“Ako i dar prorokovanja imam i znam sve tajne i svu spoznaju; ako i svu vjeru imam da bih i gore premještao, a ljubavi nemam — ništa sam.” (1 Korinćanima 13:2)
Pogriješio je jer je po prvi put izabrao ignorirati Boga. Posljedice su bile strašne. Sigurna sam da se svi možemo poistovjetiti s tim, na jednoj razini ili drugoj. Bog ima zanimljive i često bolne načine pridobivanja naše pažnje, a ni kod Jone nije bilo drugačije. Stavimo se na njegovo mjesto na trenutak.
Nakon što ga je kit povratio na obalu, što samo po sebi nije bilo uopće ugodno iskustvo, on je odlučio poslušati Boga i odnijeti proročku riječ koju mu je Bog dao za grad Ninivu. Proročka riječ bila je da se pokaju ili će trpjeti Božju osudu. On je to učinio i cijeli je grad postio, molio i kajao se. I Bog je odlučio ne osuditi ih. Ali Jona je bio nesretan.
Zašto?
Zato što je želio vidjeti osuđen grad. Zapravo je bio ljut i rekao je: “Znao sam da će se to dogoditi!”
Da, bio je ljut na Boga! Čak je htio umrijeti, toliko je bio ljut!
I često se pitam: “Kakav bi to prorok donio poruku od Boga zlom gradu, pozivajući ih na pokajanje, a onda se razljutio kada se oni pokaju?”
Ali mi smo ponekad takvi. Vidimo brata ili sestru u grijehu, molimo za njihovo pokajanje i možda ih čak suočimo s njihovim grijehom. Onda se oni pokaju i budu jako blagoslovljeni od Gospodina, a u nama raste gorčina jer smo mi zapravo željeli da oni iskuse Božju osudu.
Drugim riječima, željeli smo se radovati u njihovom padu. (Ako ćemo biti potpuno iskreni.)
A Pavao nam kaže da bismo mogli imat dar prorokovanja – poput Jone – i čak ogromno razumijevanje svih tajni Pisma i znanja o Riječi Božjoj. Mogli bi reći da bismo tada bili vrlo mudra i pronicljiva osoba. Mogli bi imati čak i veliku vjeru – tako veliku da bismo čak pomicali planine (a to, prijatelji moji, zaista čudesna vjera).
Zastanimo na trenutak i razmislimo kakav bi to bio kršćanin:
Prorok.
Osoba koja sjajno tumači Pismo te proniče situacije i tipove ljudi.
Osoba koja razumije skrivene tajne Pisma – poput onih koji “ulove” proročke knjige i prenesu poruku na razumljiv način.
Osoba čudesne i moćne vjere.
To bi bio gospodin super-kršćanin!
Ali bez ljubavi, on je ništa.
NIŠTA!
Zapravo, Biblija kaže da je on NITKO I NIŠTA.
Sva proroštva u svijetu, svo znanje i vjera koju nam je On dao da dijelimo s drugima, bit će manje od brežuljka graška ako nemamo ljubavi. Božja poruka Njegovim ljudima mora uvijek biti zapakirana u ljubav!
Jona nije nosio Božju poruku s ljubavlju. On je osuđivao, kritizirao i bio samopravedan. Bog je popustio i iskazao milost Ninivi, a to je naljutilo Jonu do točke samoubojstva jer je kao Božji poslanik bio ništa.
Volim kako možemo vidjeti da je Božje srce bilo okrenuto ljudima. Njegovo milosrđe i milost nisu ovisili o poslaniku nego su tražili ljude koji su čuli poruku. Njegova se poruka čula i poslušala, iako je Jona nije podijelio u ljubavi. Osoba koja je najviše patila zboga toga, bio je sam poslanik.
Ali to nije uvijek tako. Često su svi pogođeni ako dijelimo Božju poruku u ponosu, samopravednosti i ljutnji. Ponekad to donosi razorne posljedice podjela i slomljenih odnosa. To nikada nije Božja volja za Njegovu crkvu.
Je li Bog stavio neku poruku u tvoje srce? Je li ti rekao riječ koju trebaš podijeliti s bratom ili sestrom? Prije nego je podijeliš, idi na svoja koljena i moli za srce ljubavi. Istraži svoje vlastito srce i motive prije nego podijeliš tu poruku. I onda moli da može biti primljena otvorenog i radosnog srca te da donese obilan rod u srcu slušatelja!
