Raduj se unatoč svemu! Biraj Boga kada život razočara
Želimo udobnost, ali Bog želi da budemo jaki.
On te čini snažnijom.
Transkript:
Dobrodošla natrag u 2. tjedan našeg serijala Ojačane u skrovitom mjestu. Moje ime je Courtney, dolazim sa stranice WomenLivingWell.org, doma Good Morning Girls zajednice. Danas ćemo govoriti o tome kako pustiti da naši korijeni budu tako duboko u Bogu i Njegovoj Riječi da nas ništa na ovome svijetu ne može poljuljati.
U Nehemiji 8:10 piše da je „radost Gospodnja naša snaga“ – i zar ne bi bilo tipično za neprijatelja da pokuša ukrasti našu radost? Kad nam ukrade radost, ukrade nam i snagu.
Što ti danas krade radost? Imaš li neki problem o kojem stalno razmišljaš, previše analiziraš sve u svom životu? Što te brine?
Nedavno sam imala trenutak kad sam se slomila pred svojim mužem – bila sam jako emotivna jer sam bila pod stresom zbog toliko stvari. U mislima sam ubrzala svoj život pet godina unaprijed i počela se sama dovoditi u stres umjesto da živim dan po dan.
Tako brzo izgubimo radost samo kroz svoje tjeskobne misli.
Neprijatelj ne želi da razmišljamo o dobrim stvarima – da budemo zahvalni. On ne želi da imaš mir koji nadilazi razum. On se bori protiv naše radosti!
Zato su potrebni duboki korijeni života skrivenog s Bogom u skrovitom mjestu da postanemo žene koje su postojane i nepokolebljive.
Prije mnogo godina, draga prijateljica mi je poklonila božićni ukras – žir. Bio je prekrasan, osobito kad svjetlost zasja kroz njega, ali simbolizirao je snagu.
Mali žir, zakopan u zemlju, može izrasti u snažno hrastovo stablo.
- Ne raste preko noći.
- Mora prvo biti zakopan u tamu.
- Korijenje mora rasti prema dolje prije nego što grane narastu prema gore.
- S vremenom postaje dovoljno snažno da izdrži i najžešće oluje.
Prijateljice, baš kao hrast, naša snaga se ne razvija preko noći – ona se često razvija u tami. Korijenje raste u „skrovitom mjestu“. I tek kad grane narastu, snaga postaje vidljiva svima.
U Jakovljevoj poslanici 1 piše: „Smatrajte čistom radošću, braćo moja, kad padnete u razne kušnje.“
Razne kušnje – jesi li ikada imala jedno iskušenje za drugim, sve različite, sve odjednom? Tamo sam ja sada. Učinak muževljeve dijagnoze raka širi se kao valovi – on ne može raditi, ni ja ne mogu raditi kao prije jer ga moram voziti na terapije, moj sin je na fakultetu u Miamiju i ne mogu ga posjetiti kako sam planirala, trebala sam voditi žensko proučavanje u crkvi – sad više ne mogu… i tako dalje.
Da mi kažeš: „Tvoj muž ima rak, ali, hej, raduj se u tome!“ – pomislila bih: „Kako si bezosjećajna!“
Ipak, upravo to Jakov kaže da činimo.
Kako da se radujemo kad prolazimo kroz razne kušnje? Snaga mora doći od Boga!
Svi se radujemo kad nam dolaze dobre stvari – kad se moja kći udala, nisam trebala Duha Svetoga da se radujem! Ali kad dolaze teške stvari – ta vrsta radosti dolazi od Duha Svetoga. To je plod Duha. Ljubav, radost, mir, strpljivost…
Kad se događaju sretne stvari, ne trebam Božju pomoć da se veselim. Ali kad sam u kušnji – tada mi Bog treba!
Kako onda da se radujemo? Jakov kaže: to rađa postojanošću – ustrajnošću.
To je dobro, jer me čini snažnijom – a to i želim biti.
Kad si već prošla kroz teške stvari i dođe nova kušnja, već znaš: Neću se raspasti. Bila sam ovdje prije.
Želimo da i naša djeca prođu kroz teške stvari – jer to ih čini jakima! Ne mogu imati lagan život i biti snažni. Ne ide oboje.
Kušnje oblikuju našu postojanost i kroz njih sazrijevamo.
Koji je tvoj cilj na kraju života? Je li to zrelost? Potpunost?
Iskreno, većina nas samo želi dovoljno novca i udobnosti do kraja života. Mi cijenimo udobnost, ali Bog kaže: „Ne – ja gradim tvoj karakter.“
Kakva želiš biti kad budeš imala 80 godina?
Molimo li: „Bože, učini me zrelom, učini me jakom“?
To je ono što Bog želi za nas! To je Njegova volja za naše živote!
Naša volja bi radije bila: „Neka bude lako. Neka bude udobno.“
Jedan pastor je u propovijedi usporedio ovo s pečenjem kolača – brašno samo po sebi nije fino, ni jaje, ni vanilija… ali bez svih sastojaka nema kolača.
Svi sastojci su potrebni – da bi rezultat bio potpun, „bez nedostatka“.
Bog će staviti „sastojke“ u naše živote koji nam se možda neće svidjeti – teškoće iz djetinjstva, mladosti, srednjih godina – nisu bile „ukusne“.
I pitamo: „Bože, zašto? Zašto moram prolaziti kroz ovo?“
Ali Bog koristi sve te sastojke da bi nas učinio zrelima.
Zato su nam potrebne pobožne starije žene u crkvi – da poučavaju mlađe. One su mudrije! Naučile su lekcije koje se mogu naučiti samo kroz životne kušnje.
A ponekad vidimo i mlade žene koje su mudre iznad svojih godina – često jer su prošle teške stvari vrlo rano.
Ako ti je cilj biti pobožna žena, onda znaš – kušnje su dobre. One te prisiljavaju da se više oslanjaš na Boga. Pomažu ti da dosegneš svoj cilj – pobožnost.
Ja postajem drugačija žena zbog kušnji koje mi je Bog dopustio. Bog me iz godine u godinu mijenja. Nisam ista osoba kao prije pet ili deset godina kad sam snimala prve YouTube videe – sazrijevam.
Ali možda si sada u fazi gdje kažeš: „Courtney, nisam još tamo. Ne mogu svoju kušnju smatrati radošću – ovo je užasno.“
Pogledaj stih 5 – „Ako komu nedostaje mudrosti, neka ište od Boga.“
Moli i traži Božju mudrost!
Prijateljice, molim se da ti Bog da mudrost da prođeš kroz ono kroz što prolaziš danas. I da, moje srce s tobom suosjeća – u redu je plakati, boriti se, postavljati pitanja. Ali na kraju dana, moraš otići u svoje skrovito mjesto s Bogom.
Budi s Njim. Osloni se na Njega. Dopusti Mu da te tješi, vodi i pomogne ti.
Jer nekoliko stihova kasnije, u Jakovu 1:12 piše:
„Blagoslovljen čovjek koji ustraje u kušnji, jer kad bude prokušan, primit će vijenac života.“
Postoje vječne nagrade za našu postojanost.
I zato, za kraj, pročitat ću naš tjedni stih iz Habakuka 3:17-19:
Premda smokva ne cvate,
i nema roda na trsju,
premda maslina zakaže
i polja ne daju hrane,
premda ovaca nestane iz tora
i goveda ne bude u štalama,
ipak ću se radovati u Gospodinu,
veselit ću se Bogu, svome Spasitelju.
Jahve Gospodin moja je snaga,
on mi daje noge kao u jelena,
i po visovima me vodi.
U ovom odlomku Habakuk slika jasan prizor gubitka i praznine: nema smokava, nema grožđa, nema maslina, nema stoke. Drugim riječima, ništa ne ide kako treba.
Ipak, usred te pustoši on izjavljuje: „Ali ja ću se radovati u Gospodinu!“
Možda ti ne gledaš prazna polja, ali svaka od nas ima neka prazna mjesta u svom životu — praznu sobu, praznu garažu, prazan stolac u crkvi ili prazan bankovni račun.
Ali evo dobre vijesti: kad zakoračimo u skrovito mjesto s Bogom, otkrivamo snagu koja nas podiže iznad okolnosti.
Umjesto da potonemo pod teretom, On učvršćuje naše srce, daje nam noge poput košute – sigurne, stabilne, sposobne da se penju i po najstrmijim liticama (r. 19).
Dakle, čak i kad život izgleda pust, možemo s Habakukom reći: „Ipak, ja ću se radovati.“
To je prkosna radost!
Jer ako je radost Gospodnja naša snaga, zar neprijatelj ne bi pokušao ukrasti upravo to?
Prijateljice – gdje si danas u napasti da se obeshrabriš?
Neka uđemo u „mirovinu“ kao pobožne, mudre, zrele žene – žene s prkosnom radošću!
Najdublji dijelovi naših života nisu skriveni samo u našim tihim trenucima – kao kod žira i hrasta, snaga korijena se s vremenom vidi u veličanstvu stabla.
Tako ni naš skriveni život ne ostaje skriven – kad prolazimo kroz kušnje, tada postaje vidljiv i Bog želi da svijetli kao svjetlo u tami.
To je smjer našeg proučavanja ovog tjedna.
Imate blagoslovljen tjedan u Riječi – i vidimo se sljedeći tjedan kad ćemo govoriti o tome kako čuvati svoje srce, um i usta, te kako štititi svoj mir.
Nastavite hodati s Kraljem! 👑
