Uncategorized

Vječna milost Kristova

Prolaziš li kroz teško razdoblje života?

Pitaš li se zašto plod Duha Svetog ne raste u tvom životu kao što misliš da bi trebalo?

Milost Isusa Krista ide mnogo dalje od onog što možemo sanjati ili zamisliti.

Za moju obitelj život je ponekad prava muka. Suočavali smo se s nevjerovatnim valovima nevolja; bilo je perioda kada sam bila očajna, jer moj odgovor na okolnosti koje su poput uragana udarale na nas, nije bio odgovarajući.

Vapila sam Bogu, molila za oprost jer nisam reagirala kako su drugi očekivali od mene, vjernice koja hoda s Isusom skoro 40 godina.

Tada bih se sjetila da plod Duha, svjedok da netko ima ispunjuavajući odnos s Isusom Kristom, nije znak da si stigao do cilja ili da si poptpuno sazreo.

To nije znak po kojem se netko uzdiže do statusa vrijednog divljenja ili imitiranja.

Isto tako, kada se ne vidi cjijeli plod Duha to nije znak da netko ne raste ili ne razvija svoj ispunjavajući odnos s Isusom Kristom.

Ovaj tjedan, dok sam čitala odlomak iz Luke 13, bila sam zatečena:

“Imao netko smokvu zasađenu u svojemu vinogradu. I dođe tražeći na njoj ploda — i ne nađe. I reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi, i ne nalazim. Posijeci je — zašto da još iscrpljuje zemlju!’ A on mu, odgovorivši, reče: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok ne okopam oko nje i nabacam gnoja; pa ako urodi, dobro. Ako li ne, posjeći ćeš je dogodine.”  Luka 13,6-9

Često čujemo stih “prepoznat ćete ih po plodovima” koji je Isus rekao osvrčući se na lažne proroke, a ne Kristovim sljedbenicima i sigurno nije mislio na nove vjernike.

U stvari, Isus nas ovdje upozorava da često kao zreliji kršćani nemamo strpljenja s novim vjernicima ili s onima za koje smatramo da bi trebali biti “zreliji”.

Isus koristi ilustraciju stabla smokve.

Ne znam puno o smokvama; ali kada smo kupili našu prvu kuću, te godine smo posadili 4 stabla; jabuku, dvije trešnje i šljivu.

Zanimljivo: znali smo da s tih stabala nećemo vidjeti ploda uopće barem 4-5 godina.

Naravno, vidjeli smo lišće i naša jabuka je i procvala prve godine. Ali, čak i da je dala plodove, oni nebi bili za jelo.

Štoviše, nekim stablima treba duže vremena da daju jestive plodove od drugih.

To nije značilo da ova stabla nisu uopće dobra. To ne znači da nisu zdrava ili da ne rastu.

Jednostavno, to znači da moramo biti strpljivi; moramo obrađivati naša stabla i gnojiti ih. Ako ih pravilno njegujemo, ona će na kraju donijeti plod koji možemo ubrati i jesti.

Meditirala sam i promišljala o ovom odlomku od kad sam ga pročitala i podsjetilo me na nešto više.

Čula sam da mnogi uzimaju Isusa, Ivana krstitelja i apostole kao primjere kada su kritizirali i osuđivali farizeje. Odjednom me zapanjilo nešto što nisam nikad prije vidjela:

Oni nisu kritizirali sljdbenike vjere. Oni su kritizirali voditelje vjere.

One koji su trebali odgajati one koji žele slijediti Boga; one koji su vrijeđali one o kojima su se trebali skrbiti i poticati ih na duhovni rast.

Ali, umjesto da budu “čuvari” za što su pozvani, oni su priječili njihov razvoj.

Ne samo da su priječili njihov rast, već su stvarali okruženje u kojem pravilan razvoj nije bio moguć.

Oni su tumačili zakon, ali tim tumačenjem su stvorili svu silu ljudskih zakona koji nikad nisu postojali u zakonu koji je Bog dao.

Što je još gore, silili su svoje sljedbenike da ispunjavaju njihove zakone, a pronalazili načine kako da ih sami ne ispunjavaju.

Isus je osuđivao ove lažne provoditelje zakona jer nisu “brinuli o vinogradu” za koji su bili pozvani; dok nas ohrabruje da iskazujemo milost jedni drugima, budemo strpljivi jedni s drugima, njegujemo jedan drugoga, ohrabrujemo se međusobno i iskreno volimo tijelo Kristovo istom ljubavlju kojom On voli one kojima je došao služiti.

Isus pokazuje ljubav i milost; oproštenje i otkupljenje; iscjeljenje i slobodu. On je strpljiv i pažljiv.

Dok su ove istine ispunjale moj duh poput svježe vode, probudila se u meni nova dimenzija Božje milosti i ljubavi; ne samo za mene, već za moju braću i sestre u Kristu koji ponekad promaše cilj, koji neće uvijek biti slika ploda Duha i koji će ponekad, u određenim situacijama, postupiti nepravilno.

Kada svježi tokovi milosti teku slobodno među nama, naše se lokalno tijelo može razvijati i rasti i svijet će znati da smo Njegovi učenici jer pokazujemo ljubav i milost jedan drugome.

Neka vječna milost Kristova slobodno teče kroz mene danas kao blagoslov onima kojima sam pozvana služiti!

U doba naše velike slabosti, On postaje naša snaga!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: