Prije dosta godina u svojoj sam crkvi služila kao voditeljica slavljenja. Često sam slušala jedan razlog koji su ljudi navodili u svoju obranu zašto ne sudjeluju aktivno u slavljenju, a taj je: “Ja slavim Boga na svoj vlastiti način.”
Ovo otvara neka vrlo važna pitanja.
Trebamo li slaviti Boga na svoj vlastiti način? Je li to Bogu u redu? Trebamo li uistinu pjevati i podizati ruke; trebamo li pljeskati ili klečati u slavljenju? Možemo li samo slaviti u svojim srcima u skrivenosti?
Trebamo li uopće ići u crkvu?
Ovo se pitanje opetovano pojavljivalo od kad traje pandemija. Crkve su bile zatvorene, a neke se nikada nisu ponovo otvorile. Vjernici su bogoslužje pratili online i mnogi se od tada nikada nisu fizički vratili u crkvu.
Oni slave Boga iz svojih domova, prisustvuju “bogoslužju” hodajući po šumi i razgovarajući s Bogom u prirodi.
Je li uistinu nužno da se stvarno pojavimo u zgradi s drugim kršćanima i prisustvujemo bogoslužju? Ili je Bogu u redu da ga slavimo samo u svojoj privatnosti kod kuće ili u prirodi?
I mnoga druga pitanja o crkvi padaju na pamet kad razmišljamo o razlozima zbog kojih su neki vjernici postali razočarani crkvom i zbog čega im je tako lako odlučiti ne vratiti se u crkvu nakon pandemije.
Mnogi su otkrili da crkva nema mjerljiv utjecaj na njihov život.
To je više sličilo odlasku na koncert ili na veliki zabavni događaj nego odlasku u crkvu kakva je nekoć bila ili bi trebala biti.
Kako bi bile privlačnije ljudima, mnoge su crkve postale ogromne pozornice s profesionalnim slavljenjem uz svjetlosne efekte i plesače i propovijedi sa sjajnim doskočicama.
Je li Bogu u redu da crkvu pretvorimo u dvoranu s koncertnom atmosferom kako bismo postigli da više ljudi dolazi?
Možda ne mislimo da Biblija ima išta za reći po tom pitanju; ili smo možda zavedeni vjerovati da Boga uistinu nije briga kako ga mi slavimo sve dok je slavljen.
Međutim, jedan događaj se dogodio u Starome Zavjetu koji nam daje razlog vjerovati da je Bogu ustvari jako stalo do ovoga.
U 1. Knjizi Ljetopisa 13 David i njegovi ljudi nose Kovčeg saveza, koji su za Šaulove vladavine oteli Filistejci, natrag u Izrael.
Jedan je pokušaj bio da se Kovčeg vrati nazad u Izrael, ali je on stao kod Kirjat Jearima gdje je bio zanemaren sve do sada.
Svi su se jako obradovali jer je Kovčeg bio fizički znak Božje prisutnosti i važan dio njihova štovanja.
I dok se David savjetovao sa svojim ljudima hoće li donijeti Kovčeg nazad ili ne, propustio je zatražiti Božje upute kako to treba biti učinjeno.
Kad su Filistejci pokušali vratiti Kovčeg u Izrael, upregnuli su dvije krave u kola i odvezli ga. David je upregnuo volove u kola, postavio Kovčeg na kola i povezao ga u grad.
David i svi Izraelci su plesali i pjevali “iz sve snage”; svirali su žičane instrumente, bubnjeve, udaraljke i trube…
Bilo je to sjajno vrijeme slavljenja pred Bogom – dok su pratili fizički znak Božje prisutnosti nazad u njihov grad.
Pomislili biste da je Bog bio zadovoljan i možda zanemario manje nepravilnosti u načinu na koji je Kovčeg bio prenošen.
Ali se dogodilo nešto nezamislivo. Volovi su posrnuli, kola su se nagnula, a Uza u strahu da će se oštetiti Kovčeg ispruži svoju ruku da pridrži Kovčeg – prekršivši tako Božju zapovijed da nikada ne dotakne Kovčeg istoga trenutka je ubijen.
David se ljutio na Boga. Božji odgovor Uzi ga je otrijeznio.
Bog bi trebao biti zadovoljan njihovim naporima da vrate Kovčeg na mjesto kamo pripada. Zašto nije mogao zanemariti njihovo neznanje?
David je odustao od plana, ostavio je Kovčeg u kući Obed-Edoma, gdje je donio veliki blagoslov toj obitelji, sve dok kasnije nije uspješno prenešen u Jeruzalem na način koji je Bog zapovijedio Mojsiju kad je zapisan Zakon.
Ako sam išta naučila čitajući Bibliju, to je da Bog može prepustiti mnogo toga da učinimo po vlastitom nahođenju, ali postoje vremena kada je On vrlo detaljan i u tim vremenima očekuje da slijedimo vrlo pažljivo njegove upute.
Kada je Bog dao Mojsiju upute za izgradnju Šatora sastanka i Kovčega saveza, detaljno je dao upute kako primjereno treba prenositi Kovčeg.
Izrađeni su kolutovi s obje strane Kovčega kroz koje su se provlačile šipke koje su počivale na ramenima Levita koji su jedini bili određeni za nošenje Kovčega.
Način na koji se Kovčeg prenosio odražavao je razinu poštovanja koju su imali u Božjoj prisutnosti.
Filistejci su bili neuki. Nisu imali Božji Zakon pa su Kovčeg prenosili na način koji su jedini znali. Čak nisu niti bili sigurni da je Božja prisutnost bila povezana s Kovčegom.
Izraelci su pak znali bolje.
Imali su Božji Zakon, znali su da je Božja prisutnost bila povezana s Kovčegom, što je i bio razlog zašto su ga prvotno željeli vratiti u Jeruzalem, ali umjesto da su istražili Božje upute i slijedili ih, preuzeli su način kojim su to činili pogani.
I uslijedile su teške posljedice.
Drage sestre, Bogu je stalo na koji ga način slavimo.
Ne slavimo ga na svoj vlastiti način. Kroz cijelu Bibliju Bog nam govori kako On želi da ga slavimo.
Knjiga Psalama prepuna je uputa kako slaviti.
Zapovijeđeno nam je da sviramo instrumente, pjevamo, podižemo svete ruke, plješčemo rukama, klečimo u poštovanju, čak i plešemo pred Gospodinom.
U Hebrejima 10:25 zapovijeđeno nam je da ne propuštamo zajedničke sastanke.
Kroz prvih pet knjiga Biblije opetovano čitamo o upozorenjima da ne slavimo Boga na način na koji poganski narodi slave svoje bogove.
Tužno je da u našim crkvama danas vidimo previše svjetovnog utjecaja u našem slavljenju: čovjek je postavljen u središte našeg slavljenja i uzvisujemo ga kao glavnu figuru.
Neke crkve čak propagiraju istočnjačke religijske prakse kao što su svjesnost, meditacija i joga.
Iako ove stvari nemaju za posljedicu trenutnu fizičku smrt kao u Uzinom slučaju u 1 Ljetopisa 13, to svakako rezultira duhovnim otupljivanjem jer ne možemo zamenariti Božje zapovijedi i ne trpiti posljedice.
Kao što je bio slučaj u danima Davida, i mi nemamo opravdanje kad je u pitanju izvršavanje Božjih zapovijedi.
Njegova je riječ puno dostupnija nama danas, nego što je bila ikada ranije u povijesti. Besplatno je dostupna na našim uređajima u više prijevoda nego je većina nas svjesna.
Planovi čitanja kao pomoć da nas održe revnima su dostupni posvuda, od crkvenih stranica do blogova i Bible.com stranice.
Komentari Biblije i druga pomagala kao što su konkordancije i rječnici za dublje proučavanje dostupni su besplatno online.
Posjedujemo svako dostupno pomagalo koje nam pomaže u biblijskoj i teološkoj pismenosti, tako nemamo opravdanje kad je u pitanju razumijevanje onoga što Bog očekuje od nas i našeg slavljenja.
Draga sestro, odgovor je ne – ne trebamo slaviti Boga na svoj vlastiti način.
Bog je jasno propisao kroz svoju Riječ kako očekuje biti slavljen i nije prepustio ovaj dio našeg kršćanskog hoda našem nahođenju ili želji.
Davidova priča u 1 Ljetopisa 13 jasan je primjer koliko ozbiljno Bog gleda na naše slavljenje.
