Na putu smo da otkrijemo kako postati zreo vjernik u Krista.
U ovoj trenutnoj klimi u kojoj se nalazimo kao evangelička crkva, očito je da u tijelu Kristovom postoji izrazit nedostatak duhovne zrelosti.
Ne samo u zajednici koja sjedi svake nedjelje u klupama/stolicama, već i u samom vodstvu.
Milijuni su zavedeni čudnim vjetrovima doktrine koju propovjedaju oni koji nemaju pravo razumijevanje Božje Riječi i koji propovjedaju drugog Krista.
Drugi napuštaju svoju vjeru razočarani, zbunjeni i frustrirani.
Koliko god uznemiravajuće i rastužujuće, to nije iznenađujuće. Isus je rekao da će se to događati u posljednje dane.
„Jer ustat će lažni kristi i lažni proroci i izvodit će velike znake i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabranike.“ Matej 24,24
Ako želimo čvrsto stajati u svojoj vjeri, bez dvoumljenja, čestito, tada moramo poduzeti korake neophodne za duhovnu zrelost.
Ne samo pojedinačno, već kao tijelo.
U našem biblijskom proučavanju, u Dobro Jutro Djevojke, kroz 1. Korinćanima, otkrili smo upozoravajuće znakove nezrelih kršćana, kao i ponašanje zrelih kršćana.
Ali, Pavao nije pisao ovo Pismo pojedincima, već je pisao crkvi.
I kako idemo u posljednja poglavlja ovog jako važnog pisma, Pavao počinje jasno govoriti kako štovati na zajedničkim sastancima te kako crkva djeluje kada je zrela.
Plod zrelosti u crkvi
Sveobuhvatna poruka koju vidimo u 1. Korinćanima je ljubav.
Vrhunac ove poruke je u 13. poglavlju, koje se uobičajeno zove “Poglavlje ljubavi” jer tako rječito opisuje kako izgleda agape ljubav – Božja ljubav.
Ali, kroz cijelu ovu biblijsku knjigu vidimo da se ova tema provlači, od prvog poglavlja, kada se Pavao obraća Korinćanima i njihovoj podjeli i ponosu zbog svog intelektualizma.
Pavao nastavlja dalje i osuđuje njihovo tjelesno ponašanje koje ih drži u trajnom stanju balavosti i njihovoj nemoralnosti.
Tjelesnosti i nemoralnosti nedostaje ljubav, jer agape ljubav – Božja ljubav – mrzi grijeh.
Nije samo da joj se grijeh samo ne sviđa, ne samo da joj je grijeh gadljiv, već mrzi grijeh usijanom i gorućom, ljubomornom mržanjom, jer grijeh u životu kršćanina izopaćuje i zagađuje Božju sliku.
Kako Pavao nastavlja sa svojim pismom, on govori da ljubav bira i:
- Odriče se svojih prava u korist braće i sestara u Kristu
- Hoda u moralnoj čistoći
- Živi život koji proslavlja Boga
- Poštuje i cijeni tijelo Kristovo
- Živi disciplinirani život
Ljubav je znak zrelosti tijela Kristovog.
Ova ljubav se ne pokazuje samo kako živimo svoj svakodnevni život kao kršćani, već kako se ponašamo u crkvi… kako crkva djeluje.
1. Zrela crkva djeluje kroz pravilan zapovjedni niz
“Ali hoću da znate: svakom mužu glava je Krist, a glava ženi muž, a glava Kristu Bog.” 1. Korinćanima 11,3
Znam da je ovo kao šaka u lice modernoj kulturi koja je zaronila u feminizam. Ali, ako crkva hoće ići prema zrelosti, onda mora prihvatiti da kultura ne smije i ne može određivati crkvenu teologiju niti djelovanje.
Božja Riječ određuje našu teologiju i djelovanje.
Kroz cijelo Pismo, i u Starom i u Novom zavjetu, Bog jasno postavlja zapovjedni niz.
- Prvo Bog
- Zatim čovjek
- Onda žena
Ovaj zapovjedni niz ne određuje naš nivo važnosti ni u društvu niti kod Boga i samo zato jer su žene u njemu ispod muškaraca, ne znači da su podređene.
Ali to znači da smo stvorene da se podredimo muškom autoritetu, tako je Bog zamislio i providio nam zaštitu i poštovanje.
Kada Božji zapovjedni niz djeluje onako kako je Bog ustanovio, žena je ljubljena i poštovana na mjestu svoje podložnosti muškom autoritetu.
2. Zrela crkva odbacuje diskriminaciju i superiornost u tijelu
Pavao se obraća ozbiljnom problemu u korintskoj crkvi koji često vidimo i u našim crkvama danas: diskriminacija i superiornost.
U korintskoj crkvi više su se poštovali bogatiji i kada bi uzimali Gospodnju večeru, bogatiji bi uzimali prije siromašnih i jeli i pili dok ne bi sve pojeli i popili i ništa ne bi preostalo za siromašnije.
Postojao je superiorni stav prema onima koji su imućniji, dok bi se potcjenjivalo one “manje sretne”.
Pavlov odgovor na to je pravi primjer: “Pa zar nemate kuća da jedete i pijete?” 1. Korinćanima 11,22
Božji zapovjedni niz nije niz po važnosti, već po autoritetu. I oni koji zaista razumiju autoritet, i koji sami sebe podređuju autoritetu (Matej 8,9) shvaćaju da im njihov autoritet ne daje veću važnost, već veću odgovornost prema tijelu.
Da bi nam to pojasnio, Pavao koristi usporedbu s tijelom. Tijelo je Krist, a svako od nas je dio tijela koji je Krist.
Ima djelova našeg tijela koji su veći i onih koji su manji, neki koji su vidljivi, a neki se nikada ne vide.
Ali, svaki dio našeg tijela životno je važan za život našeg tijela; pa čak i oni djelovi za koje smo pretpostavljali da nisu od velike koristi kao što su slijepo crijevo, žučni mjehur i krajnici.
Da, mi možemo bez nekih djelova našeg tijela, ali to stavlja veće zahtjeve na ostale djelove tijela da nadoknade njihov nedostatak.
Bog mrzi diskriminaciju i superiornost jer to pokazuje očigledan nedostatak ljubavi.
3. Zrela crkva razumije djelovanje darova i njihov slijed na službi
Jedna od stvari koje me jako žaloste u današnjoj crkvi nedostatak je djelovanja u darovima koji su vidljivi. Ali, ne samo to, već i nedostatak želje za njima.
Danas u crkvi postoje dvije teološke struje: darovi su završili i ona koja kaže da darovi i danas djeluju.
Jedni misle da su s uspostavljanjem kanona (Pisma) darovi završili, dok drugi vjeruju da darovi i danas djeluju.
Ima i onih koji su u svim mogućim stavovima između ove dvije krajnosti.
Vjerujem da Pismo jasno navodi da darovi djeluju i danas, i vjerujem da vidimo jasni dokaz toga. I ne samo to jer Bog želi da čeznemo za tim darovima.
“Težite za ljubavlju i čeznite za duhovnim darovima.” 1. Korinćanima 14,1
Brine me što su neke ekstremne karizmatske grupe kršćana, koje poučavaju iskustvo i emocije prije Pisma i koji ne djeluju u potpunoj ravnoteži Pisma, dovele do odbacivanja darova kao lažnog prikazivanja.
To je sramotno i to je izrugivanje s Bogom i crkvom.
Zato je Pavao jako precizno iznio parametre po kojima se darovi trebaju koristiti na zajedničkim službama. (Pogledaj u 1.Korinćanima 14.)
Koji su darovi?
- Riječ mudrosti
- Riječ spoznaje
- Vjera
- Dar iscjeljenja
- Čudotvorstva
- Prorokovanje
- Razlučivanje duhova
- Različite vrste jezika
- Tumačenje jezika
Ovi darovi nisu u vlasti nikoga.
Ako te Bog upotrijebio da nekoga iscijeli, ti ne posjeduješ dar iscjeljenja. Pismo jasno kaže u 1.Korinćanima 12,11 “A sve to čini jedan te isti Duh razdjeljujući svakomu napose kako hoće.”
To Duh Sveti radi ova djela kroz nas, kako On želi.
Drugim riječima, On može odlučiti da te upotrijebi u ovom trenutku kao posudu kroz koju će On nekoga iscijeliti. Ali, sutra će odlučiti upotrijebiti nekog drugog.
Moj tata je za ovo koristio usporedbu s vodovodnim cijevima.
Za vrijeme ljetnog, vrućeg dana kada se napijemo vode, mi ne uživamo u vodovodnim cijevima. Mi se ne oduševljavamo kako su instalacije u našoj kući super postavljene. Mi niti ne promišljamo o tim cijevima. Mi uživamo u vodi!
Drage moje, mi smo te cijevi.
Duh Sveti teče kroz nas, i kada On odluči da koristi jedan od ovih darova, nemoj ometati tako da odvlačiš pažnju sa Duha Svetoga na cijevi!
Odvojena od Njega ti si ništa.
Ti si samo cijev, samo posuda, a Duh Sveti je Onaj koji djeluje i On treba dobiti svu slavu.
4. Objavljivati evanđelje Isusa Krista
Ne čini li ti se čudno da približavajući se kraju 1. Korinćanima, Pavao s njima dijeli evanđelje?
Zašto crkva spašenih ljudi treba čuti evanđelje?
Jesi li ikada sjedila i slušala propovijed, pomalo dosadnu i početničku jer je pastor dijelio evanđelje, nešto što si već znala… stvarno, stvarno dobro?
Ja jesam… ali sam shvatila kako se ovaj stav Bogu ne sviđa niti malo!
Drage moje, mi moramo čuti evanđelje svakog dana našeg života, sve dok ne umremo. Zašto? To je sila Božja za spasenje!
Ali, ne samo to. Kroz evanđelje Bog otkriva svoju pravednost.
“Ta ne stidim se evanđelja Kristova, jer ono je sila Božja na spasenje svakomu koji vjeruje — i Židovu, najprije, i Grku. Jer se pravednost Božja u njemu otkriva iz vjere u vjeru, kao što je pisano: A pravednik će od vjere živjeti.” Rimljanima 1,16-17
Može li biti da se nedostatak pravednosti, koji vidimo danas u crkvi, događa zbog nedovoljnog propovjedanja evanđelja?
Toliko mnogo crkvi danas više vremena propovijeda samopomoć, motivacijske govore, popularnu psihologiju i propovijedi koje napuhavaju ljudski ego, ali jako malo vremena propovijedaju evanđelje.
I tako mnogo puta kada čujemo evanđelje, čujemo samo koliko nas Bog voli, ali ne čujemo toliko mnogo puta koliko Bog mrzi grijeh.
Koliko se Bogu gadi grijeh.
A evanđelje koje propovijeda samo o jednoj Božjoj strani, a ne propovijeda o drugoj strani Njegovog karaktera, to onda nije cijelo evanđelje! Jer, Božja pravednost, baš kao i Njegova ljubav, otkriva se u evanđelju!
Propovijedanje pravednosti jest ljubav.
Ona spašava izgubljene od vječnog pakla i muke.
Ništa ne voli toliko snažno kao Božja pravednost!
