Znate li zašto je ljudima toliko teško razumjeti spasenje? Zato što je utemeljeno na potpuno drukčijoj kulturi.
Naša kultura razumije ulog i naknadu. Naša kultura razumije odluke i poslijedice. Naša kultura razumije rad i zaradu.
Ali naša kultura ne razumije milost i nezasluženu naklonost.
Čak je mnogima taj pojam ponižavajući jer smo toliko samostalni i ne želimo dugovati nikome ništa – ne možemo primiti od nekoga nešto što nismo već zaslužili.
Pogotovo od Boga!
Tendencija je čitati zadnje poglavlje Joba kroz prizmu naše kulture, koja kaže: “Job je bio neporočan pa mu je Bog vratio sve dvostrukno.” Zaboravljamo da su se prijašna poglavlja već suprotstavljala našoj kršćanskoj kulturnoj formuli koja kaže da ako si dobar čovjek, imat ćeš Božji blagoslov te ako si poročan, doživjet ćeš Božji sud.
Vidjet ćemo to jednoga dana.
Jednoga dana svi ćemo stati pred Boga i odgovarati za način kako smo proveli svoj život. I tada ćemo doživjeti blagoslov ili prokletstvo. Nebo ili pakao.
Ali dok smo na ovoj zemlji, “…On čini da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima te da kiša pada na pravedne i nepravedne.”
Nije Bog Jobu vratio sve dvostrukno jer je bio neporočan niti zbog toga što se u 41. poglavlju ponizio; kao što niti nije Job sve izgubio jer je sagriješio.
Nije Božja kultura takva!
Ne, Njegova kultura je nešto što ne možemo ljudskim umom razumjeti jer je Njegova kultura iznad toga. Job je bio neporočan, ali doživio je najgore zamisliv gubitak. Sagriješio je u svojoj tuzi, dobio je ukor od Boga, a zatim mu je Bog dvostruko vratio sve što je izgubio.
Kao da je Božja kultura naopaka!
Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji puti viši od vaših putova i moje misli od vaših misli.
Božja naklonost nije nešto što možemo zaslužiti našim dobrim ponašanjem niti zaraditi našim svetim ponašanjem.
Možemo držati do svih biblijskih principa i bježati od zla. Možemo slušati slavljenje, čitati Bibliju i moliti se baš svaki dan, i možemo davati desetinu baš svaki mjesec bez propusta…
i na kraju doživjeti to da brat ili sestra koji preskoče vrijeme pobožnosti svaki drugi dan, ili daju desetinu svaki treći mjesec, a još ponekad i gledaju neki loš film, dožive Božju naklanosti u mjeri koju nismo u životu vidjeli.
Kako to?
Božja nebeska kultura je drugačija od naše!
Božja naklonost ne može se zaraditi niti zaslužiti! Ako bismo mogli zaraditi ili zaslužiti Božju naklonost, onda Bog ne bi bio nikako drugačiji od ostalih bogova!
Više ne bi bio milostiv. Spasenje više ne bi bilo besplatan dar nego proizvod koji “kupujemo” našim dobrim ponašanjem, a nebo bi bilo hijerarhija onih koji su bili bolji i onih koji su bili manje dobri.
Ali nije tako.
Pod milošću smo svi jednaki. Jednako smo bili izgubljeni i jednako smo spašeni, samo po Božjoj milosti. Bez obzira što smo bili “dobri grešnici”, ili narkomani, prostitutke, ili teroristi. Svi smo jednaki izgubljeni i nađeni.
I Božja naklonost nije dana po našem ponašanju.
Znači li to onda da nije važno kako živimo?
Pavao je odgovorio na to pitanje u Rimljanima 6, kad je rekao: “Što ćemo dakle reći? Da ustrajemo u grijehu da bi se milost umnožila? Nipošto! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu?”
Naravno da je važno kako živimo jer iako ne možemo zaslužiti Božju naklonost, naša buduća destinacija ovisi o našem odnosu s Bogom.
I ne možemo imati duboki odnos s Bogom, a živjeti u grijehu!
Svjetlo i tama ne mogu koegzistirati.
Ne živimo po biblijskim principima da bismo zaslužili Božju milost i naklanost, nego iz ljubavi i poštovanja prema Njemu. I motiv naših odluka je bitan.
Zašto čitam Bibliju i molim se svaki dan? Zašto dajem destinu svaki mjesec? Zašto živim drugačije od mojih prijateljica?
Odgovor na ta pitanja jednako je bitan kao i odluka da živim na način koji je Bogu ugodan. Zato što pokazuje razumijem li zaista Božju nebesku kulturu ili ne.
Ipak Bog gleda naše srce, a to daje smisao našim djelima.
Koji motivi animiraju tvoje ponašenje? Oni puno govore o tebi i tvom razumijevanju Boga.
