2. Korinćanima

2. Korinćanima- promišljanja {2. Kor 1}

 

 

 

Dobro Jutro Djevojke!

 

 

 

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista,

Otac milosrđa i Bog svake utjehe,

koji nas tješi u svakoj našoj nevolji

da bismo mi mogli tješiti…

utjehom kojom smo i sami od Boga utješeni.

2. Korinćanima 1,3-4

 

 

 

Pavao blagoslivlja Boga. baš kao i David u Psalmu 103,1-2.

ali ono što mi je privuklo pažnju su riječi kojima se Pavao obraća Bogu.

zove ga Ocem milosrđa i Bogom svake utjehe.

i zatim navodi kako nas Bog tješi u svakoj našoj nevolji, da bismo mogli tješiti kako smo i sami utješeni.

 

predivne su ove riječi. veliko ohrabrenje.

u Ivanovom evanđelju, u 14. poglavlju Isus nam obećava poslati Utješitelja, da nas neće ostaviti same. i taj će nas Utješitelj/Duh Istine/Sveti  poučavati i podsjetiti na sve što je Isus govorio.

 

jesam li danas utješena? jesi li danas utješena?

boli li te nečije ponašanje – bilo tvoje, bilo nekog dragog i bliskog i/li nekog koga si srela u prolazu?

život je tako ispunjen svime, i strahom i nervozom i stresom i tjeskobom i…

ali,

To što ne izgibosmo, milosrđe je Gospodnje,

jer njegova smilovanja ne prestaju.

Svakog su jutra nova; vjernost je tvoja velika!

Tužaljke 3,22-23

 

 

 

Ne budite dakle zabrinuti za sutra,

jer sutra će se brinuti za svoje.

Dosta je svakomu danu zloće njegove.

Matej 6,34

 

 

 

tražimo li svaki dan iznova utjehu Gospodnju? utjehu koju samo Otac, dobar Otac može dati?

možda, kao i mnogi, možda misliš kada Bog odgovori na ovu molitvu, pa kad odgovori na još i ovu molitvu… onda ću se umiritit, onda ću se utješiti.

ali, vjeruj mi: nećeš!

 

 

ništa što se desi na ovom svijetu, nijedna odgovorena molitva neće utješiti tvoje srce. ili, možda i hoće, ali samo na kratko. jer već nešto drugo i treće kuca na vrata.

 

 

jedino što nas može utješiti, što je uvijek djelotvorno, što prekida naš očaj je da se sjetimo da ima Onaj, Onaj Jedan i Jedini koji me tako voli i tako voli baš tebe, da je umro na križu za mene. umro je na križu za tebe.

da, nismo to tražili. ali, naš Bog je dobar Bog, Otac milosrđa i On je znao da ga ja trebam. da će mi biti potreban. On je znao da će ti trebati ljubav s neba da te utješi.

i zato Pavao kaže da su sva Njegova obećanja “da” i mi na to kažemo “amen”.

 

 

jer obećao je da ni mene ni tebe NIKADA neće ostaviti niti napustiti!

i znamo pjevati pjesmu ‘… i kada ne vidim, Ti djeluješ; i kada ne osjećam, Ti djeluješ…’

 

 

draga sestro, utješimo se. dođimo našem predivnom Isusu, koji više nije mrtav i nije niti u grobu. ON JE ŽIV!!! i istovremeno s prijestolja u nebu vlada i Duhom Svetim ispunja i mene i tebe. dođimo po Njegovu utjehu. utjehu Onoga koji nas pozna do srži, koji nas pozna bolje nego što ja i ti sebe poznajemo. dođimo Ocu nebeskom koji nam je SVE, baš SVE oprostio i primimo čišćenje krvi s Isusovog križa, čišćenje svetom, savršenom krvlju i neka Božja Riječ ispuni to što je oprano i očišćeno i donese utjehu. utjehu koja tješi, utjehu koja iscjeljuje spoznajom da smo novo stvorenje, da smo djeca Božja i… i onda to možemo dijeliti dalje.

 

kako smo očišćene i opravdane, učinjene novima, utješene i iscijeljene – sada imamo što ponuditi onima koji pate.

ali, ne zaboravimo – ni ja, ni ti – svaki dan nam je potrebna utjeha, ohrabrenje i spoznaja da nebeski Otac voli mene, voli tebe.

baš kao što našoj djeci svaki dan treba zagrljaj i svaku noć utjeha prije spavanja, jednako tako naš nebeski Otac želi dati i meni i tebi utjehu i ohrabrenje da voli mene, da voli tebe. i tada će nam On sam reći ono što trebamo čuti, što trebamo popraviti, s čime nije zadovoljan. u toj ljubavi, u trenucima milosti, On sam će nam pokazati što i kako da promijenimo.

 

nikad osuđujući, nikad ljutito, već u blagosti, jer Njegova dobrota vodi do pokajanja. (Rimljanima 2,4 i 5,1 i 8,1)

 

 

imam na srcu još nešto podijeliti.

mnoge od nas imaju osobe u svom životu kojima trebaju oprostiti, od kojih smo povrijeđene i ranjene.

ako smo donijele odluku, ako imamo želju oprostiti i dale smo to našem Ocu, onda je to i izvršeno. međutim, mnoge od nas ne osjećaju da su oprostile. ili imamo osjećaj da nismo oprostile do kraja.

vidiš, taj osjećaj da nisi oprostila ili si oprostila pa misliš da nisi do kraja oprostila, to je zato jer nisi primila potpunu Božju utjehu. zato Pavao kaže, zove ga ‘Bog svake utjehe’ – jer nas želi utješiti za svaku ranu, svaku nanesenu bol i patnju, pa čak i za ono čega se i ne sjećamo.

zato te pozivam da dođeš Bogu, dođi Isusu i zavapi mu za utjehom, jer nijedan čovjek na ovoj zemlji ti ne može pružiti tu utjehu kao što te Isus može utješiti. isplači se, izviči se, budi iskrena i ako treba ponovi to tisuću puta, sve dok istina da si pravedna, jer te Isusova krv učinila pravednom, ne donese onaj Isusov mir u tvom srcu i zajedno s mirom i radost. Rimljanima 14,17 kaže da je Kraljevstvo Božje pravednost, mir i radost u Duhu Svetom.

neka Riječ Božja donese i ispuni ono za što je poslana, kada je izgovorena u životu svake od nas da budemo one kakvima nas naš nebeski Otac želi: njegove, Kraljeve kćeri.

 

 

hvala Ti Oče za Tvoju riječ koja je Istina, Ljubav i Milost.

hvala Ti Isuse za Tvoju krv, svaku kap krvi koju si prolio za mene.

hvala Ti Duše Sveti za mudrost.

molim Te Oče, u Isusovo ime, da Isusova krv opere mene i moj duh, dušu i tijelo, da Isusova krv opere svaku riječ koju sam izgovorila, a nije bila na blagoslov i izgradnju i da me utješiš svom utjehom koja mi je potrebna i koju mogu primiti. molim Te Duše Sveti raširi se u meni, ispuni me od glave sve do nožnih prstiju, moj duh, dušu i tijelo.

Isuse trebam Te i ne samo da ne mogu bez Tebe, već ni ne želim ništa bez Tebe.

hvala Ti Duše Sveti jer boraviš u meni.hvala Ti Oče nebeski.

volim Te Isuse!

 

 

 

vojka

 

 

 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: