POSLUŠNOST RIJEČI… BAŠ U SVEMU?! (Knjiga sudaca 1-5)

Sharing is caring!

Ovaj tjedan započele smo s proučavanjem Sudaca – naša online zajednica “Dobro jutro djevojke”.

U prethodnom proučavanju Jošue vidjele smo kako je Gospodin koristio svoga slugu Jošuu, kao hrabrog vođu izraleskog naroda, ali prije svega kao čovjeka poslušnog Bogu!

Taj je čovjek imao vjeru! Ali ne teoretsku vjeru, nego živu, aktivnu vjeru –a to znači, u poslušnosti činiti ono na što te Gospodin poziva… Krenuti u boj, osvajati, zauzimati… znajući, da je On ispred i da ulazimo u ono na što nas je pozvao, što nam je već dao! Kakva je to predivna vjera!

Vjera koju želim imati! Ne mrtva vjera, vjera bez djela… Nego živa i djelotvorna vjera!

To je vjera koju želim predati u naslijeđe svojoj djeci…

I da, ušle smo u Knjigu sudaca. Ušle smo u vrijeme u kojem su djeca Izraelova zaboravila na Gospoda, na Njegova silna djela, na pobjede koje im je dao… a prije svega, zaboravili su na poslušnost!

Još je samo nekoliko naroda ostalo, koje je trebalo do kraja protjerati sa zemlje koju im Gospod dao… i to je bio test njihove poslušnosti, njihove vjere… Test na kojem su pali jer se nisu u poslušnosti predali onome što je Bog rekao, nego su sami pametovali i napravili kompromis. Mislili su da ne moraju BAŠ SVE TAKO KAKO JE BOG REKAO…

Pa su se oslonili više na svoje pametovanje nego na Njegovu Riječ.

Nisu otjerali neprijateljske narode nego su ih ostavili među njima, tobože da im budu na korist, da im služe… Ne shvaćajući da će vrlo brzo oni postati zarobljeni njihovim načinom života, i to toliko da će se klanjati njihovim lažnim bogovima! Kako tragično i tužno…

Ali kako poučno za nas…

Riječ Božja je daleko iznad naših mudrovanja… i uvijek, baš uvijek, trebamo UČINITI SVE KAKO NAM JE REKAO! Samo to je način da ostanemo na Njegovu putu.

I eto, ovih dana upravo mogu iskusiti u svom životu što znači osloniti se na Njegovu Riječ, u poslušnosti učiniti kako je rekao, zanemariti ono što mi moje tjelesno mudrovanje govori… Nije jednostavno – osjećam to baš kao umiranje sebi.

S jedne strane stoji državni zakon, zakon legalno izabrane državne vlasti… S druge strane stoji moje osobno razmišljanje, procjenjivanje, briga za dobrobit mog djeteta… A Bog kaže: »Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje od Boga su uspostavljene. Zato onaj koji se suprotstavlja vlasti protivi se odredbi Božjoj. A koji joj se protive, navući će sami na se osudu. » (Rimljanima13:1-2)

I naravno, borba je bila – a što kada ta vlast ne čini dobro, kada nema dobre zakone… kada JA ZNAM BOLJE!?

Hmmm, nije lako… Ali, odlučila sam maknuti sve drugo osim Božje Riječi i jednostavno BITI POSLUŠNA NJEMU – u pouzdanju da On može sve izvesti na dobro… da dobrobit mog djeteta nije u mojim rukama i ne mogu ga ja zapravo ni od čega zaštiti… nego je njegova sva dobrobit u Kristovim rukama, On je taj koji ima moć nad svakom neprijateljskom silom i samo zato što odlučujem ne raditi kompromis između Riječi i svijeta, On će ići ispred mene i dati mi pobjedu!

Pobjedu nad strahom, pobjedu nad mojom potrebom da kontroliram, pobjedu nad brigom!

Silan si, Gospode moj! I svaka je Tvoja riječ istinita!

Zato, drage moje, stojmo čvrsto na toj Istini i On će poravnati sve naše puteve, a mi ćemo imatisvjedočanstvo žive vjere, svjedočanstvo poslušnosti Gospodinu pred našom djecom, koja su svjedoci toga što i kako zapravo vjerujemo… I da nikada ne zaborave Njegova silna djela!