Ovaj tjedan je poseban tjedan proučavanja. Kako čitamo dan po dan u Luki 23, pratit ćemo Isusa kroz njegove završne trenutke – na suđenju, razapinjanju, umiranju i pokopu.

I došla sam do ovotjednog odlomka razrogačenih očiju. Osjećam da nema tih riječi koje mogu dovoljno dobro opisati ovo VELIČANSTVENO poglavlje u Lukinom evanđelju!

Dok sam ga iščitavala, proučavala i čitala komentare – samo sam htjela biti na koljenima u obožavanju i slavljenju. Jednostavno, samo sam htjela zahvaliti Isusu za prolijevanje Njegove krvi za mene. Tako to ne zaslužujem.

Iskreno sam ostala bez riječi.

Mnogi od vas znaju da pišem “mnogo”. Pišem blog redovno na WomenLivingWell.org i upravo je izašla moja prva knjiga 1. listopada (prije samo 13 dana!). Već 5 godina izbacujem sadržaj na dnevnoj/tjednoj/mjesečnoj/godišnjoj bazi.

Rijetko se suočavam s blokadom za pisanje i sve što mogu zaključiti jest da je to dar Božji i da mi On stalno daje riječi za pisanje.

Ali iskreno – u gužvi oko izlaženja knjige, web prijenosa, radio intervjua i u stvarnom životu školovanja kod kuće i sportova i… i… i –

“disanja”,

došla sam do ovog odlomka u Pismu i

– ostala bez riječi.

Potpuna blokada u pisanju.

Mislim – to je tako poznati odlomak, što bih ja još mogla dodati?

I usudim li se ja oduzeti ili poremetiti od izvorne namjere tako dubokog odlomka Pisma. Toliko sam se trudila zadnjih nekoliko mjeseci, promovirajući knjigu, i osjećala sam se kao da sam došla na sveto tlo. (Izlazak 3:5)

Luka 23 je utišao moju dušu – i doveo me nazad na samu srž zbog čega pišem.

Zato što je Isus prolio svoju krv za mene i zato što je Isus prolio svoju krv za tebe. I pitam samu sebe, živim li život vrijedan svog poziva (Efežanima 4:1)?

Tako dok sam čitala kako je Isus odveden do Pilata i Heroda – jednostavno sam bila u tišini – u strahopoštovanju kako je Isus stajao pred svojim progoniteljima – idući prema križu da umre

– za mene.

Dok sam čitala kako su Mu se vojnici ismijavali i izrugivali – moja se glava spustila da je On to prošao

– za mene.

I dok sam čitala o gomili koja je uzvikivala “razapni ga!” i mislila kako je mogao izbjeći sve to, ali On je stajao tamo

– za mene.

I dok sam čitala o Stvoritelju univerzuma i Njegovim rukama pribijenim na drveni križ kao da je zločinac i tamo umro

– za mene…

ja sam bila utišana…

… za mene.

Jer moram zaustaviti tempo mog prepunog kalendara i života, da jednostavno obožavam Kralja nad kraljevima koji je pribijen na križ

– za mene!

Izazov 7. tjedna:

Budi mirna i obožavaj Boga. To je izazov u našoj kulturi da jednostavno stanemo i ne tražimo Boga za ništa u našim molitvama, već Mu samo damo svoju zahvalnost. Razmisli o boli i patnji koju je Isus izdržao za tebe. On je prolio svoju krv za TEBE! Pjevaj pjesmu obožavanja. Pročitaj Psalam slave. Zapiši molitvu zahvalnosti. Dođi na svoja koljena, ponizi sebe pred svojim Kraljem i daj Mu slavu i čast.

Hodaj s Kraljem,