Prije dvije godine napisala sam članak “4 Razloga zašto kršćani gube vjeru”, članak koji je imao žestoke komentare.
Od tada smo vidjeli nekoliko uglednih kršćana kako su, njihovim riječima, “raščlanili” svoju vjeru.
Tri su stvari koje sam primijetila o ovom procesu kao i što sam doživjela kada govorim o onome što vidim.
- Oni koji raščlanjuju svoju vjeru često pokazuju svoju superiornost jer se osjećaju slobodni propitkivati Boga svojim pitanjima o postojanju pakla, podržavanju LGBTQ+ zajednice i svoje uključenosti u društvenu pravdu.
- Kada se ovi kršćani odluče za raščlanjivanje, imaju potrebu objaviti to cijeloj kršćanskoj zajednici, većinom onom djelu koji ih podržava. To mi je izazovno i uznemiravajuće.
- Oni koji govore protiv raščlanjivanja i oni koji više nisu dio evanđeoske zajednice, napadnuti su zbog svojih stavova zašto se sve to događa i naša upotreba Pisma se odbacuje jer se dovodi u pitanje samo Pismo.
- Oni koji ne raščlanjuju, zapravo nisu dobrodošli za razgovor, jer mi koji nismo otvoreni za raščlanjivanje ne možemo razumjeti one koji jesu, stoga nemamo pravo na mišljenje.
U stvari, kao čvrsti vjernici u Krista i nepogrešivost Božje Riječi, ne bi nas smjelo iznenaditi kada poznati kršćani počnu rašlanjivati svoju vjeru i, kao što se često događa, napuštaju svoju vjeru u Boga.
Biblija nam kaže da će se to događati u posljednja vremena.
“A što se tiče dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko Njega, molimo vas, braćo, da se brzo ne pokolebate u svojemu umu niti uznemirite ni nekim duhom ni nekom riječju ni nekom tobože našom poslanicom, kao da je već tu dan Kristov. Neka vas nitko ne zavede ni na koji način; jer taj dan neće doći ako najprije ne dođe otpad…” 2. Solunjanima 2,1-3
Zašto vidimo mnoge kršćane da raščlanjuju svoju vjeru?
Danas završavamo naše proučavanje knjige proroka Izaije koje završava proroštvom o posljednjim danima, o Kristovom drugom dolasku i o nebu.
Ako vjerujemo u pravednog Boga, ako vjerujemo u svetog Boga, onda naše uvjerenje zahtijeva da vjerujemo da će biti onih koji ne mogu, svojim nepravednim i ne posvećenim životom, ući u nebo.
Ovo uvjerenje zahtijeva da prepoznamo da na zemlji ima onih koji nikada, i možda neće nikada, prepoznati Božju suverenost već živjeti sebičan, grješan i zao život koji zahtijeva Božju vječitu pravdu.
Ipak ima onih koji razvodnjavaju Božju pravednost i svetost, pitajući se kako Bog koji voli može poslati toliko ljudi u pakao.
Oni nalaze izgovore i odvajaju velike odlomke Biblije govoreći da su simbolični i odnose se na kulturu kada su zapisani; kažu da Biblija sadrži Božju Riječ, ali nikako ne može biti Božja Riječ.
Tako govore jer je čovjek zapisao Božju Riječ, a taj čovjek je zagadio Božju Riječ, tako da to što je zapisano nije potpuno bez greške.
Mnogo je načina kako kršćani pronalaze izgovore daBožja Riječ nije nepogrješiva i tako su oslobođeni od ispunjavanja svih zapovjedi u Pismu.
U svom odbijanju da se podlože Bogu kao vrhovnoj vlasti, u pobuni protiv Njegove potpune vlasti, stvorili su popustljivog boga na svoju sliku.
“Otkriva se naime s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može znati, očito im je; ta Bog im očitova. Jer ono nevidljivo njegovo, njegova vječna i sila i božanstvo, umom se razabire u djelima od stvaranja svijeta, tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego postadoše isprazni u svojim umovanjima te se pomrači nerazumno srce njihovo. Praveći se da su mudri, postadoše ludi i zamijeniše slavu neraspadljivoga Boga obličjem, likom raspadljivoga čovjeka… Zato ih Bog u požudama srca njihovih i predade nečistoći da obeščašćuju svoja tijela među sobom, njih što su istinu Božju zamijenili lažju te štovali i služili stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen uvijeke. Amen. Rimljanima 1,18-25
Sličnu izjavu vidimo u Izaiji 66,4
Bog počinje ovo poglavlje pitajući svoj narod: “gdje planirate graditi moj dom i kako to mislite izvesti? Ja sam toliko velik i nebo je moje prijestolje, a dno mog prijestolja je zemlja. Kako me mislite dojmiti gradeći mi dom onim što sam Ja sam stvorio?”
On im već objavljuje da će doći dan kada će Njegov dom biti u srcima čovječanstva.
On nastavlja govoreći: “Ali na ovoga gledam: na uboga i na onoga koji je duha skrušena i koji na riječ moju drhće.” Izaija 66,2
Vidimo slične izjave o siromašnima duhom i poniznog srca u Psalmima i Isusovoj propovjedi na gori.
Ali, onda se okreće i daje ozbiljno upozorenje u Izaiji 66,3 onima koji nisu siromašnog duha, koji nemaju ponizno srce, koji ne drhću na Njegovu Riječ.
Ovi su ljudi još uvijek uključeni u duhovne aktivnosti, ali su im srca ohola i buntovna i nemaju u sebi straha Gospodnjeg.
Bog kaže: “Tako ću i ja izabrati nevaljalštine njihove i svaliti na njih ono čega se plaše. Jer kad sam zvao, nitko se ne odazva, kad sam govorio, nitko ne posluša; nego su činili što je zlo u mojim očima i izabrali ono što mi nije milo.” Izaija 66,4
On kaže da dolaze na Njegov oltar i donose žrtve, nemaju strahopoštovanja niti iskrenosti, i to rade kao pogani i, u stvari, uživaju u svom grijehu.
Zato On nema izbora već da ih prepusti njihovim zabludama. O tome govori i Pavao u 2. Solunjanima 2.
“Njega, čiji je dolazak po djelovanju Sotone sa svom silom i znacima i lažnim čudesima, i sa svim nepravednim zavaravanjem u onima koji propadaju jer nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasili. I zbog toga će im Bog poslati djelotvornu zabludu da povjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su sebi ugodili u nepravednosti. 2. Solunjanima 2,9-12
Drage sestre, moramo voliti istinu. Ako ne volimo istinu, Božja Riječ je izvor sve istine, Bog neće imati izbora i prepustit će nas velikoj zabludi da trebamo vjerovati laži.
Što se događa kada smo prepušteni velikoj zabludi?
Bit ćemo osuđeni i propast ćemo.
Ono što vidimo i čitamo u posljednjim poglavljima Izaijine knjige je upozorenje o Božjem pravednom sudu, Njegovom obećanju neba i izvršenju Njegovog suda.
“Jer Gospod, evo, dolazi s ognjem, a kola su njegova poput vihora; da gnjev svoj iskali u jarosti, a prijekor svoj plamenima ognjenim. Jer Gospod će ognjem i mačem svojim suditi svakome tijelu, i bit će mnogo pobijenih od Gospoda.” Izaija 66,15-16
“Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ih ja stvoriti, stajati preda mnom«, izjavljuje Gospod, »tako će stajati vaše potomstvo i ime vaše. I dogodit će se da će od mlađaka do mlađaka i od subote do subote svako tijelo dolaziti da se pokloni preda mnom«, veli Gospod. Tada će izlaziti i gledati trupla ljudi koji se od mene odmetnuše. Jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti; i bit će na gadost svakome tijelu.” Izaija 66,22-24
Pakao postoji. Matej 25,41-45; Marko 9,44; Luka 12,4-5; Otkrivenje 14,11
Ali, i nebo postoji. Božja je želja za svakog čovjeka da živi s Njim zauvijek u nebu.
Ta želja ne može zasjeniti Njegovu svetost niti Njegovu pravdu.
Njegova želja da živimo s Njim u Raju ne može ga dovesti u kušnju kompromitirajući Njegovu Riječ.
Njegova svetost i pravednost su čisti kao i Njegova ljubav, i zahtjevaju istu čistoću u nama. Čistoću koja se postiže prepoznavajući svoju nesposobnost postizanja takve čistoće svojom snagom.
Moramo se poniziti pred Njim krotkog srca, priznajući svoje siromaštvo duha i dopuštajući Isusovoj krvi da nas očisti i podložiti se potpuno Gospodinovoj vlasti u svom životu.
Kada tako živimo, odbijajući stvarati Boga na našu sliku, već umjesto toga podlažući se Bogu kojeg vidimo u Pismu, naša imena će biti zapisana u Knjizi Života i uživat ćemo vječnost u nebu s Njim!
