2. Samuelova 14
priča se nastavlja.
Abšalom je prognan. vidi li svoju grešku?
Joab – Davidova desna ruka – voli Davida. s njime voli i njegovu obitelj.
mudra žena – poslušna, hrabra žena.
David – ne zna se postaviti, ne zna se nositi sa boli.
lako je sa strane vidjeti pravo i krivo, razloge zašto se događa što se događa.
ali, sjetimo se ovo je zapisano za nas, Božju djecu da nas pouči, pomogne nam u našem hodu s Bogom. (2. Timoteju 3,16)
što možemo ovdje naučiti?
lekcija je uvijek ista: hod u duhu i hod u tijelu.
Pismo kaže: hod u duhu vodi u život, hod u tijelu/tjelesnosti vodi u smrt.
ovo poglavlje je slika života u tjelesnosti.
David je oprostio, ali nije zaboravio.
Abšalom je nestrpljiv, ne želi vidjeti svoju grešku. uzeo je zakon u svoje ruke. zato ga David ne želi vidjeti. i što on radi? opet uzima sve u svoje ruke: pali Joabovo polje, privlači pažnju na sebe.
to nije hod u duhu: nema opraštanja u ljubavi, ne vidimo da traži Boga i Njegove načine.
Abšalom se niti ne trudi pokazati svoju zrelost.
Abšalom je slika samopravednog, nepokajanog čovjeka.
on nalazi zadovoljstvo u podršci koju mu narod daje jer je zanimljiv, lijep, drži se dostojanstveno… to je sve vanjska slika, ali nije slika poniznosti, Božje mudrosti. to je slika koja ostavlja vanjski dojam.
Joab pokušava uvesti mir u kuću koja je podvojena, dovodeći mudru ženu.
ali, gdje je mudrost Božja? tko je tražio od Boga da riješi ovu situaciju ili pokaže izlaz iz ove situacije?
ovo je krajnja slika – ali mnoge od nas mogu prepoznati ove odnose, situacije, kada smo zakinute, neshvaćene, povrijeđene…
nemojmo ostati u tom stanju.
nemojmo same pronalaziti rješenje kada se odnosi zapetljaju.
dođimo Isusu.
tražimo i primimo oprost koji nam On daje. čak i onda kada smo ranjene, kada nismo krive, kada smo mi te koje su odbačene… kada izgleda da nemamo razloga da mi tražimo oprost.
draga sestro, pišem ovo i sebi koliko i tebi koja čitaš, uvijek imamo razloga za primiti oprost našeg Nebeskog Oca.
da, možda nam život sada izgleda užasno i da su svi oko nas krivi za to što se događa, ali, dođimo i primimo zagrljaj Isusov, primimo oprost koji On daje i oprostimo same sebi.
dok ne primimo puninu Njegovog oprosta i ne oprostimo same sebi, zaglavljene smo u našim životnim okolnostima i ne možemo ići naprijed.
Oče, danas ti dolazim i zahvaljujem Ti za Tvoju ljubav, Tvoju dobrotu i strpljenje sa mnom.
hvala Ti Isuse jer mi je sve oprošteno, jer mi je zahvaljujući Tebi, moj Nebeski Otac sve oprostio.
dragi Isuse, danas donosim odluku da primim oprost koji mi Ti daješ, jer me Tvoja krv pere od svakog mog grijeha, svega gdje sam promašila Tebe, kada nisam bila onakva kakvom me Ti želiš.
kako si mi Ti, Isuse, oprostio i kako mi je Bog oprostio, donosim odluku da i ja oprostim samoj sebi.
molim Te Duše Sveti pomogni mi, pokaži mi kakva sam prema samoj sebi i uči me da volim samu sebe Očevom ljubavlju. molim Te uči me da dozvolim Očevoj ljubavi i Isusovoj milosti, Božjoj dobroti da me mijenjaju i izgrađuju da budem onakva kakvom me Ti želiš.
molim Te Duše Sveti pomogni mi da svoj fokus ne držim na svojim okolnostima već na ljubavi kojom sam voljena, čak i onda kada je ne osjećam i ne vidim, već zato jer znam da je pisano. (Rimljanima 8,37-39)
hvala Ti Duše Sveti.
volim Te Isuse.
2. Samuelova 15
licemjerje!
to je pokazao Abšalom.
vjerujem da David nije mogao ni zamisliti da će ga njegova vlastita djeca progoniti kao kralja.
što je Šaul započeo, sada Abšalom nastavlja.
opet vidimo Davidovu mudrost.
David razumije sve što je vezano za kraljevstvo. kada je kraljevstvo u pitanju, David ima nadnaravnu mudrost.
zašto?
David je sebe doživljavao kao kralja, još od kada ga je Samuel pomazao.
David je svoje očinstvo smatrao zdravo za gotovo.
čovjek se oženi, ima djecu, postane otac.
ali… kralj je postao jer je to bila volja Božja.
i zato je David posebno držao do kraljevstva.
tu je spontano tražio Boga i Njegovo vodstvo.
zato je bio mudar kralj.
vidimo Davida koji razlikuje sebe kao kralja i kao oca.
bježi pred Abšalomom, ali posebno se odnosi prema Božjem kovčegu.
David zna da je uprskao kao otac i zato ostavlja Božji Kovčeg u Jeruzalemu.
David nije zaboravio Boga.
David ne krivi Boga.
David blagoslivlja one koji su uz njega, koji mu ostaju vjerni.
a ja?
znam li ja tko sam? uzimam li ja zdravo za gotovo da sam Božje dijete? uzimam li zdravo za gotovo ili sam nezadovoljna jer sam se rodila kao žena?
jesam li zadovoljna sa svojim životom?
ako nisam, tko mi je kriv za to? koga krivim?
zašto, uopće, nekoga krivim?
ovo su pitanja na koja svaka od nas treba iskreno, ne licemjerno, odgovoriti samoj sebi.
hvala Ti Oče.
hvala Ti Oče jer si vjeran Bog. hvala Ti jer si pogledao na mene i dao mi više nego Davidu.
hvala Ti Oče jer si učinio čudo! ne samo da si me oprao i očistio Isusovom krvlju, već si me učinio da budem Tvoj nositelj: ispunio si me Duhom Svetim. više me ne ostavljaš, uvijek si sa mnom!!!
hvala Ti Oče! to je Tvoja milost. hvala Ti jer si strpljiv sa mnom.
molim Te Oče pomogni mi da znam, da nikada ne zaboravim da je to Tvoja odluka, Ti si me odabrao. kada sam Ti otvorila vrata i ušla u Tvoju prisutnost, Ti si me ispunio Duhom Svetim. sada sam Tvoja.
hvala Ti Oče.
molim Te Oče za mudrost odozgo, Tvoju mudrost, da mogu živjeti iskreno u duhu i istini, da ne budem licemjer, da moj život svjedoči Tebe.
hvala Ti za ljubav i milost.
hvala Ti Duše Sveti.
volim Te Isuse.
