Brojevi 16
Marina kaže: Vrlo ozbiljna stvar je mrmljati, rogoboriti protiv autoriteta koje je Bog postavio! Čak i kada smo “uvjereni” da smo mi u pravu, neka nam bude jasno da je Bog postavio neki autoritet i da ga On može i maknuti ako to bude htio… Ali, mi se čuvajmo rogoborenja! Nismo na to pozvani! To je vrlo opasno i Bogu mrsko! Čak i biti u blizini onih koji to čine… Odvojimo se od svakog negativizma i mrmljanja… Umjesto toga, uđimo u zahvaljivanje našem Gospodinu koji sve dobro i s razlogom čini! On je taj koji sve vidi i ima pod svojom kontrolom, a naše je gledanje često iz krive perspektive i zamrljano raznim utjecajima… Tražimo Njegovu perspektivu i ostanimo u zahvaljivanju! Slava Ti, Oče, jer si svemogući Bog kojem ništa ne promiče, koji sve ima u svojim rukama i u kojem imamo Mir – iznad svake okolnosti!
Ivanka kaže: Rogoborenje Izraelaca izazvalo je gnjev Jahvin do te mjere da su udareni pomorom, drugim riječima – grijeh =smrt-
Aron i Mojsije staju kao posrednici i zastupnici prinoseći tamjan u znak pomirenja i zlo se zaustavlja .
Nismo li svi zbog grijeha lišeni Božje slave i svi bi jednako završili da nam Veliki svećenik nije omgućio pomirenje vlastitom žrtvom koja je Bogu Ocu na ugodan miris …. tako da ni jedan koji u njega vjeruje ne pogine , nego da ima život vječni .
Njemu pripada sva vlast , sila i autoritet – Aleluja !
Mihaela kaže: dobro me prodrmao današnji tekst…i podsjetio na knjigu Priča o tri kralja gdje stoji: “…ti ne možeš reći tko je Božji pomazanik, a tko nije…” Još jedan dobar citat: “…ne uči nikada ništa o modernoj i lako poučljivoj umjetnosti bacanja koplja… ostani van društva svih koji bacaju koplja…drži usta čvrsto zatvorena…”
Vesna kaže: Za početak tjedna čitamo osebujno poglavlje, Brojeve 16!
Jeste li ikad bili optuživani da se pravite svetiji od drugih? Tako su optužili Mojsija i Arona da se uzdižu iznad Gospodinove zajednice. Bog je taj koji odabire svete, a ne ljudi. „Neka svet bude onaj koga Gospodin odabere“ (s. 7), a ne oni koje ljudi određuju da budu sveti. Mojsije je tražio očitovanje Božje volje, da Bog pokaže tko su njegovi i tko je svet.
Levijevi sinovi su pokazali nezahvalnost premda ih je Bog odvojio da ih približi k sebi i da služe zajednici. Njihova uloga nije bila mala, ali ipak su prigovarali i mrmljali. Kako se mi odnosimo u našoj službi, osobito kad vidimo da su neki vjernici silno pomazani i korišteni od Boga. Pitam li se: Što to oni imaju, a ja nemam? Što to činim krivo? Zašto mene Bog ne koristi? Vidimo li svoju ulogu u službi Bogu? Izgleda li ona u našim očima mala ili se pouzdamo u Boga da nas ipak koristi i da najmanja služba može biti silno korištena ako je od Boga? Nekad možemo pristupiti beskućniku i pitati ga je li gladan, pomoći nekome ili uputiti lijepu riječ, i mi smo poslužili Bogu. Važni su naši motivi i želja da služimo, a Bog je taj koji nas koristi na razne načine.
U cijeloj situaciji ključna je Mojsijeva poniznost i podložnost Božjem vodstvu, spoznaja da ništa nije od njega, da ništa ne čini po vlastitom naumu (s. 28). To je ono što zovemo odricanje od sebe, vlastitih zasluga i djela, i zato im Mojsije želi pokazati znak od Boga: je li Bog poslao Mojsija ili su ti ljudi prezreli Boga? Pokazalo se ipak ovo drugo, stoga su bili uništeni. Oni nisu bili sveti, već su samo bili glasoviti među ljudima i htjeli izboriti svoju službenu poziciju misleći da služe Bogu. Sve što su htjeli jest biti veliki i cijenjeni među ljudima. Čak ni sva zajednica nije prepoznala tko je od Boga, te je napala i optužila Mojsija i Arona da su pobili ‘narod Gospodinov’.
Svaki puta kad u Starom zavjetu čitamo kako je Bog pustio pomor bilo je iz pobune i neposlušnosti naroda. Bog se gnjevi na one koji optužuju svete, koji su opaki, koji nisu ponizni i ne poznaju osobno Boga, već traže vlastitu slavu i žele služiti iz pogrešnih motiva.
Vojka kaže: Još jedno poglavlje gdje nas Duh Sveti poučava o važnosti života u zahvalnosti.
Korah i okupljeni oko njega – njihova reakcija na vodstvo Mojsija i Arona – je bila čisti znak nezahvalnosti.
s jedne strane možemo se zgroziti na to. isto tako, možemo uzeti ovu situaciju i provjeriti sami sebe.
lako je sa strane osuditi ovu situaciju.
međutim, ona je u Pismo stavljena da nas pouči i upozori.
danas, zahvaljujući Isusovoj dragocjenoj krvi Božja ljutnja je maknuta od nas.
ali, to ne znači, da ako smo osuđujući prema vodstvu, autoritetima u našem životu, ako smo nezahvalni – da ćemo izbjeći posljedice toga što sijemo. svako sjeme ima svoju žetvu.
ako smo sijali u tijelo – žetva je smrt, ili teške posljedice, život s problemima.
ako sijemo u duh – onda je žetva blagoslov.
ovo je ono što Pismo kaže.
zato je blagoslov u Isusovoj krvi. Isusova krv je čista i sveta. tako mnogo jača od kada koji je Aron, po Mojsijevoj uputi, pronio kroz zajednicu Izraelovu i spasio od pomora one koji su se bunili.
sijanje u tijelo je kad su nam naše okolnosti važnije, uzimaju više vremena od Boga.
sijanje u duh je zahvalnost!
biti zahvalan – čak i kad je najteže! kad se desi najgore i odaberemo biti zahvalni – to je sijanje u duh.
zahvalnost dolazi iz poznanja Boga, za to što je Bog s nama, što poznamo Isusa, što je Isus naš Spasitelj – to je iskrena zahvalnost.
kad se nešto dogodi – ne moramo i osjetiti zahvalnost. ne. zahvalnost je znak naše vjere – tako da zahvalimo Isusu jer je On s nama. budimo poput Davida, koji je u najtežem trenutku svog života, odabrao PRVO naći utjehu u Gospodinu.
ako je to David mogao, koliko prije možemo mi koje smo oprane Isusovom krvlju.
kad pokažemo tu vrstu zahvalnosti, to znači živjeti svoju vjeru.
da, nije lako. ali, zato jer smo hram Duha Svetog – mi to možemo. to je ono što nas čini drugačijima od svijeta.
da, ne samo da nije lako. to je za tijelo užasno teško. ali, zato zahvalnost i znači sijati u duh.
Pismo kaže: jači je Onaj koji je u nama od onoga koji je u svijetu (1. Ivanova 4:4).
kad dođu udarci, zavapimo Bogu u pomoć i sjetimo se: Isus je u nama i sa nama, rekao je da nas neće nikad ostaviti niti zapostaviti. budimo zahvalne – to je najveći oblik obožavanja – dati žrtvu hvale svojim ustima (Hebrejima 13:5,15).
Mojsije je to radio da je pao ničice i zavapio Bogu. zavapio je Bogu jer je spoznao grijeh Koraha i grupe uz njega, spoznao je grijeh Izraela i htio je njihovo spasenje.
ne dozvolimo strahu da nas ovlada.
imajmo strah Gospodnji i okrenimo se prvo našem Bogu.
nemojmo kritizirati autoritete, straješine u našim životima. budimo ponizne, molimo i vapimo za njih. za sve što nam se ne sviđa pokajmo se i tražimo od Boga mudrost kako da se molimo, kako da zastupamo one koji su iznad nas, one koji nas vode i u duhovnom i u svakodnevnom životu.
Oče hvala Ti za Tvoju riječ. hvala Ti jer me kroz nju učiš i odgajaš.
hvala Ti Oče jer samo zahvaljujući Tvojoj riječi znam da sam Tvoja, da si Ti moj dobar Otac.
Oče molim Te za mudrost da ovo što sam danas čitala razumijem u duhu. molim Te makni svaki strah od mene. ne želim se bojati Tebe, već želim doći Tebi sa svime tko i što jesam, baš ovakva kakva jesam. Oče, molim Te mi pomogni. treba mi Tvoja utjeha, ohrabrenje, da mi pomogneš da učim sijati u duh.
Oče, molim Te mi oprosti za sve što sam sijala u tijelo.
molim Te Isuse neka Tvoja krv opere svako sjeme posijano u tijelo, sjeme koje sam sijala rječima i djelima.
molim Te Isuse, molim Te Oče okreni moju žetvu u duh, da mogu u duhu primiti, da rastem u zahvalnosti i da živim u zahvalnosti.
molim Te Duše Sveti pomogni mi hodati u duhu. molim Te Duše Sveti ispunjaj me poučljivim duhom, da učim kroz riječ i kroz one koje si stavio u moj život – od nekih kakva moram biti, a od drugih što ti ne želiš.
molim Te Oče za duha mudrosti i razumijevanja Tvoje volje. hvala Ti DUše Sveti. Ti jesi moj Učitelj i Utješitelj.
volim Te Isuse!
Rosilind kaže: “Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete.” – Jakovljev 4:1-2
To je tocno sto vidimo danas.
Levijevci nisu bili zadovoljni ulogom kojem im je Bog dao. Zudili su za ulogom kojem je Aron i njegovi sinovi su ispunili. Ali ne samo to, nego su jos i optuzili Mojsija da su se uzvisili iznad naroda.
Najgore mi je bilo ovo sto su drugi levijevci govorili: “Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoćeš da nasilno zagospodariš nad nama? 14Nisi nas uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misliš li iskopati oči ovim ljudima? Nećemo doći!”
Kao da CIJELI NAROD nije odlucio ne uci u zemlju. Nije Mojsije to odlucili nego oni sami! Ali sada su okrenuli protiv njega i krvili njega za to.
Ali drage moje sestre – nije mala stvar kada se pubunimo protiv autoriteta. Bog je taj tko uzdize i spusti autoritet.
Ali nisu se samo pobunili protiv Mojsija, nego protiv Boga, jer Bog ih odredio taj ulog i su htjeli sebe uzvisiti.
Ponos.
Zbog ponosa soton je izbacen iz neba.
Izreke kazu: “Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost”
Brojevi 17
Marina kaže: Jos jednom citale smo koliko Bog zaista ne voli mrmljanje protiv Njegovih slugu jer je to mrmljanje protiv Njega… On uklanja takve ljude iz Svoje prisutnosti = najgora moguca kazna!
A Njegove sluge prepoznajemo po tome sto se na optuzbe drugih uvijek okrecu prema Satoru sastanka, prema Slavi Bozjoj, prema prisutnosti Njegovoj.
A isto tako, Bog ce potvrditi sluge Svoje po plodovima njihove sluzbe, On je taj koji daje plod, ne sluge… On ih je pozvao u sluzbu i ako Mu sluze u poniznosti i cistoci, On im daje plod sluzbe – pravi duhovni autoritet.
Mrmljanje protiv ljudi u sluzbi uvijek je sklisko tlo, cuvajmo se toga… Mi mozemo moliti u zahvanosti Njemu koji ce uvijek izvesti dobro ako smo Mu poslusni, pa cak i ako sluge ne vode “stado” poput Mojsija i Arona… Prepustimo to Njemu, a mi ostanimo u Njegovoj prisutnosti… Kroz Ljubav i Istinu…
Ivanka kaže: Rogoborenje Izraelaca izazvalo je gnjev Jahvin do te mjere da su udareni pomorom, drugim riječima – grijeh =smrt-
Aron i Mojsije staju kao posrednici i zastupnici prinoseći tamjan u znak pomirenja i zlo se zaustavlja .
Nismo li svi zbog grijeha lišeni Božje slave i svi bi jednako završili da nam Veliki svećenik nije omgućio pomirenje vlastitom žrtvom koja je Bogu Ocu na ugodan miris …. tako da ni jedan koji u njega vjeruje ne pogine , nego da ima život vječni .
Njemu pripada sva vlast , sila i autoritet – Aleluja !
Vesna kaže: Čitamo kratko poglavlje, Brojeve 17!
Bog izdaje zapovijed da se ime svakog glavara od 12 plemena napiše na 12 štapova, i svi se stave u Šator sastanka. Onaj štap koji procvjeta, to jest donese plod, jest onaj kojeg je Bog izabrao da ima svećeničku vlast, čime bi se uklonilo mrmljanje.
To je ono što Isus kaže: „Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.“ Mt 7,16
Štap je simbol vlasti, autoriteta i ispravljanja. Kroz ovaj test Bog je svima htio pokazati svoju volju – da je upravo On taj koji je odabrao Arona za svećeničkog vođu (s. 8), te da se na taj način ukloni mrmljanje i pobuna Izraelaca kako ne bi poginuli. Na kraju vidimo da su postali svjesni da je bilo pogrešno što su se pobunili protiv vodstva Arona.
Danas je Isus naš „štap“, naš autoritet, onaj koji donosi plod u našem životu. Po našim plodovima može se prepoznati jesmo li uistinu odabrani od Boga.
Vojka kaže: Bog je odabrao tko će ga služiti.
isto tako, onaj koji služi Boga iskreno, ta se osoba prepoznaje po svom plodu.
samo je jedan plod kod Boga – ljubav.
ljubav ima 9 aspekata, načina kako se manifestira,
ali, kod Boga je samo jedan plod jer Bog jest jedan i Bog jest ljubav!
zajedno s pločama sa zapovjedima i Aronov štap je spremljen u kovčeg Zavjeta.
koliko je Božja riječ u nama zaživila toliko će i plod jak i zreo biti u nama, više i jače ćemo svijetliti, manje će ljudi stradati jer smo bolji svjedoci Isusa Krista!
Hallelujah!!!
hvala Ti Oče!
hvala Ti jer je Tvoja Riječ istina, istina koja me posvećuje.
molim Te Duše Sveti pomogni mi da to što čitam, o čemu razmišljam i promišljam da živi u meni i donese dobar, zdravi plod.
molim Te Duše Sveti pomogni mi da budem Isusov svjedok, samo u Tvojoj sili i snazi. hvala Ti Duše Sveti.
volim Te Isuse!
Rosilind kaže: Cijena pobune: 14 700 mrtvih.
Cijeli zivot cujem citat:
“Grijeh te voditi dalje nego sto zelis ici, prisili te ostati duze nego sto zelis, i platiti vise nego sto imas.”
Cijena grijeha je visoka. Previsoka!
Nakon pobune Kore i ostalih, Bog zeli potvrditi ulog Arona i njihovih sinova.
Ono sto vidimo je cudo sto samo Bog moze ciniti:
Svako pleme donese stap napisanom imenom starjesina i stavlja pred Bogom.
Koga ce Bog izabrati?
Stapovi su bili pred Bogom samo preko noci. Nekoliko sati.
U nekoliko sati, mrtav stap nikne, procvjeta, i rodi zrele bademe.
Zivot dolazi iz smrti. Samo Bogo moze to uciniti!!!
I konacno narod shvati koga je Bog izabrao – i strah pada na njih…jer su vidjeli sto se desava kada se pobunis protiv Boga!!
Brojevi 18
Saša kaže: Molimo te Gospode da ostanemo ponizne i poslušne Tebi,Tvoj glas da čujemo i slijedimo,da smo zadovoljne u planu u kojeg si nas stavio i da smo vjerne i ustrajne u tom malom,da vidimo da smo Ti BITNE!
Marina kaže: Vrlo ozbiljna stvar je mrmljati, rogoboriti protiv autoriteta koje je Bog postavio! Čak i kada smo “uvjereni” da smo mi u pravu, neka nam bude jasno da je Bog postavio neki autoritet i da ga On može i maknuti ako to bude htio… Ali, mi se čuvajmo rogoborenja! Nismo na to pozvani! To je vrlo opasno i Bogu mrsko! Čak i biti u blizini onih koji to čine… Odvojimo se od svakog negativizma i mrmljanja… Umjesto toga, uđimo u zahvaljivanje našem Gospodinu koji sve dobro i s razlogom čini! On je taj koji sve vidi i ima pod svojom kontrolom, a naše je gledanje često iz krive perspektive i zamrljano raznim utjecajima… Tražimo Njegovu perspektivu i ostanimo u zahvaljivanju! Slava Ti, Oče, jer si svemogući Bog kojem ništa ne promiče, koji sve ima u svojim rukama i u kojem imamo Mir – iznad svake okolnosti!
Ivanka kaže: O grijehu ili grijesima nije uvijek ugodno ni slušati ni govoriti , ali je ZDRAVO ! Bog se nikada neće složiti s našim grijehom , Njegova pravednost to ne dozvoljava i osvjedočenje o grijehu će doći prije ili poslije .. .. grijeh ima posljedice !!! može li čovjek pobjeći ?? može samo pokušati .
Heb. 12:28-29 “Zato , primajući u posjed kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, čuvajmo i dalje milost. Njom i dalje štujmo Boga kako mu je ugodno, u strahu i poštovanju. Uistinu , naš”je Bog oganj koji proždire .”
Oče , hvala ti za milost koju si nam iskazao , milost koju imamo i po kojoj živimo …. otvori nam i danas oči srca .. otvori nam oči na neviđeno .. Duše Sveti nauči nas da vjerno i brižno čuvamo milost .. uvedi nas u još veće i dublje štovanje našega slavnog Gospodina !
Vesna kaže: Danas čitamo Brojeve 18! heart emoticon
Služba Bogu je dar. Oni koji služe iz pogrešnih motiva, da bi dobili naklonost i slavu od ljudi, to jest lažni učitelji („tuđinci“) koji predstavljaju Boga, a ne poznaju Boga osobno, osuđeni su za propast (s. 7).
Izabrani smo od Boga, pomazani, sveti, čisti, i zato smo baštinici Božji, subaštinici Kristovi (Rim 8,17). Bog nam daje sve najbolje (s. 12-13). „On ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao. Kako nam onda s njim neće i sve darovati?“ Rim 8,32
To je trajna odredba, jer smo u Njemu „predodređeni po naumu Onoga koji sve čini po odluci svoje volje — stekosmo baštinu da budemo na hvalu slave njegove“ … i oni koji su se otprije nadali Kristu i mi koji smo čuli i povjerovali u Evanđelje (Ef 1,11-13).
Vojka kaže: Aron je dobio službu, službu pomirenja Izraelaca s Bogom.
Leviti su dobili službu – da pomažu Aronu i sinovima.
zar ovo ne zvuči kao služba pomirenja koja je nama dana? (2. Kor 5:17-21)
zar nam Pismo ne kaže da smo i mi danas Božje kraljevsko svećenstvo?
Hallelujah!
da, ponekad izgleda da je Stari zavjet – star, da je Novi – nov.
ali, Bog u Starom zavjetu kaže da je ovo trajna odredba, za Arona i Levite, njihove sinove i kćeri, njihovo potomstvo.
kaže još da je osoljen zavjet! ono što je posoljeno – ostaje slano! ne može se odsoliti.
slane su suze, znoj, slana je krv.
Bog kaže Aronu i Levitima da nemaju nasljedstva u zemlji, već je On njihov dio!!!
stanimo, zamislimo se, promislimo o ovim riječima. tako su duboke. Bog je njihov dio.
danas je Isus naš veliki Svećenik. Pismo nas, mene i tebe, koje vjerujemo zove kraljevskim svećenstvom.
Biblija je jedna knjiga. ovdje nas Bog zove i poučava. kaže: Ja sam vaš dio, od svega što dobijete dajte desetinu.
da, nije uvijek lako (u današnje vrijeme) – ponekad su to suze i znoj.
ali, Isusova krv viče. viče bolje od Abelove.
Isusova krv viče: moja si! ne boj se! ja sam s tobom! neću te ostaviti niti zapostaviti!
vjeruj mi, iz prve ruke sam iskusila ovo.
davati Bogu ono što je On odredio pomaže, pomaže jako, za učiti poslušnost. poslušnost Njemu.
jer On, moj nebeski Otac – On je moj dio.
Hallelujah!!!
Oče hvala Ti za današnju Riječ.
molim Te Duše Sveti pomogni mi da ove riječi razumijem bolje, da mi postane jasnije koje je bogatstvo imati Boga za Oca, imati Njega za svoje nasljeđe, što znači biti dijete nebeskog Oca.
molim Te Duše Sveti govori mi, pouči me, ohrabri me da ovo što čitam i živim svaki dan.
molim Te Duše Sveti pomogni mi i tamo gdje sam slaba daj mi mudrosti i snagu da budem poslušna.
hvala Ti Duše Sveti.
volim Te Isuse!
Brojevi 19
Marina kaže: Danas čitamo o zakonu koji je Bog dao Izraelcima da bi bili čisti… A Isus je ispunio taj zakon za nas!!! Ovo je slika i nagovještaj Očevog plana koji je ispunjen u Isusu Kristu! Svatko tko je priznao svoju grešnost i potrebu za Njim, za jedinim Spasiteljem, svatko tko je u poniznosti otvorio svoje srce Njemu i dopustio da ga opere “vodom očišćenja” – Njegovom krvlju – zauvijek je čist! Ovo je razlog za slavlje svakoga dana! Jesmo li dovoljno svjesni toga?
Zanimljive su mi te slike u današnjem poglavlju… Svatko tko se dotaknuo mrtvaca ili nečega mrtvog, bio je nečist… Smrt = grijeh
Grijeh tako lako prelazi s jednoga na drugog čovjeka… Poput zarazne bolesti! Dotaknuti se mrtvoga = pristati uz nečiji grijeh i postati dio toga… Zato smo neprestano pozivani odvojiti se od svijeta, u smislu odvajanja od grijeha… Jednom oprani Kristovom krvlju zauvijek smo čisti, ali kao sto je Isus rekao Svojim učenicima da onome tko je okupan, potrebno je oprati samo noge, tako trebamo svakodnevno dolaziti k Njemu da nas očisti od svakodnevnih stvari, koje se nakupljaju dok hodamo kroz svakodnevni život… Isuse, hvala Ti!!! Po Tebi i samo po Tebi možemo biti čisti!
Ivanka kaže: Vjerujem da u današnjem tekstu nije tako teško za primjetiti sliku Isusove žrtve škropljeničke krvi , kao i vodu očišćenja…
Grijeh se mora okajati i očistiti, a Bog j to omogućio …
Naš Bog je isti jučer – danas i do vijeka -On se ne mjenja !
Slava Ti i hvala Oče Bože da nas nisi ostavio i ne ostavljaš bez mogućnosti pokajanja … hvala za Tvoju vječnu ljubav i dobrotu hvala za milost nezasluženu a iskazanu kroz žrtvu Svog Sina Isusa … !
Vesna kaže: Prvi dio poglavlja upućuje na Isusa kao konačnu žrtvu koja na sebe preuzima grijeh čovječanstva i usmrćuje grijeh u svome tijelu, a drugi dio govori o našem očišćenju po Njegovoj žrtvi, to jest primanju Duha Svetoga.
U ovom poglavlju zanimljiva je simbolika: ‘crvena junica’ = crvena boja predstavlja grijeh; ‘bez mrlje, bez mane i bez jarma’ = slika bezgrešnog Sina Božjega; ‘neka se izvede iz tabora’ = Isus je izveden izvan Jeruzalema i razapet na brdu Golgota; ‘neka se zakolje’ = Isus je zaklano janje, krv se morala proliti, jer „bez prolijevanja krvi nema oproštenja“ (Heb 9,22); ‘neka sedam puta poprska njezinom krvlju pred Šatorom sastanka’ = br.7 predstavlja broj savršenstva, potpunosti,dovršenosti; ‘neka se spali’ = vatra, kao i voda, ima značenje Duha Svetoga.
„Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo juničin kojim škrope onečišćene posvećuje za čistoću tijela, koliko će više krv Krista — koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu — očistiti savjest vašu od mrtvih djela za službu Bogu živomu.“ (Heb 9,13-14)
Voda = Sveti Duh; vječni život
Svatko tko nije opran živom vodom Isusa Krista je nečist.
„Tko vjeruje u mene, kao što Pismo reče, iz njegove će utrobe poteći rijeke vode žive. A to reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.“ (Iv 7,38-39)
Rosilind kaže: Meni je divno danas kako jasno vidimo Krista kroz zakonska odredba.
Vidimo da su zakoni bili dani u slucajevima smrti: ako netko dotakne mrtvog tijela ili udu u sator nekoga tko je umro u satoru.
Zasto mora biti zakoni odredba za takve slucajeve?
Jer smrt jednako grijeh. Smrt je doslovno vezana za grijeh. Smrt je usao u svijet kada su Adam i Eva sagrijesili. Prije toga nije uopce bila smrt!
Ali kada su oni jeli iz stabla spoznaja dobra i zla Bog ih kaznjavao smrtcu. Nisu odmah umrli – kao Ananija i Safira, nego smrt je usla u njihovo tijelo i poceo je proces smrti.
Dan kada se rodimo pocinjemo umrijeti polako. Sto vise ostarimo, sto vise se vidi taj proces: bore, bol u kostima, sjeda kosa, itd.
ALI —–>> Isus je dosao nas spasiti od smrti. Ne u ovom tijelu, nego vjecna smrt! Da – dalje ovo tijelo polako umrije, ali nas duh vjecno zivi s Njim u nebu!
Zato ne moramo slijediti ova zakonska odredba vise, jer Isus je nas oprao od smrti jednom i zauvijek!!
Brojevi 20
Marina kaže: Stigli su u pustinju… Na našem životnom putovanju često se i mi nalazimo u pustinjama… Nemamo vode. Voda kao slika životne snage ili za nas slika Duha Svetoga. Bez Duha Svetoga mi ne možemo živjeti kao djeca Božja. Zato svakoga dana iznova i iznova ispunjavamo se Duhom Svetim… čitajući Njegovu Rijec, razmišljajući o Njoj, odmarajući se u Njegovoj prisutnosti… “Isus je stajao i vikao: Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli pismo: Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode” To reče za Duha kojega su imali primiti oni koji vjeruju u njega. ” (Ivan 7:37)
Vidimo u ovom poglavlju kako je Bog, naravno, providio za Izraelce vodu i u pustinji… Mojsije je trebao u poslušnosti Njemu samo učiniti onako kako mu je Jahve rekao – progovoriti pećini da ustupi svoje vode… Ali, u svojoj ljutnji na Izraelce, Mojsije radi po svome… “Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred pećinu pa im Mojsije rekne: “Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu? Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu…” Rekla bih čak da Mojsije ovdje izvodi predstavu, za koju mu Bog nije rekao da izvodi… On ovdje jednostavno nije bio u poslušnosti Jahvi. I zato na sebe navlaci posljedice neposlušnosti… “Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem…”
Kada mi Njega očitujemo svetim pred očima svijeta? Upravo onda kada se potpuno pouzdajemo u Njega i kada smo Mu poslušni u svemu…
Moja je molitva danas da bi uvijek pili s izvora zive vode te hodali u poslušnosti, pouzdanju i svetosti Njegovoj… Da bi vec sada imali život Obećane zemlje jer su nam sva obećanja ispunjena u našem Gospodinu!
Ivanka kaže: Baš nije lako u Mojsijevim cipelama …. kroz puno toga proveo je narod i Bog se pkazo vjernim za sve potrebe , ali sada je pustinja i nema vode — razumijem da je to vrlo teško , a da li je samo teško narodu ?
Mojsije sada ima gubitak bliske osobe – sestre …tko mari za to …. ali nema vode i oni se udruže protiv Mojsija i Arona – počnu se svađati !
Braća dolaze pred Boga i sa ovom potrebom da čuju što i kako da učine? I u s. 8 vidimo – dao im je vlast i autoritet da progovore pećini da ustupi svoje vode … nije li Isus dao isti autoritet svojim učenicima ?! autoritet riječi – ” ako rečete ovoj gori … ili ovom dudu ”
Samo da se Mojsije maaalo strpio , samo da nije podigao svoju ruku … ali toliko malo- nas puno košta … povrijeđeno je Božje srce , oskvrnuta je Njegova svetost !
Sada na Mojsijevom računu stoji :”.. nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.” i malo iza toga Aron umire , Mojsije ostaje bez brata i suradnika !
Vesna kaže: Dolazak u pustinju. Smrt Mojsijeve sestre, kasnije i brata Arona. Nedostatak vode. Narod opet iskazuje pobunu, ljutnju, razočarenje, nezadovoljstvo i želju da su pomrli. Njihove oči bile su usmjerene na osnovne potrebe. Bili su nevjerni. Sve što su htjeli jest imati svega u obilju i biti sretni. Nisu prepoznali živu vodu od koje se više ne žeđa. Nisu htjeli Isusa, već ono što trenutno zadovoljava njihove potrebe.
„Odgovori joj Isus i reče: Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zaiskala i dao bi ti vode žive… Svatko tko pije od ove vode, opet će žeđati. A tko god pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. A voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor vode što teče u život vječni.“ (Iv 4,10. 13-14)
Da bismo došli u Obećanu zemlju, zemlju meda i mlijeka, moramo proći kroz pustinju. To je proces u kojem se nalazimo. Nekad se osjećamo upravo ovako kao i Izraelci. ‘Zašto si nas Isuse spasio kada nam je sad ovako loše?’ Isus nas u pustinji uči da možemo apsolutno bez svega – to mogu biti osnovne potrebe, imovina, zdravlje, čak i vaše dijete ili muž, ali možemo li bez Isusa?
Ustrajnost u vjeri. To je ono što se od nas traži. Oslanjanje samo na Isusa. Da u svakoj neprilici možemo reći: Samo ti Isuse mi trebaš. Bez svega mogu, ali bez tebe ne mogu. Ti si Isuse dovoljan. Dajem sve za Isusa. Sve mi oduzmi, Isuse, ali ti mi ostani.
Mihaela kaže: reci, ne udaraj…
kada ljudi oko tebe ne daju ono što ti treba…reci im, ne vrijeđaj riječima
kada svećenik ne daje duhovnu hranu, a ti si je gladan…reci mu, ne ogovaraj ga iza leđa
kada si željan ljubavi i utjehe, a tvoji bližnji to ne vide…reci, ne ljuti se i ne ubadaj riječima
svaku potrebu iznesi prvo Bogu, a onda slušaj Njegov glas: “Reci što trebaš, ali ne udaraj po osobi jer time vrijeđaš Mene i ne možeš ući u Moj počinak.”
Rosilind kaže: Mojsije i Aron također su platili cijenu svog grijeha.
Već smo vidjeli u Brojevima 11 kako se Mojsije počeo nervirati zbog naroda. Kada su poželjeli jesti meso, Mojsije ide pred Boga i moli:
»Zašto zlostavljaš slugu svoga?« – upravi Mojsije riječ Jahvi. »Zašto nisam stekao milost u tvojim očima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? 12Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: ‘Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima!’ 13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: ‘Daj nam mesa da jedemo!’ 14Ja sâm ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. 15Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da više ne gledam svoga jada.«
I valjda mislimo da se ima pravo ljutiti jer ga je narod naljutio mrmljanjem.
Naravno, postoji pravedna srdžba, ali pravedna srdžba može se brzo pretvoriti u grijeh kada više nismo ljuti na grijeh i đavla nego na ljude.
I to je bio Mojsijev grijeh.
Kada su napravili zlatno tele, bio je ljut na grijeh jer je Bog ljubomoran Bog = pravedna srdžba.
Ali u Brojevima 11 vidimo kako je dopustio da se ta srdžba pretvori u grijeh, kada je postao ljut na narod, a njegova molitva upravo pokazuje kako je istresao svoju ljutnju na Boga!
I nakupljalo se u njemu dok nije pukao u Brojevima 20.
Kada se je još jednom narod digao protiv Mojsija i Arona zbog nedostatka vode, Bog im je rekao da govore pećini.
Umjesto da je pećini govorio, okrenuo se narodu i ukorio ih: »Čujte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove pećine izvesti vodu?«
Zatim je štapom udario pećinu.
Bog je narodu bio milostiv i dao im je vodu, ali je kaznio Mojsija i Arona…
Ne samo da nisu smjeli uvesti narod u obećanu zemlju, jer bi tako mogli lunjati po pustinji do kraja života, nego je kazna bila smrt.
Odmah nakon toga, vidimo Aronovu smrt:
“Reče Jahve Mojsiju i Aronu: 24»Neka se Aron pridruži svojim precima! Neće ući u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda.”
“Jer plaća je grijeha smrt…” Rimljanima 6:23a
