To je prastaro pitanje: Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?
Jesi li se ikad zapitala zašto se tebi događaju loše stvari?
Jesi li se zapitala, možda, jesi li učinila nešto loše i sad zaslužuješ svoju patnju?
Dok su neke kušnje izravan ishod posljedica naših krivih odluka, knjiga o Jobu nas poučava da sve kušnje ne dolaze jer smo učinili nešto krivo. Dok proučavamo Jobov život vidimo da njegove patnje ne dolaze od njegovih grijeha.
Jobove patnje dolaze zbog njegove nepoljuljane vjernosti Bogu! (Job 1:8)
Tako se pitamo, zašto se dobre stvari događaju dobrim ljudima?
Dok Job prolazi kroz svoj očaj i sluša savjete svojih prijatelja, u poglavljima 6-10, vidimo da nema pojašnjenja.
Job osjeća da kad bi samo našao odgovor na svoje pitanje “zašto” sve bi njegove nevolje bilo lakše podnijeti.
Ponekad se možemo osjećati isto. Mi tražimo od Boga da nam pokaže tu veliku sliku “zašto”. Izgleda da bi tada mnogo lakše sve podnijeli, samo kad bi imali neke odgovore. Kad odgovori ne stižu mi možemo upasti u očaj.
To je točno to što se dogodilo Jobu u poglavlju 6. On kaže:
O kad bi se jad moj mogao izmjeriti i zajedno s nesrećom na tezulju staviti!
Jer od pijeska bi morskoga tada bio teži; zato su mi riječi nesmotrene.
Ta u meni su strijele Svemogućega, otrov njihov ispija mi duh; strahote su se Božje svrstale protiv mene.
U 7. poglavlju Job vapi dok se okreće i prevrće po noći:
Kao rob što za sjenom žudi i kao najamnik što na plaćuza svoj posao čeka
tako mene zapadoše mjesec i ispraznosti i mučne mi noći bijahu određene.
Kad legnem kažem: ‘Kada ću ustati? Kada li će proć noć?’ Tako se zasitim prevrčuć se do zore.
Tada njegov prijatelj Bildad govori Jobu da se pomiri s Bogom i moli za milost. To nije od pomoći! Od svog dragog prijatelja Job treba suosjećanje, ne osudu.
U poglavljima 9 i 10 Job odgovara svojim pitanjima i vapajima Bogu. On se tetura između nade i sumnje i očaja. Gadi mu se njegov vlastiti život. Osjeća se nevinim, ali se pita vidi li ga Bog drugačije.
Draga moja … jesi li bila tu?
Jesi li se pitala zašto Bog dozvoljava da patiš razne kušnje svih vrsta?
Bila sam tu. Pitala sam se zašto mi Bog daje da preuzmem rizik za njegovu slavu i idem do same ivice za njega – da bi drugi djelovi mog života – krcnuli i slomili se. Bilo je perioda kad je duhovna borba u mom životu bila gusta.
Strah. Sumnja. Briga. Zastrašenost. Patnja. Besane noći. I …
Neodgovorene molitve.
Sve ove stvari mogu staviti smrtonosni zahvat na mene i prijetiti da unište moju nadu i radost.
Ali, ovo znam:
Znam da je Bog dobar!
Znam da mogu vjerovati u Božju dobrotu čak i onda kad ono s čim se suočavam NIJE dobro.
Kao što je C. S. Lewis, gledajući svoju ženu kako umire od raka, napisao:
Ali, bol je ustrajna da ju se njeguje.
Bog nam šapuće u našim zadovoljstvima,
govori našoj svijesti,
ali viče u našoj boli:
to je njegov razglas da probudi gluhi svijet.”
Bol je razglas.
Znam da ima pastora na televiziji koji kažu da Bog samo želi da smo sretni, zdravi, u blagostanju. Ali, ne možeš promatrati bolesnog od raka u oči ili oduzetu ženu koja je u kolicima za cijeli život i reći to. Biblija jasno govori da ćemo u ovom svijetu imati patnju (Ivan 16:33) ali nebo nas čeka i tamo – tamo neće biti smrti, plača ili boli (Otkrivenje 21:4).
Bol šalje istu poruku svima. Svi je čujemo glasno i jasno. Jakov nam kaže da smatramo svoje kušnje radošću – prijatelja koji kuša našu vjeru i dokazuje našu izdržljivost. Naša vjera može se ulijeniti kad sve ide lako – ali kad je put ispunjen pobješnjelim vodama – tada se prilijepimo za Isusa. Naše samopouzdanje nestaje i naše se oči otvaraju za bol i patnju s kojima se i drugi, jednako, suočavaju.
Bog koristi naše kušnje da nas privuče k sebi.
Bog koristi naše kušnje da omekša naša srca.
Bog koristi naše kušnje da možemo utješiti druge utjehom kojom je nas Bog tješio, u našim kušnjama.
Bog koristi naše kušnje da posrami sotonu kroz našu vjernost.
Neka se ne desi da se probudimo jednog jutra i nađemo da obrnuto vrijedi za nas – da nas je naš razglas boli potjerao od Boga, učinio nam tvrdo srce i budemo ona – postiđena – koja nema vjernosti.
Jesi li usred kušnje, gdje se pitaš: zašto?
Možda je ova kušnja ZBOG tvoje vjernosti.
Tvoja kušnja može postojati, da dok ti obožavaš kroz suze, sotona se posramljuje i Bog se proslavlja i uzdiže tvojom nepoljuljanom vjernošću.
Zajedno s Jobom izjavljujmo:
Gospod dao i Gospod uzeo; blagoslovljeno ime Gospodnje” ~ Job 1:22
Hodaj s Kraljem,
