Što imaš u ruci?
Spužvu? Krpu?
Nož za rezanje kruha? Kuhaču?
Što imaš u ruci?
Ruku tvog djeteta? Slikovnicu koju mu čitaš?
Razmišljaš li: “što mogu raditi za Boga? Sigurno ne mogu raditi ništa posebno. Preobična sam. Nisam nimalo talentirana”.
Ali u Mateju 14 vidimo neku vrlo običnu ženu.
Zapravo – nju niti ne vidimo, nego njenog sina. Ali, sigurno je njegova mama napravila njegov ručak, bez kojeg Isus ne bi mogao nahraniti gladne ljude.
Što je ona imala u ruci?
Brašno, ulje, kvasac i ribu.
Ništa posebno, ali još i danas čitamo o tom ručku koji je napravila toga dana.
Možda si poput mene, ponekad malo obeshrabrena i misliš; “Što imam za dati Isusu? Preobična sam.”
Isusu nije bitno da imaš neki veliki talent – da možeš lijepo pjevati ili svirati… da si lijepa i mršava… da imaš novac ili super posao. Nije Mu bitno jesi li poznata ili imaš puno slobodnog vremena.
Njemu je bitno samo da imaš otvorene ruke.
Što imaš u ruci?
Nije Mu preobično ono sto držiš.
Samo Mu otvori ruku i daj…
… i vidi kako ono obično i malo u Njegovoj ruci postaje nešto veliko!
