Ponekad sam zbunjena kad čitam statističke podatke o rastu kršćanstva – posebice u zapadnim zemljama.
Centar za istraživanje globalnog kršćanstva na Teološkom seminaru Gordon Conwell objavio je rezultate svojih istraživanja početkom ove godine o globalnom rastu kršćanstva, koje tvrdi da trenutno postoji 2,3 milijarde kršćana širom svijeta i da će broj dosegnuti 3,3 milijarde do 2050.
S obzirom da je trenutna svjetska populacija oko 8 milijardi, ovi podatci me zbunjuju.
Do 2050. kršćanstvo će doseći gotovo polovinu svjetske populacije i činimo li mi onda značajnu razliku u našoj kulturi?
Letimičan pogled na našu današnju kulturu trebao bi nas dovesti do pitanja što podrazumijevamo pod pojmom “kršćanin” jer:
- nasilje je van kontrole, ubijanje vlada našim ulicama
- kriza s drogom je izvan kontrole jer fentanil svake godine odnese živote desetaka tisuća ljudi; dok ostavlja ovisnike zatočene u njegovom demonskom stisku
- alkoholizam je u porastu, posebice među majkama iz predgrađa
- pedofilija je u porastu jer Parada ponosa maršira izjavljujući da oni paze na našu djecu
U našim najluđim snovima nismo mogle zamisliti niti prije 10 godina da će naša kultura biti ovdje gdje je danas.
A sada smo ovdje.
Gdje je tih 2,3 milijarde kršćana koji ustaju za pravdu, svetost i zaštitu naše nevine djece?
Ili možda naša definicija kršćanina i Božja definicija kršćanina nisu iste.
Što znači biti dotaknut od Boga?
Moj otac, pisac knjige Foundational, nedavno se prestao nazivati kršćaninom zamijenivši ga izrazom “učenik Isusa Krista”.
Postao je svjedok trenda da sve postaje kršćansko: od šalica i majica do glazbe i svega između.
Nastojanje da “kršćanski” postane marketinški pojam toliko je razvodnjilo njegovo značenje da više ne predstavlja ništa od onoga što je predstavljao u vrijeme Prve Crkve, tijekom strašnog progona pod vlašću okrutnog Rimskog carstva.
Sada možete biti gej kršćanin koji maršira u Paradi ponosa i podržava “Drag Queen Story Hour” za djecu u našim knjižnicama.
Ali što kaže Biblija?
Ukazuje li nam Božja Riječ na drugačiji rezultat kad Bog istinski mijenja naše živote?
U našem dosadašnjem proučavanju knjige Postanka vidjele smo poprilično šaroliku kolekciju osobnosti.
Adam – kroz kojega je grijeh ušao u svijet
Noa – koji se, nakon što je Bog čudesno oslobodio njega i njegovu obitelj, napio i razgolio
Abraham – koji je pokazao i čvrstu vjeru i zbunjujući nedostatak vjere
Izak – koji je poput oca lagao o svojoj supruzi kako bi sačuvao svoju vlastitu kožu
Dolazimo do Jakova, čije ime znači “onaj koji izgurava drugoga”, ili smutljivac, onaj koji silom preuzima.
On je prevario svoga brata za prvorodstvo i blagoslov.
Ezav je bilo tako ljut na njega da je morao pobjeći svom ujaku Labanu gdje se susreo s istim umijećem varanja.
Nakon 20 godina konačno je bio u stanju iskrasti se prije no što ga Laban uhvati pokušavajući manipulirati njime da se vrati nazad.
Ali Jakov je čvrste volje.
Unatoč prijašnjoj slici Jakova kao osjetljivog maminog sinčića koji se drži šatora – u suprotnosti s njegovim snažnim, surovim lovcem bratom Ezavom – ovdje jasno vidimo da Jakov ima čeličnu volju – radi 14 godina samo da bi oženio ženu koju je istinski volio.
Odbijajući se vratiti u Labanov dom on počinje svoje dugo putovanje natrag u Betel.
Na putovanju on saznaje da će se susresti s Ezavom, bratom od kojega je morao pobjeći kako bi spasio svoj život.
U Postanku 32, ne znajući što ga čeka sljedeći dan, ostaje sam – i počinje se hrvati s “čovjekom”.
Isprva ne razumijemo tko je ovaj čovjek, sve dok ne pročitamo dva odlomka koja nam to
objašnjavaju.
Jer, još je u majčinoj utrobi pokušao prevariti brata. A kad je bio odrastao muškarac, potukao se s Bogom. S anđelom se hrvao i pobijedio, a onda je plačući tražio blagoslov. U Betelu je Boga susreo i s njim razgovarao.
Hošea 12:3-4
Jakov je to mjesto nazvao Penuel, Rekao je: »Vidio sam Boga licem u lice, a život mi je bio pošteđen.«
Postanak 32:30
Čovjek je u stvari bio predutjelovljenje Isusa Krista.
Kakvu dramatičnu priču imamo ovdje!
Hrvao se s anđelom – predutjelovljenim Kristom – satima, cijelu noć, a anđeo ga ne može svladati.
Anđeo na kraju udara u zglob kuka i Jakov je trajno ozlijeđen.
Ali se on nastavlja hrvati i ne popušta. Anđeo na kraju kaže: “Pusti me jer sviće dan.”
Ali ga Jakov ne pušta govoreći: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš!”
Anđeo ga pita kako se zove.
Sada, znamo da je Bog znao Jakovljevo ime. Nije ga pitao za ime jer je trebao tu informaciju, nego je želio da se Jakov otkrije kao onaj koji izgurava drugoga, kao varalica, prevarant.
To se ne odnosi samo na ono što je Jakov učinio – to je tko je on bio. To je bio njegov identitet.
Ali te noći Jakov dobiva novi identitet!
Anđeo daruje Jakovu novo ime: Izrael – Bog nadvladava, onaj kojim upravlja Bog.
On više neće biti varalica i prevarant, nego čovjek kojim upravlja Bog!
Tada ga je anđeo blagoslovio i otišao.
Jakov – sada Izrael – ostatak svoga života živi vidljivo dotaknut i promijenjen od Boga jer će od sada do kraja života šepati i imati novo ime.
Novi identitet.
Nikada više neće biti isti.
Što znači biti dotaknut od Boga?
Dodir Božji mijenja naše živote na način da je nemoguće da ostanemo iste.
Izrael više nikada neće hodati normalno.
On nikada više neće biti nazvan Jakov.
Tako su i Abram i Saraja dobili novi identitet i zauvijek su postali Abraham i Sara.
Tako je i Šimun (šljunak) dobio ime Petar (stijena) i zauvijek je od tada nazivan Petar.
Tako je Savle (željen) preoblikovan i dobio je ime Pavle (neznatan ili malen) i zauvijek je od tada nazivan Pavle.
Božji dodir trajno preoblikuje naše živote.
Anđeo je dotakao Jakova u području kuka da je postao tako slab da se ne može više hrvati; izražavanje njegove čvrste volje.
Jakov više nije mogao biti čovjek čvrste volje, podmukao, prevarant Jakov.
Sada će biti Bogom vođen Izrael.
Bog nas dotiče u području koje je naša najveća smetnja za ispunjavanje plana i svrhe za naše živote pa smo prisiljene osloniti se na Njega, a ne na našu vlastitu snagu.
Bit ćemo Bogom vođene.
On će biti više od Spasitelja za nas, On će biti Gospodar.
Je li te Bog dotakao na ovaj način? Jesi li dopustila da te dotakne u srž tvoga bića tako da je sve što određuje tko si ti trajno promijenjeno?
Jesi li dopustila Bogu da ostavi vidljivi znak na tvom životu koji redefinira tvoj identitet?
To je ono što će istinski dodir Božji učiniti za tebe.
Nikada više nećeš biti ista niti ćeš ikada poželjeti biti ista!
