Živimo posljedice učenja generacije koja se podučavala vlastitim pravima bez podučavanja o odgovornosti.
Generacija koja se podučavala o važnosti strastvenosti bez jednako važne kvalitete suzdržavanja.
Generacije koja se podučavala da kad i ne pobijedi, ona pobijeđuje.
Generacije koja se podučavala da je poput Teflona spram posljedica – priljepi se za drugog dečka, ali nikad za posljedice.
Iako se ovo možda čini pesimističnim početkom, molim vas za strpljenje, biti će ohrabrujuće. Obećavam.
Jako me zabrinjava ono što često vidim u novinskim medijima. Pasivno agresivni način odnosa prema sukobu, nemogućnost nositi se s onima koji razmišljaju drugačije od nas, strast s kojom zadobivamo svoja prava i nedostatak pristojnosti i uljudnosti kad ta prava prenosimo i prakticiramo.
Unatoč tome što znamo da se grešnici ponašaju grešnički, kad vidimo takvo ponašanje među onima koji se nazivaju kršćanima, postaje još više zabrinjavajuće.
Samo ime, kršćanin, ukazuje na to da se ponašamo kao Krist.
- Koji sebe nikad nije branio
- Koji nije nikad zahtjevao prava
- Koji je nepravdu podnosio milosrdno
Kad su ga farizeji pokušali prevariti svojim pitanjima, pretvaravši se da su iskreni, Isus im nikad nije odgovorio sarkastično. Čak i kad ih je korio, to nije bilo u obrani njega ili njegovog imena, već u obrani evanđelja.
Isus je krotkost savršeno upriličio.
On nije bio pasivan – krotkost nije pasivnost. Krotkost zna kad pokazati suzdržanost te kad se suprotstaviti, a kad se suprotstavljamo u krotkosti ne činimo to tako da branimo sebe, već da branimo evanđelje.
Postoje tri kvalitete krotke osobe
Ako želimo živjeti naše živote pobjedonosno, moramo proizvoditi plodove Duha u našim životima. Trebamo živjeti discipliniranim životima i trebamo biti sposobni prepoznati našeg pravog neprijatelja, tako da možemo biti blagoslov onima oko nas u vrijeme bitke protiv pravog neprijatelja!
Kršćani koji se otvoreno bore jedan protiv drugoga zapravo su skretanje pozornosti od prave bitke i stvarnog neprijatelja. Mi se ne borimo protiv krvi i mesa i naša bitka nije za naša prava. .
Bijemo duhovni rat za obranu Kraljevstva Božjeg i volje Božje ovdje na zemlji.
1. Krotka osoba je sigurna u svom identitetu u Kristu
Krotka osoba nije potaknuta na obranu sebe i svoje reputacije. Ona zna tko je u Isusu Kristu i sigurna je u tome.
Kad je naš identitet u našem spolu, moramo se uključiti u feminizam i jednakost spolova… i kritizirati one koji još uvijek uče da žene trebaju biti podložne svojim muževima.
Kad je naš identitet u našim roditeljskim metodama, moramo braniti svoje odgajateljske odluke i pravo da odaberemo ono što mislimo da je najbolje za našu djecu… te napadati one koji su odabrali drugačije odgojne metode, ili koji nas ljubazno mole da ne dojimo svoju djecu na određenim javnim mjestima.
Kad je naš identitet u našim političkim savezima, moramo braniti svoju politiku i iskoristiti pravo na otvoren govor o tome na društvenim medijima… i kritizirati one koji imaju drugačija politička mišljenja.
Ali kad je naš identitet u Isusu Kristu, mi dajemo drugima slobodu izražavanja svojeg mišljenja bez potrebe da svoje mišljenje branimo.
2. Krotka osoba rješava sukob suzdržano
Krotkost nije pasivnost. Zapravo, krotke osobe – baš kao i sve druge – imati će poriv sukobljavanja s drugima.
Isus se često sukobljavao s farizejima.
Razlika između krotke osobe uključene u sukob i neke druge osobe je disciplina s kojom rješavaju sukob.
Krotka osoba je suzdržana sposobnošću prepoznavanja pravog neprijatelja i identificiranja krajnjeg cilja i željenog ishoda konflikta.
Mi se ne borimo protiv krvi i mesa.
Ljudi nisu naši neprijatelji, već Sotona i njegova kohorta. I krajnji cilj svakog sukoba je obrana evanđelja i uspostava Božje volje na zemlji.
Kad postanemo sposobni to u potpunosti prihvatiti, ulazimo u sukob sa suzdržljivošću, ne napadajući osobe i ne braneći svoj teritorij, već ciljajući na stvarnog nerijatelja i držeći oči na stvarnom cilju.
Krotkost nas suzdržava od borbe u tijelu!
3. Krotka osoba živi iz pozicije poniznosti
Poniznost nije razmišljanje o sebi manje od stvarnog, već uopće ne razmišljanje o sebi!
Poniznost je nedostatak preokupacije sa samim sobom. Ponizni ljudi nisu nesigurni, upravo suprotno. Ponizni ljudi su u potpunosti sigurni u ono što jesu, pa time nisu opterećeni onime što drugi misle o njima.
To ih oslobađa da daju drugima; da izgrađuju druge, da im daju slobodu biti ono što jesu i na što ih je Bog pozvao.
Također im dozvoljava biti obazriv s drugima, jer nisu u stalnom stanju obrane sebe i svojih prava.
Zbog toga nas, Pavao, u 1. Korinćanima 13, podučava o Agape ljubavi.
Agape ljubav, Božja ljubav, daje nam sposobnost života u krotkosti. Kad smo sigurni u Božjoj ljubavi prema nama; kad prihvatimo tu ljubav i slobodno je dajemo drugima, prirodni ishod je krotkost.
Ta ljubav će puniti našu strastvenost za Božje kraljevstvo i evanđelje, ali i suzdržati nas od sebičnih ambicija i ponosa.
Predivna slika samog Krista!
