Mogu li se kršćani zavaravati misleći da štuju Boga, a zapravo se bave čaranjem?
Zvuči li ovo pomalo nepovjerljivo?
A opet, postoje tri neprijtelja naše duše, koji ako se ne pobijede, neće nas samo odvesti u zabludu i uništenje, već će i naše štovanje pretvoriti u čaranje.
Iako Šaul nije bio Božji izvorni plan za Izrael; nakon što je narod inzistiro Bogu na kralju, Bog je odabrao Šaula.
U današnjem žargonu, Šaul je bio pozvan.
Ali baš kao i kod Šaula, potpuno je moguće koristiti svoje područje službe za grijeh. Šaul je klasičan primjer osobe u službi – bez obzira koliko legitiman – da iskoristi tu službu za gradnju svog kraljevstva, uzdizanje sebe i za svoje grešne prohtjeve.
Kad stignemo do 1 Samuelove 15 vidimo da je Šaul često padao jako duboko u zamke štovanja samog sebe tako da se to pretvorilo u čaranje. Da budemo sigurni, svako štovanje koje nije iskreno štovanje Boga jeste čaranje!
3 načina na koji se štovanje pretvara u čaranje
- Kad ne prepoznamo našu nesigurnost
Kad Šaul stupa na scenu u 1 Samuelovoj 9, on je nesiguran i ne cijeni sebe. Ovo je dalje vidljivo u poglavlju 14 kad je Jonatan jeo med u vrijeme kad je Šaul stavio svoju vojsku pod obećanje posta. Za ovaj prijestup, Šaul je više bio za ideju da usmrti Jonatana, nego da prizna svoju pogrešku u vodstvu.
Gledajući Šaulovo vođenje, jasno vidimo šo se događa kad vođa vodi iz nesigurnosti. U poglavlju 14 saznajemo da se vojska smanjunje na petinu svoje veličine, s ograničenim oružjem, niskim moralom, a sad je i oslabljena glađu. Nadalje, ljudi ne stoje iza Šaula, oni jednostavno rade ono što moraju bez predanja i vizije. Na kraju, dižu se protiv Šaula i spašavaju Jonatana koji, u vrijeme kad je Šaul sjedio ispod drveta, odlučio stati korak vjere i poslušnosti protiv filistejske vojske. Bog je nagradio njegovu poslušnost time što je zbunio vojsku i ona se sama okrenula protiv sebe!
Šaulova nesigurnost vodila je ne samo u njegovu osobnu katastrofu, već i skoro uništila njegovu vojsku i dobrano odvojila njegove ljude od njega.
Nesigurnost je zapravo samo još jedna naziv za ponos. Nesigurna osoba je osoba koja je zaokupljena sama sa sobom: kako izgledati, kako se čini drugima, da li je ili nije prihvaćena u društvu.
Puno puta nesigurnost bude povezana s perfekcionizmom, što je opet još jedan naziv za ponos. Svaki put kad smo više usredotočeni na nas same umjesto na Boga i druge, ponos se nalazi u našim srcima.
Ponos nije ništa drugo doli štovanja samog sebe.
Ponos je uzdizanje sebe .Nesigurnost je uzdizanje sebe. I to često upakirana kao lažna skromnost i necijenjene sebe. Perfekcionizam je uzdizanje sebe, uvijek da bude najbolje, nikad da drugi budu bolji.
- Kad ne prepoznamo naš strah.
U 1 Samuelovoj 13 nalazimo Šaula i njegovu vojsku koji se spremaju u rat protiv Filistejaca. Čekao je Samuela do dođe prinjeti žrtvu, ali je Samuel kasnio. Piše da je Šaul čekao sedam dana na Samuela, ali se ovaj još nije pojavio.
U međuvremenu, četa je postajala sve nestrpljiva a neki su već i odustajali.
Šaul je osjećao kako mu izmiče autoritet i iz straha da ne izgubi autoritet nad četama svoje vojske, čini fatalnu grešku.
On sam prinosi žrtvu.
Iz straha, preuzima dio autoriteta koji mu Bog nikad nije dao, a kao rezultat, genereacije iza njega neće vladati Izraelom.
Strah je nedostatak povjerenja u Božju suverenost i odbijanje da se živi pod njegovim autoritetom.
Problem je taj, kad odbijemo Božji suvereni autoritet i prihvatimo ljudske autoritete koje je postavio nad nama, živimo u pobuni.
A to oslabljuje i ono malo autoriteta kojeg imamo.
U Mateju 8, čitamo priču o stotniku koji dolazi k Isusu i moli ga da mu ozdravi slugu. Isus se ponudio da ode u kuću stotnika, a ovaj mu odgvoara, “Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.”
On veli, ja sam čovjek pod autoritetom, imam vojnike pod sobom. On je i pod autoritetom i ima autoritet.
A njegov je autoritet ojačan činjenicom da odabire podložiti se nekome većem od sebe. No ta podložnost zahtijeva povjerenje. Ne možeš se podložiti nekome kome ne vjeruješ.
Strah je izostanak povjerenja, a može se reći i da je strah odbijanje povjerenja.
Zapravo, za kršćanina, strah je pobuna protiv Božje zapovijedi, jer nam Bog kroz cijelo pismo naređuje da se ne bojimo.
- Kad ne prepoznamo našu neposlušnost.
Kroz sva poglavlja 1 Samuelove, vidimo da Šaula njegov strah i nesigurnost vode u neposluh Bogu na mnoge načine.
Ali dolazimo do točke u 15 poglavlju kad Bog proziva Šaula za njegovo čaranje. Doista, čak i riječ navodi da je Šaulova takozvana žrtva Bogu zapravo samo-štovanje!
Bog šalje Šaula i njegovu vojsku na Amaleka.
U poglavlju 15, redak 3, Bog naređuje Šaulu da izvrši “herem” potpuno uništenje svega. U biti mu daje opsežnu listu, tako da nema mjesta pogrešci ili zabuni.
Ali u retku 9 vidimo da je Šaul poštedio Agaga, najbolje ovce, ovnove, goveda, janjad, “sve najbolje”.
Zatim u retku 13 on veli, “Izvršio sam Jahvinu zapovijed.”
Kad mu je Samuel rekao za neposluh, brani se se izgovorom da je to za žrtvu Jahvi. Kao da Izraelci nisu imali svoje ovce i volove za žrtvu, već su odlučili koristiti one koje je Bog rekao uništiti.
Tako ovo zapravo nije uopće bilo štovanje Boga!
U retku 12 vidimo jedan zanimljiv redak, kojeg prije nisam primjetila, “… rečeno je Samuelu , “Šaul je otišao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik…”
Dok je Šaul navodno žrtvovao Bogu, on je zapravo štovao sam sebe.
A njegovo štovanje samog sebe uskoro će biti poklopljeno kad Samuel prozbori slijedeće:
“»Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu?
Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.
Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj.”
Da li smo krivi za neposluh u našem štovanju?
Jesmo li uveli svijet u naše štovanje?
Da li bi radije činili ono što je popularno, što nam pribavlja pozornost, što će nam priskrbiti slavu za naša postignuća, što će povećati brojke?
Da li smo podbacili da u potpunosti izvršimo herem nad svijetom da bi čistoća Božjeg autoriteta bila vidljiva u nama i kroz nas?
Ako ne, naše se štovanje pretvorilo u čaranje!
Šaulov život je upozorenje crkvi o tome što se događa kad mislimo da možemo poraziti neprijatelja izvan nas bez da prvo pokorimo neprijatelja unutar nas.
Šaulov neuspjeh u pobijedi nesigurnosti, ponosa i neposlu spriječili su ga u vođenju svoje vojske u borbu protiv Filistejaca u poglavlju 14 i konačnog uništenja Amalečana u poglavlju 15.
Ako ne uspiješ poraziti neprijatelja u ova tri područja, štuješ sebe…
I svako štovanje koje nije štovanje Boga je čaranje!
Ok. Vrlo zanimljivo i dobro interpretirano. Sve pet.