Kada čitamo zakon u Starom zavjetu, vidimo puno detalja i puno, puno pravila.
Čak i kada razgovaram s neobraćenim ljudima, često to spominju: “Biblija je samo dosadna knjiga, puna pravila”.
Jesmo li ikada stvarno vidjele te zapovijedi i shvatile zašto ih je Bog dao?
Mislim da bi to promijenilo način kako ih promatramo i kako čitamo prvih 5 knjiga u Bibliji. Jer u tim detaljima – kako beremo u vinogradu, na koji način šibamo krivca ili kako nekome posuđujemo novac – stvarno vidimo Božju ljubav i milost.
Zvuči čudno?
Gledajte ovo:
“Ako tko ima dvije žene — jednu voljenu, a drugu nevoljenu — pa mu i voljena i nevoljena rode sinove, ali sin prvorođenac bude od nevoljene, onda neka bude ovako: u dan kad svojim sinovima bude dijelio baštinu koju ima ne smije prvorođencem učiniti sina voljene mimo sina nevoljene koji doista jest prvorođenac, nego za prvorođenca mora priznati sina nevoljene i dati mu dvostruki dio svega što se nađe u njega. Jer on je prvina muškosti njegove, njemu pripada pravo prvorodstva.”
Bog ne želi da pravom prvorođencu bude uskraćeno ono što mu pripada, samo zbog toga jer nije voljeni sin. Bog je Bog pravde!
“Ako tko počini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen tako da ga objesiš o drvo, neka njegovo truplo ne ostane na stablu preko noći, nego ga svakako sahrani istoga dana (jer obješeni je prokletstvo Božje), da ne oskvrneš zemlju svoju što ti je Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu.”
i ovo:
“Kad nastane razmirica među ljudima pa dođu na sud da im se sudi, onda neka pravednoga opravdaju, a krivca neka osude. I dogodit će se, ako krivac zasluži da bude išiban, da će ga sudac poleći i dati da ga išibaju u svojoj nazočnosti onim brojem udaraca koji odgovara njegovoj krivnji. Neka mu daju četrdeset udaraca, ne više, da ne bi, dajući mu više od ovih četrdeset udaraca i nanijevši mu mnogo rana, bio obezvrijeđen brat tvoj u očima tvojim.”
Meni su ovi stihovi bili dragi. Iako moramo kazniti grijeh, ipak moramo paziti da krivac ima svoje dostojanstvo. Kažnjavamo grijeh, ali ne na način koji bi osramotio krivca. Bog je Bog milosti!
“Nemoj slugu, koji je od gospodara svojega prebjegao k tebi, predavati gospodaru njegovu. Neka boravi s tobom, u tvojoj sredini, na mjestu što ga je izabrao unutar jednih od tvojih dveri, gdje mu se svidi; nemoj ga zlostavljati.”
“Kad bližnjemu svojemu daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u kuću njegovu da mu uzmeš zalog. Stoj vani, a čovjek kojemu si ti pozajmio neka ti zalog iznese van. Ako li je taj čovjek siromah, ne liježi s njegovim zalogom. O zalasku sunca svakako mu vrati zalog, da bi mogao leći u svojoj odjeći i blagoslivljati te; i to će ti biti pravednost pred Gospodom, Bogom tvojim.”
“Nemoj tlačiti najamnika koji je ubog i potrebit, bio on od braće tvoje ili od pridošlica tvojih koji su u tvojoj zemlji unutar dveri tvojih. Na njegov dan daj mu plaću njegovu i neka sunce ne zađe nad njom, jer on je ubog i duša mu za njom žudi. Tako neće protiv tebe zavapiti Gospodu i neće ti se uzeti za grijeh.”
Ako ne pazimo, imamo tendenciju gledati siromašne svisoka. Možda nismo toliko bahati kako neki znaju biti, ali umjesto da im dajemo isto poštovanje kakvo dajemo bogatima, žalimo ih. Većina njih ne želi da ih žalimo, nego da ih poštivamo… da im dajemo dostojanstvo.
I u ovim stihovima, Bog nam govori da ne smijemo iskoristiti siromaha, slugu ili najamnika, jer iako su siromašni ipak su zaslužili poštovanje. Zašto? Zato što su oni, kao i ostali, stvoreni na sliku Boga i trebamo se odnositi prema njima na isti način kako bismo se odnosili prema nekome iz visokog društva. Bog je Bog ljubavi!
Biblija nije dosadna knjiga puna pravila. Naprotiv, ona svakom riječju otkriva dubinu Božje ljubavi i milosti za nas – i za svo čovječanstvo.
