Job 38
Bog progovara. Bog opisuje sebe, odnosno Njegovo djelovanje na zemlji.
On se ne hvali, već nam daje da pogledamo oko sebe i da ono što je On stvorio ne uzmemo zdravo za gotovo.
Bog hoće da se zapitamo kako je što nastalo, da promišljamo o tome i da vidimo koja je snaga i moć bila potrbna za to … da vidimo da je sve stvorio predivan, nadnaravan Bog.
Njegova želja da promišljamo o svemu što vidimo nije uvijek da bi pronašli odgovore na sva pitanja (znanost sve više dolazi do odgovora i slaže se svakim danom sve više s Biblijom).
Bog hoće da vidimo koliko ga malo znamo, kako su Njegove veličine i dubine ogromne, još uvijek neistražene do kraja.
Hvala Ti Oče! Tvoja Riječ uvijek opisuje Tebe: Tvoju veličinu, Tvoju ljepotu, Tvoju neistraženost.
Molim Te Duše Sveti pomogni mi da upijem i spoznam koliko si velik i moćan, da moje pouzdanje i sigurnost budu samo u Tebi Oče.
Hvala Ti Duše Sveti.
Volim Te Isuse!
Job 39
Bog nastavlja dalje. Nastavlja i opisuje životinjski svijet.
Opisujući detaljno život i navike životinja, možemo samo primjetiti da kad njih tako dobro poznaje – koliko više poznaje čovjeka.
Ako smo i sumnjali, ovo poglavlje potvrđuje da je Bog sve stvorio, da je prvo bila kokoš, a onda jaje.
Hvala ti Oče za Tvoju Riječ.
Hvala Ti Oče jer Tvoja Riječ potvrđuje da si Ti živi Bog, Stvoritelj svega.
Hvala Ti jer mogu sve što piše u Bibliji držati kao istinu. Čak i onda kada mnogo toga nema smisla ili ne razumijem sve – Ti si vjeran, vjeran svemu što si obećao.
Molim Te Duše Sveti pomogni mi. Želim uvijek, u svakom trenu svog života, imati snagu zazvati prvo sveto ime Isusovo, ime Spasitelja, ime mog Spasenja.
Hvala Ti Isuse. Danas mi je Tvoj križ još draži. Zahvalnija sam danas za Tvoju predivnu, savršenu žrtvu koja me oslobodila, donila spasenje, novi život. Hallelujah!
Tvoja milost Isuse, upravo sada, iscjeljuje moju dušu, Tvoj mir u meni raste.
Hvala Ti Isuse.
Volim Te Isuse!
Job 40
Bog se obraća Jobu. Izaziva ga.
Stihovi 11-14 kao da govore: tko je bez grijeha neka prvi baci kamen. Podsjećaju na Isusove riječi u Ivanu 8:7.
Zatim, Bog opisuje Behemonta. Opisuje stvorenje koje je snažno, koje bujica životnih okolnosti ne može pomaknuti, dotući.
On je stvoren kad i čovjek. On je među prvim stvorenjima stvoren.
On je slika kavi mi možemo, trebamo biti. Kakav čovjek – vjernik može i treba biti: osoba koju samo Bog može pomaknuti, koja se pokreće samo kako joj Bog kaže.
Oče, oprosti mi jer sumnjam i ne vjerujem još potpuno u Tvoju riječ. Oprosti mi.
Oče, molim Te mi pomogni.
Molim Te Oče želim imati čvrstu vjeru, koja se niti koleba niti ljulja.
Duše Sveti, molim Te uči me, pomogni mi da razumijem Riječ, da razumijem snagu križa.
Molim Te Duše Sveti želim se hraniti Rječju i napijati Isusovom milošću. Gladna sam i žedna tebe. Gori u meni. Hvala Ti Duše Sveti.
Hvala Ti Isuse, hvala Ti za križ.
Hvala Ti jer je moje srce puno. Raširi se u meni Isuse.
Volim Te Isuse.
Job 41
Meni osobno, ovo je jedno od najtežih, čak najzastršujućih poglavlja u Bibliji.
U ovom poglavlju nalazi se opis zvjeri koju je nemoguće pobijediti. Opisuje se zvijer koja je tako snažna, tako zaštićena, nepobjediva. Zvijer koja je opasna. Nepobjediva.
Ali, dok sam ovaj put čitala ovo poglavlje, zapazila sam 2 stvari.
U stihu 22 piše:
U njegovu vratu počiva mu snaga.
U stihu 34 piše:
On je kralj nad svim sinovima ponosa.
Kako je naš Bog velik. Ostavio nam je slobodnu volju.
Mi imamo izbor: hoćemo li hodati u poniznosti, oprane Isusovm krvlju, ispunjene Duhom Svetim.
U Efežanima 2:5,6 piše da nas je s Kristom oživio i uskrisio i posjeo na nebesima u Kristu Isusu!
Novo smo stvorenje, stvorenje pozvano da hoda u poniznosti.
Prava i živa snaga dolazi od radosti u Gospodinu. To znači: ponizit se pred Njim. Biti zahvalne Isusu jer nam se smilovao i sve, baš sve, dovodi na svoje mjesto.
Ne dozvolimo ponosu … biti ponosan na bilo što, uvijek, odškrine vrata đavolu.
Budimo zahvalne – jer križ je dostojan da uvijek, i u najtežim i najnemogućnijim situacijama budemo zahvalne.
Zahvalne za križ i ljubav pokazanu na križu do kraja – to je ono od čega dolazi prava poniznost, prava radost.
Oče, hvala za riječ, za Riječ koja uvijek ukazuje, ali i pokazuje i poučava.
Oče, odlučujem, klanjam se samo Tebi.
Duše Sveti vodi me tom uskom stazom poniznosti jer radost u mom Isusu i zahvalnost za Njegov križ moja je snaga. To je moj put, to je moj jedini putokaz u životu.
Hvala Ti Isuse za svaku kap krvi s križa, krv koja pere moju volju, krv koja tješi moju dušu i miče svaku bol i jad od mene, krv koja pere moje misli i drži me usmjerenu samo na Tvoju Riječ.
Hvala Ti Duše Sveti jer Ti si moj Učitelj, Ti si taj koji boravi u meni sve do kraja mog puta.
Hvala Ti Duše Sveti.
Volim Te Isuse!
Job 42
Sretan kraj.
Za razliku od bajki, priča o Jobu je istina. Job je živio. Prije mnogo tisuća godina, ali Job je živio. Ovo nije fantazija, ovo je istina.
Ima nekoliko ključnih stvari koje možemo naučiti iz cijele knjige o Jobu, a sumirane su u ovom poglavlju.
Job je ponizan. Job priznaje da je brzao, da je čovjeku stvarno nemoguće razumjeti Boga.
Job priznaje da je govorio što je čuo, da ga je –duhovna- sljepoća dovela do toga.
Svjestan da je Bog daleko veći od onog što on može zamisliti i očekivati Job se ponizuje i kaje potpuno, do kraja, iskreno.
Iskrenost Jobovog srca je ono što je dotaklo Boga.
Job se nije pokajao iz računice već jer je spoznao Boga na novi, dublji način.
Tu priča o Jobu ne završava.
Jer, ni naša priča, ni naš hod s Bogom, nema kraja. Kad smo nanovorođene – to je novi početak. Svaki dan, svaka kriza i svaka pobjeda je prilika da idemo dublje s Njim, potpunije.
Job ima još jedan test. Bog hoće biti siguran u čistoću Jobovog srca. Jer, Boga zanima samo naše srce. Tko je u našem srcu, tko je na prijestolju našeg srca.
Kao i mi, Job nije svjestan ni kušnje ni testova koji su pred njim.
Priča ide dalje …
Nakon Jobovog pokajanja, Bog se okreće Jobovim prijateljima. Pokazuje im svoju ljutnju i kaže da nisu govorili o Njemu pravo kao Job.
Ako pogledamo unazad, poglavlja koja smo čitali, onda ćemo vidjeti da su Jobovi prijatelji govorili istinu o Bogu. Opisivali su Njegovu veličinu, pravednost, Njegovu svetost.
Ali, Bog kaže da nisu govorili pravo o Njemu. On nije zadovoljan!
O čemu se radi?
Job je cijelo vrijeme iskreno otvarao srce. Da, postavljao je pitanje: zašto, ali i objavljivao da Njegov Otkupitelj živi.
Za razliku od njega, njegovi prijatelji su tražili Jobovu krivnju dok su govorili o Božjoj veličini i moći.
Njihove riječi su govorile da znaju o Bogu, ne da poznaju Boga.
Njihov govor nije bio ohrabrujući, nisu pokazali milost, nisu pokazali ljubav i strpljenje. Nisu pokazali da poznaju Boga o kojem govore.
Kad je Job prihvatio da prinese žrtve za njih, nije se uzoholio. Pokazao je poniznost srca, ljubav, milost. Prinio je žrtve za spasenje svojih prijatelja.
TEK TADA – kad je čuo molitvu iz Jobovih usta, kada je vidio iskrenost pri prinošenju žrtava – TADA je Bog okrenuo Jobovo sužanjstvo. Tada su mu došla braća i sestre i tješili ga. Tada mu je Bog dao dvostruko i vratio mu djecu. Job je imao toliko da je i kćerkama dao nasljedstvo među njihovom braćom – u ono doba to je bilo toliko začuđujuće, da je zato i zapisano.
Ono što mogu reći za kraj ovog proučavanja je: učimo od Joba, molimo pout Davida.
Oče, molim Te za čisto srce.
Molim Te Duše Sveti živi i raširi se u meni.
Hvala Ti Isuse jer Tvoja krv je hisop koji me očistio i čisti.
Hvala Ti Oče jer si stavio novo srce u mene.
Molim Te Duše Sveti uči me kako radi, na koji način da živim s ovim novim, predivnim srcem koje kuca u meni.
Hvala Ti Oče jer Te sad mogu gledati jer je put do tebe otvoren. Hvala Ti Isuse.
Oče predajem se Tebi i Tvojoj volji za moj život.
Molim Te drži moje uho otvoreno samo za glas mog Pastira Isusa.
Duše Sveti govori mi i ispravljaj me, govori mi glasno kad moja noga skrene desno ili lijevo.
Hvala Ti Duše Sveti.
Volim Te Isuse!
vojka
PS. Ovo je link na pjesmu calon lan. To je velška pjesma, himna – pjesma Bogu. U Velsu je često pjevaju prije početka ragbi utakmica.
zašto ova pjesma? Jer kad je čuješ – srce će ti biti dotaknuto, a kad pročitaš prijevod – prepoznat ćeš svoje srce u tim rječima. I tako se predivno uklapa za kraj čitanja knjige o Jobu.
Ovo je nastup velškog zbora mladića od 14-19 godina. odabrala sam ovu verziju, jer je ovo snimka uživo i stvarno vrijedi poslušati.
(Ispod videa naći ćeš tekst pjesme na velškom, hrvatskom i engleskom.)
[embedyt] http://www.youtube.com/watch?v=jo5EbNpOi1o[/embedyt]
Čisto srce
Ne tražim život u luksuzu
niti zlazo svijeta ni njegovo fino biserje
Tražim sretno srce
Časno srce, čisto srce
Čisto srce, puno dobrote
ljepše je od lijepih ljiljana
Samo čisto srce može pjevati,
pjevati danju, pjevati noću
Kad bih želio blago svijeta
Brzo bi se pretvorilo u prah
Bogatstvo kreposnog, čistog srca
donijet će vječnu zaradu
Večerju i jutrom moja je želja
Podići se do neba na krilu pjesme
za Boga, u ime mog Spasitelja
da mi da čisto srce.
Calon Lân
Nid Wy’n Gofyn Bywyd Moethus
Aur Y Byd Na’i Berlau Mân
Gofyn Wyf Am Galon Hapus
Calon Onest Calon Lân
Calon Lân Yn Llawn Daioni
Tecach Yw Na’r Lili Dlos
Dim Ond Calon Lân All Ganu
Canu’r Dydd A Chanu’r Nos
Pe Dymunwn Olud Bydol
Hedyn Buan Ganddo Sydd
Golud Calon Lân Rinweddol
Yn Dwyn Bythol Elw Fydd
Hwyr A Bore Fy Nymuniad
Gwyd I’r Nef Ar Adain Cân
Ar I Dduw Er Mwyn Fy Ngheidwad
Roddi I Mi Galon Lân
A Pure Heart
I Don’t Ask For A Luxurious Life
The World’s Gold Or It’s Fine Pearls
I Ask For A Happy Heart
An Honest Heart A Pure Heart
A Pure Heart Full Of Goodness
Is Fairer Than The Pretty Lily
None But A Pure Heart Can Sing
Sing In The Day And Sing In The Night
If I Wished For Worldly Wealth
It Would Swiftly Go To Seed
The Riches Of A Virtuous Pure Heart
Will Bear Eternal Profit
Evening And Morning My Wish
Rising To Heaven On The Wing Of Song
For God For The Sake Of My Saviour
To Give Me A Pure Heart
