvoju pobjedu?
Nakon što je velika riba progutala Jonu u prvom poglavlju, u drugom poglavlju čitamo o Joninoj moćnoj molitvi kada se kaje pred Bogom shvaćajući da ga Bog disciplinira svojom rukom.
Riba ga izbacuje na obalu i Jona se pokorava riječi Gospodnjoj i ide u Ninivu prenijeti poruku koju mu je Bog dao.
Ovdje vidimo da Jona čini ono što mnogi vjernici čine i tako onemogućavaju pobjedu u svojim životima.
“Jona je vikao: ‘Još četrdeset dana i Niniva će biti uništena!'”
To je sve.
To je cijela poruka koju čitamo u knjizi o Joni.
Gdje je poziv na pokajanje? Gdje je poziv na poniznost pred Bogom?
Trebam vjerovati da bi, da je Jona pozvao Ninivljane da se pokaju i ponize, to stajalo u poglavlju, ali ne stoji.
On je umarširao u Ninivu i samo rekao: “Hej, vi! Samo da znate, za četrdeset dana Bog će doći i sve vas uništiti! Vidjet ćete da će tako biti! Ne bih bio na vašem mjestu!”
Ali Ninivljani su se pokajali: od kralja koji je skinuo svoju kraljevsku odoru i obukao pokajničko ruho te sjeo u prašinu, do stoke koja je postila zajedno s ljudima te zemlje.
Nije bilo živoga stvora koji se nije kajao pred Bogom za svoja zlodjela.
I Bog je popustio.
“Joni to nije bilo drago pa se jako naljutio.” Jona 4:1
Jona se djelomično pokajao, ali se nikada nije potpuno podredio Bogu.
Draga sestro, poslušnost Bogu je važna, ali jednako je tako važan i motiv zbog kojega Mu se pokoravamo.
Nakon što je bio progutan od ribe, Jona se pokajao za svoj neposluh Bogu, ali je počinio fatalnu grešku.
Dok se podčinio Božjem planu, nije predao svoju volju potpuno Bogu. Kao da je rekao: “Bože, podčinit ću ti se ovdje, ali ne i nadalje.”
Postupajući tako blokirao je pobjedu bez kraja u svom životu s Bogom.
Vidite, on je želio proglasiti sud nad Ninivljanima i s užitkom je to učinio.
“Jona je otišao istočno od grada, napravio ondje zaklon i sjeo u hlad. Čekao je da vidi što će biti s gradom.” Jona 4:5
Bilo je to kao da je uzeo zdjelu kokica, sjeo i očekivao da vidi šou koji je iščekivao tako dugo!
Niniva dobiva zasluženu kaznu od Boga, a on gleda kako ju Bog briše s lica zemlje poput Sodome i Gomore.
On bi bio prilično zadovoljan s takvim krajem. Ali to nije bio kraj koji je dobio. Umjesto toga dogodilo se da je Bog bio milostiv i povukao svoj sud nad njima jer su se iskreno pokajali.
I to je razbjesnilo Jonu.
Stoji u Joni 4:1 da se uvrijedio i postao bijesan na Boga. Tada se obratio Bogu:
“O, BOŽE, dok sam još bio u svojoj zemlji, znao sam da će baš tako biti! Zato sam i pobjegao u Taršiš. Znao sam da si milosrdan i suosjećajan Bog, strpljiv i pun ljubavi. Čak i kad odlučiš nekoga kazniti, spreman si od toga odustati.” Jona 4:2
Zato je pobjegao.
Znao je da postoji mogućnost da se Ninivljani pokaju i da ih Bog poštedi svoga suda, a on nije mogao podnijeti da Ninivljani iskuse Božju milost.
Tu istu milost koju je Bog iskazao njemu kada ga je ogromna riba ispljunula na obalu.
Što ti zadržavaš i ne predaješ Bogu?
Posljednji redak u knjizi o Joni je Božja obrana njegove odluke da poštedi Ninivljane jer su se iskreno pokajali.
Čini se da Jonu nije bilo briga za više od 120,000 ljudi koji su bespomoćno i beznadno bili izgubljeni u svom grijehu, a zatim se pokajali pred Bogom na način koji nije bio viđen nikada prije toga u poganskom narodu.
Bog je trebao zanemariti njihov vapaj za milost: “Jer, tko zna? Možda se Bog predomisli pa se smiluje i ne iskali na nama svoj veliki bijes. Tako nećemo stradati.” Jona 3:9
On se trebao oglušiti na njihov plač i svejedno ih uništiti.
Jonina gorčina i ljutnja prema Asircima stvorila je tvrdoću u njegovu srcu koju je odbio predati Bogu da se obračuna s tim.
Rekao je Bogu: “Do ovdje možeš djelovati na mene, ali ne i dalje.”
Odbio je odreći se svoga suda prema njima i taj ga je izbor učinio ogorčenim i samopravednim. Još i gore, učinio ga je tvrda srca pred Bogom.
Koliko znamo Jona nikada nije ušao u pobjedu i zadovoljstvo Božje prisutnosti na način na koji je to Bog želio, jer je ograničio Božji utjecaj na njegov duhovni put s Gospodinom.
Draga sestro, danas imam pitanje za tebe:
Gdje si ti ograničila svoju pobjedu?
Gdje si ograničila svoj hod s Gospodinom?
Gdje si rekla Bogu: “Ovdje ću ti se predati, ali ne i nadalje”?
Koja područja svoga života odbijaš potpuno predati Kristu?
Moja je molitva da priča o Joni bude otrežnjujuća lekcija za sve nas o opasnosti koja postoji kada ne živimo potpuno predane Gospodinu.
Ne otvrdnimo svoja srca danas!
Živimo život potpunoga predanja Njegovoj riječi i Njegovim putevima u našim životima kako bismo mogle, poput Joba, hodati u pobjedi i radosti u prisutnosti Gospodnjoj!
