Sjećam se dana kada me nikada niste napuštali.
Ti dani kada ste bili bebe i niste željeli nikoga osim mene. Višekratna dojenja. Bespomoćna plakanja. Godine kada ste prohodali, kada smo se igrali, pjevali, čitali i išli po poštu zajedno svaki dan kao po satu. Iscrpljujući dani i besane noći. I slatka, slatka uživanja u promatranju kako učite stvari po prvi puta.
I Bog je bio s nama.
Sjećam se dana kada vas nisam mogla napustiti.
Kada ste ulazili u sve. Penjali se na sve. Bacali sve. I nije vam se moglo vjerovati – niti na trenutak – van moga pogleda. Sjećam se zastrašujućih boravaka u bolnici. Kada ste prvi puta vozili bicikl bez pomoćnih kotača. Kada ste bili previše plašljivi da uđete u sobu punu ljudi koje ne poznajete. I, oh, taj preplavljujući, alarmirajući osjećaj kako netko tako malen i bespomoćan može ispuniti moje srce – i svaki trenutak koji sam budna – tako intenzivnom ljubavlju i željom da zaštiti.
I Bog je bio s nama.
Sjećam se iskusnijih, mudrijih mama koje su mi govorile kako su to jednostavne godine. A ja sam namjestila polusmješak i umorno se nasmijala te brzo otpustila njihove izjave kao da brišem dječji ispljuvak s ramena i predala se – samo jednom – korištenju kupaonice samo za sebe.
I tada ste vi počeli rasti i ja sam shvatila da su one bile u pravu.
Polako ste počeli ulaziti u vodu na vrhovima prstiju nekoliko metara dalje od mog dosega, i valovi su došli zapljuskujući vas bez upozorenja, ostavljajući loš okus u vašim ustima. Počeli ste shvaćati da živjeti u ovome svijetu ponekad boli.
Ljudi vas ponekad razočaraju.
Dobri dečki ne pobjeđuju uvijek.
Stvar koju je ispravno učiniti nije uvijek popularno učiniti.
Ne voli svako Isusa.
Sebičnost i grijeh ovdje žive u obilju.
I dok se borimo protiv svega ovoga zajedno s vlastitim ovisnostima i grješnim nakanama…
Bog je s nama.
Zato slatka djeco, sada me poslušajte…
Kada nitko drugi ne radi ispravnu stvar, s Njegovom snagom učinite svejedno ono što je ispravno.
Kada vas napadaju zbog vaše vjere, u Njegovoj ustrajnosti živite svejedno svoju vjeru.
Kada se pojave strah i sumnja, vjerujući u Njegovu mudrost, trčite svejedno do istine Božje Riječi.
Kada se borite sa sebičnošću, slijedeći Njegov primjer, svejedno volite i služite kao Isus.
Kada se čini da vas okružuje tama, zbog Njegove milosti svjetlite svejedno u Njegovom svjetlu.
Kada te svijet razočara, počivaj u Onome koji uvijek, uvijek održi svoja obećanja.
Otkrivam da ponovo čeznem za tim jednostavnim danima. Ali ma koliko ja htjela izvući vas i odvući daleko, daleko od nemirnih voda svijeta, Isus nas zove da živimo za Njega. Jednoga dana dovoljno ćete odrasti da me napustite, ali će Isus uvijek biti s vama. Zato ustanite. Istupite. Stojte vjerujući u ono tko ste u Njemu.
I znajte da imate mamu koja je dolje na svojim koljenima, moleći da nađete dovoljno radosti u svojim danima da vas vodi k slavljenju vašeg prekrasnog, uskrsnulog Spasitelja, i upravo toliko napetosti u ovom svijetu da vas drži u potrebi da trčite Isusu i čeznete za danom kada ćete Ga vidjeti licem u lice. To je dobra napetost, uistinu.
Nakon svega…
Ovaj svijet nije naš dom.
Zapamtite da vam ne treba unaprijed pripremati obrane, jer ću vam ja dati rječitost i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti i oduprijeti svi vaši neprijatelji. Svojom ćete postojanošću spasiti duše svoje.
Luka 21:14-15, 19
Do Njegovih nogu,
kako prekrasno… iskreno… istinito… toplo … i ohrabrujuće!!! hvala! 🙂