Grupa nas djevojaka, skupila se u dnevnoj sobi moje prijateljice, uzbuđene, hihotajući se i nadglašavajući jedna drugu.
Imale smo svoje Biblije i knjigu koju smo taj mjesec proučavale: The Search for Significance. (Traženje značaja)
Nakon svih ovih godina još uvijek se sjećam tog naslova i korica knjige.
U to vrijeme nisam htjela priznati, niti samoj sebi, ali ta knjiga je ciljala preosobno za mene.
Istina je bila: bojala sam se ući tako duboko.
Bojala sam se da ako zaista vjerujem da moja vrijednost i dostojanstvo ne ovise o mojim sposobnostima, mojoj izvedbi i uspješnosti u životu onda ću biti zaboravljena, neću biti priimjećena.
Bojala sam se što ako prava sloboda u Kristu znači da me Bog neće voljeti više ako sam “dobar kršćanin” i radim sve što to podrazumijeva, već ću postati jedna od onih “ljudi pomazanja i samo milosti”.
Baš kao onaj slon iz parabole kada mu je uklonjen lanac kojim je bio vezan, ali on je nastavio hodati u krug, potpuno nesvjestan da je slobodan… ili se bojao zakoračiti u avanturu koja bi ga odvela daleko od onoga što mu je poznato.
Kada si predugo vezana, sloboda ponekad može biti zastrašujuća
Iskreno sam željela sve što Bog ima za mene, ali bila sam sama sebi najgori neprijatelj, najglasniji kritičar.
Ništa što sam učinila za Boga nije bilo dovoljno. Baš kada bih bila sigurna da sam ovaj put stigla do cilja i osjećala duboko u sebi zadovoljstvo, odjednom bi nešto nevidljivo iskočilo i podiglo zahtjeve i više ono moje nije bilo dovoljno.
Poražena, postavila bih se za novi pokušaj da pogodim “metu u pokretu” : zadovoljiti Boga…
Ne znajući istinu nikada.
Bilo je hladno jutro, kasnog travnja kada se moj alarm uključio.
Zgrabila sam svoju Bibliju, bojice moje djece, olovku, blok post-it papira, svoj tablet i slušalice i sjela za stol.
Otvorila sam Bibliju na Poslanicu Galaćanima, pronašla jednog od svojih omiljenih biblijskih učitelja i postavila se da uistinu razumijem što Pavao govori u ovom važnom pismu.
Nakon sat vremena samo sam sjedila buljeći u moju Bibliju. Zaprepaštena. Oduševljena.
Polako sam počela osjećati kako se nešto u meni počinje otključavati…
Komadići riječi “SLOBODA” koji su nedostajali u mojoj slagalici, počeli su se slagati…
i do kraja svibnja, naučila sam najvažniju lekciju koju sam ikada naučila u svom kršćanskom životu.
Vrijednost.
Značaj.
Dostojanstvo.
Zadovoljstvo.
Božja naklonost.
Božji blagoslov.
Nikada neću zaraditi ništa od toga. Nemam niti sposobnost da ih zaradim i ako bih mogla tada je Isus umro bez razloga.
Ja imam vrijednost, značaj i dostojanstvo zbog Isusove krvi. To je to. To je cijela priča i nema nastavaka.
Imam Božju naklonost i blagoslov jer me On stvorio, On me voli – to je to. Ništa se tome više ne može dodati.
Ne moram se više bojati da ću postati jedna od onih “ljudi pomazanja i samo milosti” samo zbog ove jedne zapovjedi: “Ako me volite, čuvajte moje zapovjedi”. Isus je, također, rekao: “Vi ste moji prijatelji, ako radite što sam zapovjedio”.
Evo o čemu se radi:
Sloboda u Kristu znači da razumijemo da se naša pravednost (riječ od 3 sloga koja znači kao da nikada nisi zgriješila) ne pouzdaje u našu sposobnost da nešto učinimo. Pravednost uopće nema ništa s tobom!
Mi smo opravdani samo milošću, samo po vjeri, samo kroz Isusa Krista, samo na slavu Božju.
Ali, održavamo Božje zapovjedi zato jer volimo i poštujemo Njega, želimo proslaviti Njega i želimo da se razvija naš odnos s Njim.
Vidiš li kako sloboda mijenja naše motive.
Više “ne radim stvari kao dobar kršćanin” da bi me Bog volio više. Ja ispunjavam Njegove zapovjedi jer volim Njega.
Taj novi motiv je ono što je promijenilo moj život.
Sada sam slobodna da primim Božju ljubav i potvrdu bez straha jesam li promašila metu, bez straha da neću uspjeti.
Živjeti slobodno u Kristu uključuje razumijevanje dviju važnih stvari: Božje opravdanje i prihvaćenost za mene stoje samo na Isusovoj krvi i ja neću tu slobodu uzeti kao izgovor da živim tjelesno, jer je to samo za sebe ropstvo. Naprotiv, ispunjavat ću Božje zapovjedi jer me Krist oslobodio i zato biram da učinim što moram, ne što moja tjelesnost želi.
Osjetljiva ravnoteža slobode u Kristu.
To nije ili-ili. To je oboje u ravnoteži: sloboda od zarađivanja Božje naklonosti, ali zadovoljiti Njega ispunjavajući Njegove zapovjedi.
