“Bože, prekini nas u onome što radimo kako bismo se mogli pridružiti Tebi u onome što Ti radiš.” ~ Francis Chan
Sjedila sam ovoga jutra za stolom nasuprot svoje oko šezdeset godina stare susjede, držeći u ruci kavu pumpkin spice (posebni začini). Godinama smo se dogovarale oko susreta na kavi, željele se naći, sve dok iz nekog razloga – iako dijelimo stražnje dvorište – nismo jedna drugu vidjele samo u dolasku i odlasku.<
Ona redovito putuje zračnim linijama po državi obavljajući svoj posao i okrzne se u prolazu s utjecajnim ljudima u svijetu znanosti. Ja putujem minikombijem kroz naš grad nekoliko puta na tjedan, prevozim djecu na i s aktivnosti i okrznem se u prolazu s drugim mamama prijateljicama koje su poput mene.
Dvije različite generacije. Dvije različite životne dobi. Dvije strastvene zaljubljenice u Isusa.
Razgovarale smo o padanju lišća u našim dvorištima, našim obiteljima i o tome kako je tehnologija drastično promijenila život danas. I kako, makar imali i najbolje namjere, kod bliskih susjeda mogu proći i tjedni bez stvarnog kontakta.
I s obzirom na to da nas Evanđelje vodi i ujedinjuje, mi smo se prizemljile ovdje:
Što ako naše društvo koje počiva na brzini, vođeno je tehnologijom i zastupa neovisno življenje šteti širenju Evanđelja više nego ikada prije?
Mi možemo upirati svojim prstima u druge ljude kroz cijeli dan, ali istina je, u većini dana, ne mogu prijeći ni nekoliko koraka preko svoga posjeda do ulaza moje drage susjede i u njen život. A mi stvarno, stvarno volimo jedna drugu. Pustiti stvari stvara vrijeme za nekoga čije potrebe – duhovne i one druge – idu daleko preko jedostavnih stvari kao što je stanka i kava.
Ili bolje pitanje?
Što ako život koji ja vodim šteti Evanđelju?
Znate, udoban život koji me ohrabruje da se družim s ljudima koji stvarno izgledaju i djeluju poput mene. Ispunjen, blagoslovljen život koji me većinu dana čini prezauzetom i predistanciranom da vidim stvari izvan svoga popisa obaveza.
Ali koliko god se ja suprotstavljala utjecaju ovoga svijeta, Luka mi govori o drugačijem Evanđelju usredotočenom na način života.
Izazvana sam da živim kao Isus. Položim svoj život, izgubim svoju udobnost i ponos samo radi Evanđelja.
Izazvana sam da vodim kao Isus. Usredotočim svoje oči na vječno, ostajući vjerna čak i usred kušnje i odbacivanja.
Izazvana sam da volim kao Isus. Bezuvjetno, požrtvovno, voljeti čak i svoje neprijatelje Njegovom snagom jer je On prvi volio mene.
Bog zabranjuje da kao Kristovi sljedbenici stvaramo svoje ime kroz ljubav prema dužnostima, onome što posjedujemo, svojim političkim strankama ili kroz svoj ugled daleko više nego kroz ljubav prema ljudima.
Što bi bilo kada bi se istegnule preko udobnosti svoga doma, preko svojih auto – kabina i vozačkih traka, dosezale druge i i radikalno voljele u ime Evanđelja? Oh, kako bismo mogle pogoditi svijet kada bismo namjerno provodile svoje dane živeći, vodeći i voleći kao Isus!
Tada im On reče:
‘Tko god želi biti mojim učenikom neka se odrekne sebe, uzme svoj križ i slijedi me. Jer tko god želi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko god izgubi svoj život poradi mene, sačuvat će ga.’” ~ Luka 9:23-24
Do Njegovih nogu,
Whitney
Razgovarajmo: Kako vas je vrijeme provedeno u Lukinom Evanđelju izazvalo da živite, vodite i volite kao Isus na mjestu gdje vas je Bog postavio?
