psalmi

Što te zadržava?

 

 

 

Svaka od nas ima nešto što je zadržava.

Bol, tuga, greške iz prošlosti, krivnja, žalost, obiteljske situacije, problemi naslijeđeni od roditelja i starijih predaka, mnoge druge patnje duše i stres.

 

Što tebe zadržava?

 

Znam za sebe da jedna stvar koja mi uvijek izleti je moj optimizam.

Možda to nekoj od vas zvuči čudno jer to može izgledati pozitivno.

U stvari i nije baš tako jer tada donosim odluke koje nisu baš temeljene u stvarnosti.

Nisam samo optimist, već sam i idealist.

Mislim, ako se samo malo više potrudim i volim samo malo više i svakome dopustim i drugu i treću priliku, ta borba i svađa i teška životna okolnost može biti popravljena.

Volim čitati i nađem uvide u knjigama koji su djelotvorni za nekog drugog. Kada ih primijenim u svom životu… ja nisam ta osoba i moja situacija nije ista, pa tako na kraju sve ne bude isto.

Tada sam razočarana.

I tako… prošli tjedan, sjedila sam na plaži u Floridi, u rano jutro, sama s Gospodom.

Vapila sam mu. Iz dubine duše i borbe, tražila sam da se sretnemo i da mi On progovori.

Izgledalo je da On šuti.

Još jednom, idealist u meni je mislio ako se probudim rano ujutro, otvorim Božju Riječ, nešto jako posebno i osobno Gospod će utisnuti u moje srce.

Otvorila sam Njegovu Riječ i bilo je tako dobro i slatko.

Moje vrijeme u Božjoj Riječi nikad nije prazno (Izaija 55,11), ali riječi koje sam čitala bile su zamagljene i počela sam osjećati krivnju.

Krivnju jer u svom svakodnevnom životu ne nađem više vremena za druženje s Isusom, a istovremeno se osjećam zarobljena poslom u ovom periodu života.

Dijelim ovo s tobom jer želim da znaš da zato jer imam završen Biblijski fakultet i zato što već godinama vodim blog kroz Bibliju, ne znači da kad otvorim Pismo uvijek je svježe i uzbudljivo.

Ponekad je to više svakodnevna disciplina, nego lijepi odnos u kojem uživam s Gospodom.

I pitanje koje me to jutro na plaži s Gospodom prožimalo bilo je…

 

Što me to zadržava?

 

Morala sam upitati sebe postoji li grijeh u mom životu?

Dobro sam se zagledala u područja života gdje sam sklona kompromisu.

Suočila sam se sa svojom stvarnošću.

Osvrnula sam se na svoje ponašanje, kako se ponekad izoliram, ljutnju koja iskoči s vremena na vrijeme, područja gdje sam ponekad previše kruta ili kada pokušavam previše udovoljiti ljudima…

Moje slabosti i moje rane zadržavaju me i kada se osvrnem na prošle godine, izgleda kao da se uvijek saplićem oko istoga.

Scenarij se mijenja, ali ponavljam iste greške, uvijek na drugi način.

 

 

Tako dolazim do Psalma 130.

 

 

Iz dubine vapim tebi, Gospode:

Gospodine, poslušaj moj glas!

Neka uši tvoje budu pozorne na glas mojih preklinjanja!

Psalam 130,1-2

 

 

 

Psalmist vapi Gospodu iz dubine duše.

 

Trebaš li ti danas vapiti Gospodu?

 

Bog te voli tako puno i u Njemu si sigurna.

Možemo dopustiti Njegovom svjetlu da sjaji u svaku, i najtamniju, poru naše duše. Sigurna si.

On je moje utočište.

On već pozna svaku stvar, sve što si ikada napravila i što ćeš učiniti, i dobro i ono loše, i On te voli.

Bog poznaje tvoje strahove, tjeskobe, borbe i prošle grijehe.

Kod Njega nema tajni i možeš se pouzdati u Njega.

 

 

Zadržava li te tvoja prošlost?

 

 

 

S razlogom je retrovizor u autu manji od prednjeg stakla!

Mi ne idemo tim putem, mi ne idemo unazad.

Idemo naprijed.

Ne dozvoli da te prošlost zadržava.

 

Ako ćeš, Gospode, na bezakonja gledati,

Gospodine, tko će opstati?

Ali u tebe je praštanje,

da bi te se bojali.

Psalam 130,3-4

 

MI griješimo i u 3. stihu piše: ako će Gospod gledati na naše grijehe, tko može opstati? Odgovor je: nitko, nijedna od nas.

 

Ali, hvala i slava Bogu, On je poslao svog Sina Isusa da umre na križu za svaku od nas, za naše grijehe i kada se ponizno poklonimo pred Bogom i pokajemo za svoje grijehe, oprošteno nam je.

Kada umremo nećemo se suočiti s osudom, već će nas umjesto toga dočekati s dobrodošlicom na nebu jer smo Njegovo dijete.

 

Što te zadržava?

 

 

Ako je grijeh u tvome životu, pokaj se danas.

Isus ti oprašta svaki grijeh koji si napravila do sada ili ćeš napraviti.

Osobno sam dala Bogu mnogo da mi oprosti.

 

U 1. Ivanovoj 1,9 piše:

 

Ako priznajemo grijehe svoje,

vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe

i očisti nas od svake nepravde.

 

 

Sotona ne želi da vjerujemo da nam može biti oprošteno.

On želi da ostanemo zaglavljene u svojim svakodnevnim grijesima.

On nas želi proganjati s našom prošlošću s žaljenjem i tugom i boli i krivnjom i sramotom.

Ako neprijatelj to danas radi u tvom životu, sjedni i prepiši Psalam 130.

Govori neprijateljskim lažima, govori istinu.

Tebi je oprošteno.

Točka.

Kada je oproštenje primljeno ispravno, potpuno, u 4. stihu piše da imamo strah Gospodnji.

To je duboko poštovanje, strahopoštovanje, dok mu zahvaljujemo za milosrđe i milost.

 

 

Čekam na Gospoda, čeka duša moja,

i u riječ se uzdam njegovu.

Duša moja čeka Gospodina

više no straža zoru,

više no straža zoru.

Psalam 130,5-6

 

 

Dok sam prošlog tjedna sjedila na plaži, sama s Gospodom, čekala sam na Boga. Dok sam čekala, moja nada je bila u Njegovoj Riječi.

 

 

Čekaš li na Boga?

 

Psalmist nam kaže da kao vojnik koji čuva stražu po noći, čekajući da sunce izađe, on čeka na Gospoda.

On ovu poredbu ponavlja da nam pokaže da intezivno čeka.

Bog je dostojan čekanja.

Moramo naći vremena ne samo da vapimo Bogu u nevolji, već da se umirimo i čekamo na Njega.

Čekaj da On djeluje u tvom životu.

On čuje tvoje molitve i On je vjeran.

 

 

Uzdaj se, Izraele, u Gospoda;

jer je u Gospoda milosrđe,

i obilno je u njega otkupljenje.

I on će otkupiti Izraela

od svih bezakonja njegovih.

Psalam 130,7-8

 

 

 

Psalmist više ne govori o sebi, već se obraća javnosti.

Govori Izraelu o Božjoj ljubavi i otkupljenju i koliko je to izobilno.

Njegov izvor nikada ne presušuje.

Ono što je psalmist naučio u svom osobnom hodu s Bogom, sada time ohrabruje druge, da isto dožive.

Jednom kada si doživjela oproštenje i postojanu ljubav Gospodnju, ponukane smo da je dijelimo s drugima.

Kada si zadnji put nekome govorila o Božjem oprostu i ljubavi?

 

 

Što te zadržava?

 

 

Život je prekratak da ne sjedneš i osvrneš se i čekaš na Gospoda.

Neophodno je biti miran i slušati u prisutnosti Gospodnjoj.

Ne možemo promijeniti ono čega nismo svjesni.

 

Navedi što te zadržava danas i prinesi to Gospodu u molitvi.

Sjedni i osvrni se (ako je grijeh, pokaj se).

Naš Bog je Bog koji mijenja živote!

Njegova Riječ je živa i djelotvorna i ne vraća se prazna.

Pouzdaj se u Njega i nemoj zaboraviti nikada: Isus voli tebe.

 

 

Ovaj će život proći brzo,

samo ono što je učinjeno za Boga

ostaje zauvijek.

 

 

Nastavi hodati s Kraljem,

 

 

 

 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: