Ponekad suze lako poteknu iz boli i borbi za koju poželiš da ste je ti i tvoji najdraži mogli izbjeći. Upravo, ovaj prošli vikend bila sam potpuno izgubljena u potopu suza dok me tuga preplavljivala.
Često se trudimo da se izvučemo molitvom iz situacija koje je Bog potpuno mogao spriječiti. Možda moramo to proći kako bi naučili da vjerujemo Bogu.
Kad smo blizu Gospodinu znamo da je Njegova prisutnost uz nas čak ako i nemamo dokaza za to. Za vrijeme teških i obeshrabrujućih dana čeznemo za tračkom nade. Tražimo dokaz baš kao i Toma kad je tražio da vidi Isusove ruke i bok.
Jučer sam naišla na Instagramu na ovaj citat:
Drveće oko nas nam želi pokazati kako je lijepo pustiti mrtve stvari da odu.”
Jesen u Ohio-u (jedna od 50 država USA) je nevjerovatno predivna. Lišće mijenja boju u tamno crvenu, žarko nančastu i svijetleće žutu. To je znak da lišće umire i neobično – to je tako lijepo.
Proljeće donosi cvjetanje i novi život … a ljetno je sunce predivno … ali ja najviše volim sjaj jeseni.
Tako je lijepo gledati kako lišće pokriva zemlju … mrtvo lišće.
Imaš li nešto mrtvo u svom životu što moraš pustiti da ode?
Dok sam plakala dijeleći s mužem jednu od mnoštva stvari s kojima se borim samo me pogledao ravno u oči i rekao: “ta stvar u tvom životu je poput gangrene – treba ti snaga da to odrežeš i tako cijelo tvoje biće može biti zdravo.”
To je istina.
Vrijeme je za mene da prihvatim ljepotu u puštanju mrtvih stvari da odu.
To nas dovodi do knjige Djela apostolskih, 12. poglavlje.
Ovo poglavlje počinje s tužnim pozdravljanjem s jednim od prvih apostola Jakova i njegovom odlasku Isusu. Jakov je bio jedan od trojice na planini Kristovog preobraženja i bio je stariji brat ljubljenog učenika Ivana. Oni su bili sinovi Zebedeja- što znači grmljavina!
Ovi ljudi su bili pokretači i tresli su pred sobom i Herod je ugasio Jakovljev život mačem.
Moje su oči gorjele dok sam zadržavala suze nad ljepotom Jakovljeve smrti.
Vidimo u pismu da je tada Herod zatvorio Petra i sigurno je da se Petar bojao za svoj život.
Ali, tada vidimo u stihu 5:
“Crkva se žarko molila Bogu za njega.“
I dok su se molili – stih 6 nam kaže – Petar je spavao!
Između vojnika i stražara – Petar je spavao!
U zatvoru – okovan lancima – Petar je spavao!
Ležiš li ti širom otvorenih očiju usred noći “žvačući” sve moguće scenarije koji te “jedu” poput gangrene? Nikad nisam bila netko tko ima probleme sa spavanjem. Mislim da mogu reći – isticala sam se u spavanju. Smiješno, zar ne? Ali, ovu prošlu godinu, mnoge nove stvari su se dogodile u mom životu i ukrale mi san. A ovdje vidimo – Petar spava.
Kako to da je Petar mogao spavati?
- Molitva ljudi ga je podržavala.
- On je vjerovao Bogu.
- Znao je što se dogodilo Jakovu. Znao je da može biti pred vratima smrti, ali je, također, znao da smrt nema vlasti nad njim. Već je umro samome sebi i živio je za Isusa.
Petar je spavao jer je imao odmor u Isusu.
Čak i u zatvoru – bio je slobodan.
Čak i u lancima – bio je slobodan.
Pogledaj što se sljedeće dogodilo u stihu 7:
“Kad gle, pojavi se anđeo Gospodnji i svjetlost zasja u prostoriji. Tada udari Petra u rebra i podiže ga govoreći: “Ustaj brzo!” I spadoše mu lanci s ruku.”
Petrovi lanci su pali!
Što je to – što tebe drži zarobljenom?
Što ti noću krade san?
Dođi Bogu u poniznoj molitvi. Predaj sve i ja mislim sve – tvoje srce, dušu, snagu i misli predaj Isusu.
Umri sebi.
Sada pogledaj – smrt je izgubila svoj žalac. To što te grize nema snagu nad tobom.
Mi smo slobodne i sposobne da nadvladamo snagu grijeha zbog Janjetove krvi … nemoj opet ući u zatvorsku ćeliju i sjediti tamo. Nemoj ostati u svojim lancima. Kao što je Petar slijedio anđela i izašao iz zatvora – moramo slijediti Isusa svaki dan u Njegovoj riječi i birati da živimo slobodne.
Crkva se nije oslonila da će Petrova sloboda doći automatski. Crkva se molila i molila i molila.
Jakov 4:2 kaže: “Nemate jer ne tražite.”
Naše kušnje su poziv za molitvu.
Naše borbe su poziv za molitvu.
Naši dani zabrinutosti i obeshrabrenja su poziv za molitvu.
Naši zatvori su poziv za molitvu.
Molitva bi trebala biti uobičajen odgovor Božjih ljudi. Ako vjerujemo Bogu – mi ćemo moliti. Ako čekamo nešto drugo, NEKOG drugog ili neku predivnu ideju da nas izvuče iz problema – mi nećemo moliti.
Crkva je molila kako bi Bog djelovao. Sigurno da oni nisu molili da se anđeo pojavi u zatvoru niti da Herod ostane na mjestu mrtav … ali to je baš ono što je Bog učinio!
Bog je odgovorio na njihove molitve na zapanjujući način.
Petrovi lanci su pali!
Vrijeme je da pustiš sve što je mrtvo u tvom životu. Kao predivan buket balona koji puštaš da leti visoko u nebo – imajmo snagu da pustimo svoju bol, prekinute odnose, loše stavove, brige, strahove, stvari koje ne možemo kontrolirati i situacije iz naše prošlosti …
Što da radimo sada?
Moli.
Obožavaj.
Služi.
Kreni naprijed i ostavi sve mrtvo iza sebe.
Prihvati ljepotu u puštanju.
Hodaj s Kraljem,
Courtney
UKLJUČI SE: Ima li nešto u tvom životu što moraš pustiti? Ovo ulažem: Danas se obvezujem da idem naprijed i puštam mrtve situacije i stvari da odu, sve ono što me izjeda.
Budi slobodna i podijeli ono što si predala.
