Marko 8
Isusa pokreće suosjećanje. Ne sažaljenje.
Suosjećanje je plod Božje milosti i ljubavi. Sažaljenje je ljudska, tjelesna emocija.
Iz suosjećanja, čovjek pomaže, čini konkretna djela. Iz sažaljenja ono što čovjek čini je da sažaljeva osobu, želi učiniti nešto, ali osjeća se nemoćan.
Isus, pokrenut suosjećanjem, čini dobro.
Isus nikog ne ostavlja gladnog. Isus hrani gladne u duhu, duši i tijelu.
Isusa ne brine ima li dovoljno hrane, On ne razmišlja o tome.
Isus traži da se ljudi smjeste udobno, da se opuste.
Iz Isusove sigurnosti dolazi sve što je ljudima potrebno. U ovom slučaju: hrana.
Isus se ne boji, kod Njega nema traga strahu.
Isus ima potpunu sigurnost u Boga Oca.
Ako promišljamo o tome – odustati od straha – i odlučimose ne bojati, tada se moramo učiti predavati, svaku, pa i najmanju, strepnju Ocu, dozvoliti i prizivati da nas Isusova krv opere i pere od svega što nije ljubav, radost, mir, blagost, dobrota, krotkost, strpljivost, uzdržljivost, vjernost.
Kada dozvolimo da nas Isus svojom krvlju pere od tjeskobe i nesigurnosti, vidjet ćemo Isusa u većoj punini, vidjet ćemo ga i bolje razumjeti. Postat će nam jasnije i bolje ćemo živjeti po Galaćanima 2:20 – ne ja već Krist u meni.
Isus je poučavao učenike o tome što će mu se desiti, poučavao ih je i pripremao za dan nevolje. Svojim životom među njima htio ih je poučiti da se nemaju čega bojati, da nemaju razloga za strah.
Kad ga Petar hoće odvratiti od patnje koja je pred Njim, jer je zastrašen i ne vidi razloga da se Isusu desi sve što navodi, Isus mu okreće leđa.
Isus nije Petru okrenuo leđa. Riječi koje je Petar izgovorio učinile su to da se Isus okrenuo od Petra. Petar je rekao, u najboljoj namjeri, ali po ljudski. Petar nije govorio, u tom trenutku, po vodstvu Duha Svetog.
Isus nas hrabri da vjerujemo Bogu, da se stalno prisjećamo Njega i Njegovih riječi jer je to ono što nas vodi u život.
Držeći se grčevito samo za ono što vidimo i osjećamo svojim tjelesnim čulima – to je ono što nas vodi da gubimo život.
Pozvane smo da svjetlimo Isusovo svjetlo koje je u nama. Jači je Isus u nama, u svakoj od nas koje vjerujemo, od svega u svijetu. Pamtimo i podsjećajmo se toga.
Nemojmo nikad zaboraviti koliko je moćan i snažan i velik i dobar naš Bog. Hallelujah!
Oče, molim Te da moje oči i uši budu otvorene, da vidim i čujem samo Tebe.
Isuse, molim Te mi pomogni da nikad ne zaboravim da si Ti moje svjetlo i spasenje, da nemam čega da se bojim jer već sada, oprana krvlju Tvojom, živim u domu Gospodnjem. Hallelujah!
Molim Te Duše Sveti pomogni mi da nikad ne zaboravim da me dobrota i milost prate sve dane moga života jer je Isus moj dobro Pastir i s Njim imam sve što mi je potrebno za svakodnevnu pobožnost i svako drago mi i dobro djelo.
Hvala Ti Duše Sveti.
Volim Te Isuse.
Marko 9
Isus i dalje poučava. Njegove su riječi jasne, precizne.
Isus se ne šali.
Došao je s ozbiljnim ciljem: spasiti svakog tko zazove ime Gospodnje, tko povjeruje u Njega.
Učenici još to ne razumiju.
Čak, i oni posebno odabrani nemaju dovoljno strpljenja i mudrosti da slušaju, a onda promišljaju o Isusovim riječima.
Kako ih je lako razumjeti, zar ne?
Danas i mi, kad dođemo Bogu, tražimo rješenje naših svakodnevnih situacija.
Ali, Isus je došao s neba. Došao je da nam pokaže put.
Na nama je da slušamo Njega, Njegove upute.
U Marku 2:19 Isus govori o postu i kako će Njegovi učenici postiti kad im se oduzme mladoženja. Ovdje upitan, Isus poučava dalje i kaže: demoni se izgone postom i molitvom.
Post koji Isus voli je post i molitva u kojem upoznajemo Boga – Njegovu veličinu i dobrotu. Post je kada odustanemo od svega i promišljamo o Isusu i onome što je učinio za mene, za tebe. Post i molitva čine i pomažu da ostanemo slane, čuvaju našu duhovnu slanost. Post iscjeljuje naš duh i dušu, sve do tijela.
Tri su tekućine u čovjekovom tijelu slane: suze, znoj i krv.
Suze teku od boli, od ganuća, znoj od napora, a slanoća krvi – čistoća krvi dolazi kad smo oprane Isusovom krvlju i od promišljanja o križu: tko je i zašto bio na križu za mene.
(Molim te obrati pažnju: ovdje opisujem post i njegovo iscjeljujuće djelovanje u duhovnom smislu. Da, postoji pozitivno djelovanje posta i na tjelesnom nivou, ali to je za neko drugo razmatranje. Ovdje se post navodi kao duhovna disciplina, za snagu našeg unutarnjeg čovjeka.)
Oče, hvala Ti za riječ. Hvala Ti za mudrost i ljubav kojom me ispunjaš.
Oče, hvala Ti za snagu da postim, kad me Ti pozoveš u post.
Duše Sveti hvala Ti jer me Ti učiš o križu, Ti si taj koji me podsjeća da nikad ne zaboravim da je Isus bio na križu za mene.
Hvala Ti Isuse.
Molim Te Duše Sveti uči me o snazi križa i o veličanstvenoj razmjeni koja se dogodila na križu.
Zahvaljujući Tebi Isuse ja sam više nego pobjednik jer si me Ti uzljubio.
Hvala Ti Isuse.
Volim Te Isuse.
Marko 10
Isus poučava riječ, potvrđuje sve što je Bog govorio Mojsiju.
Isus nam ukazuje na ono što je krivo u našem životu, što krivo i nepotpuno radimo.
Ovdje Isus pokazuje na gledanje s visoka, ne obraćanje pažnje na one malene, na sitne stvari u našem životu.
U ono doba djeca su bila djeca dok su nosila pelene i dok su ih mame dojile. Kad bi taj period njihovog života završio – djeca su bila samo smetnja do svoje zrelosti.
Danas idemo u drugu krajnost. Danas su nam djeca idoli, cijeli naš svijet se vrti oko njih i ugađanja njima.
Kao da nema zdrave sredine u odnosu prema njima.
Za odgajati djecu i uživati u njima, a da ne pretjeramo ni u jednom smjeru, potrebna nam je mudrost Božja.
Isus poučava učenike, kada je nasamo s njima, stalno im govori i poučava ih o križu.
U ono vrijeme, vrijeme prije križa, učenici nisu sve razumjeli.
Ali, nakon uskrsnuća, a posebno nakon izlijevanja Duha Svetog, učenici su razumjeli što im je Isus govorio.
To je ono isto što su učenici poučavali kad su krenuli iz gornje sobe.
Poučavali su o križu – tko je i zašto bio na križu, zašto je križ Isusa Krista drugačiji od drugih križeva na kojima su Rimljanima ubijali ljude.
Učenici su nastavili poučavati o Bogu, koji je stavio najdragocjeniji dio sebe na križ. To je najbolja slika koliko je Bog dobar i koliko je velik jer je samog sebe uskrsnuo! Hallelujah!
Isus razumije čovjeka, svakog čovjeka. Isus razumije i bogataša..
Istom ljubavlju kojom je Isus odgovorio bogatašu, odgovorio je i sljepcu.
Bogataš je došao Isusu dodvoravajući se, iskreno, ali ne predano. Iako je njegov stav dao naslutiti da mu je poznata poniznost. Ali, bogataš nije bio spreman platiti cijenu.
Sljepac je besramno pozivao Isusa, zazivao ga je i pozivao se na Njegovu milost.
To je ono na što se Isus nije mogao oglušiti. Na Isusov poziv, sljepac odbacuje svoju haljinu – haljinu koja ga je označavala, po kojoj je svatko mogao znati da je slijep.
Tim činom pokazao je da ima vjeru. Tim činom Isus je mogao vidjeti da sljepac vjeruje, da ga nije pozivao iz znatiželje, već je čeznuo da bude iscijeljen.
Što je sljepac u vjeri tražio – Isus mu je ispunio.
Budimo žene vjere.
Ne dozvolimo da nam đavo krade vjeru.
Naš Bog je Bog pun milosti, koji nikad ne spava, koji još uvijek stvara.
Oče, ja Tvoje dijete, zahvaljujem Ti za tu privilegiju da se mogu zvati i da jesam Tvoje dijete.
Oče molim Te mi pomogni da živim puninu Tvoje riječi, sve ono što Tvoja riječ govori o meni i za mene.
Molim Te Duše Sveti uči me i poučavaj me na svakom koraku. Molim Te me opominji za svaku riječ koja izlazi iz mojih usta, da bude na blagoslov i izgradnju, da govorim riječi čiste, koje donose okrjepu i život, ne sablazan.
Hvala Ti Duše Sveti.
Volim Te Isuse.
