Ako je biti dobar i ispunjavati 10 zapovjedi (ili barem neke) dovoljno da budemo dovoljno dobri za nebo, tada je Krist umro bez razloga.
Božić nema smisla.
Uskrs još i manje.
Pavlovo pismo crkvama u Galiciji je ukor mesijanskim židovima (Židovi koji su primili Krista kao svog Mesiju) jer su se ponosili kao da su bolji od Grka koji su primili Krista i zahtjevali su od njih da ispunjavaju određene židovske obredne zakone za ispunjenje spasenja.
U Galaćanima 3,10 Pavao piše:
Jer koji su god od djelā Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet svaki koji ne ustraje da u svemu izvrši ono što je napisano u knjizi Zakona.
Jakov u svojoj poslanici Jakovljeva, u 2. poglavlju piše:
Jer tko bude držao sav Zakon, a posrnuo u jednom, postao je kriv za sve. Jakovljeva 2,10
Prije nego krenemo ispitivati opasnosti pri pokušaju ispunjavanja zakona, osjećam da je važno suočiti se s ovom istinom:
Ima mnogo kršćana koji izjavljuju da su slobodni od zakona, i tako potpuno zapostavljaju Stari zavjet i smatraju da Pentateuh/Petoknjižje (prvih 5 knjiga u Bibliji) ne važi za današnje vjernike.
Oni ne razumiju što Pavao poučava.
Prvo, moramo razumjeti da je u Starom zavjetu sakriven Novi zavjet (Isus i Njegovo djelo otkupljenja nalazi se u cijelom Starom zavjetu, u žrtvama i obrednim zakonima).
A, Novi zavjet otkriva Stari zavjet.
Isus,je osobno, u Mateju u 5. poglavlju rekao: Ne pomišljajte da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Matej 5,17
Isusov život i žrtva nisu uklonili važnost zakona. Ne! Ispunili su ga.
Ipak, postoje dijelovi zakona koje Bog očekuje da ispunimo i to je ono što ćemo danas proučiti.
Postoji velika razlika između živjeti pod teretom ispunjavanja zakona da bi se dokazali Bogu, da nas On prihvati i biti poslušan Božjoj Riječi jer ga volimo i poštujemo. Ako me ljubite, zapovijedi moje održite. Ivan 14,15
Prvo je izvrtanje Kristove žrtve, jer nas Njegova žrtva čini dostojnima i prihvaćenima.
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Onaj koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom u nebesima, u Kristu. Jer u njemu nas izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi, predodredivši nas za posinjenje po Isusu Kristu, za sebe, po dobrohotnosti svoje volje, na hvalu slave milosti njegove kojom nas pomilova u Ljubljenome. Efežanima 1,3-6 (Ja sam djelove istaknula)
Prvo postavlja na nas breme i obavezu od čega nas je Krist oslobodio prije 2000 godina, a drugo je odluka koju donosimo da živimo svoj život proslavljajući Boga.
3 Opasnosti kada pokušamo ispuniti zakon
1. Nemoguće je ispuniti zakon
Nema “zakona” već je jedan Zakon. Uvijek kada čitamo Pismo, ne vidimo da se odnosi na Zakon kao različite zakone, kao što je npr. ispuni 4. zapovijed i nemoj uoće raditi na šabat i onda se prebaci na 5. zakon i ne poštuj svoje roditelje.
Zakon je jedan cjelovit dokument. On je cijelina, nije sastavljen od djelova. Ako pogledaš na zakon kao da je jedan čvrst kamen, i nekako uspiješ odlomiti njegov komad, razbio si ga potpuno.
To postaje problem za onoga tko temelji vrijednost i prihvaćenost u Kristu na sposobnosti ispunjavanja Zakona, jer i Pavao priznaje da je nemoguće ispunjavati Zakon stalno i nigdje se ne poskliznuti.
2. To umanjuje Krista
Braćo, po ljudsku govorim: čak i ljudski ovjerovljen savez nitko ne poništava niti mu što nadodaje. Galaćanima 3,15
Kada ljudi potpišu ugovor, nijedna ga strana ne može poništiti ili nadodati onome što je već potpisano.
Koliko više to vrijedi za božanski zavjet sa Svemogućim Bogom!
Novi zavjet je taj novi ugovor, potpisan Isusovom krvlju koji nas oslobađa života pod teretom ispunjavanja Zakona da bi dokazali da nas je Bog prihvatio, dao nam vrijednost.
Kada nastavimo živjeti pod teretom zakona, umanjujemo žrtvu koju je Krist učinio.
Mi ga vrijeđamo!
3. Postajemo kritičari
Uvijek kada vrijednost i prihvaćenost kojom nas Krist prihvaća temeljimo na svojoj sposobnosti ispunjavanja Zakona, postajemo kritičari, mi osuđujemo.
Postajemo preoštri prema sebi samima jer svaki dan nas podsjeća da smo potpuno nesposobni ispunjavati Zakon bez da zgriješimo.
Postajemo sve kritičniji prema svima oko nas koji svakodnevno griješe.
Počinjemo mjeriti njihov stupanj spasenja i predanosti Kristu gledajući što rade, a što ne. U 5. poglavlju vidimo da naša sloboda u Kristu nije izgovor za svjesni život u grijehu, niti nam je povjerena vaga po kojoj ćemo mjeriti svetost i kršćansku predanost.
Svaki put kada počnemo mjeriti pravednost drugih i kršćansku predanost njihovim djelima (ili nedostatkom istih) trebali bi se prestrašiti jer je to točna mjera kojom ćemo mi biti mjereni i suđeni. Isus govori o tome u Mateju 7,1-2 i kaže:
Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.
Isus nas je oslobodio ispunjavanja zakona
Isusova žrtva ispunila je stare zakone, žrtve i obredne ceremonije koje je Bog zadao da prekriju grijhe Izraelićana, tako da ih može pogledati bez da ih uništi svojom savršenom svetošću.
Sada naši grijesi nisu samo pokriveni, oni su udaljeni kao što je istok daleko od zapada.
Više nismo “grješnici spašeni milošću”, već smo opravdani, učinjeni svetima, kao da nikada nismo sagriješili.
U Rimljanima, Pavao govori o “robovima pravednosti” i imamo sliku roba koji je slobodan, koji se vraća svom gospodaru jer ga silno voli i predan mu je i odlučuje služiti svog gospodara…
ne više jer mu je to obaveza, već iz ljubavi, predanosti i poštovanja.
Zato nastavljamo ispunjavati zakon.
Mi ne ispunjavamo zakon, jer zakon više nije naš čuvar. A otkako je došla vjera, više nismo pod nadzirateljem. Galaćanima 3,25
Kada nastavljamo živjeti u grijehu, zakon nas drži i čuva nadzirući nas sve do dolaska Krista koji nas oslobađa.
Krist je došao i po vjeri u Njega opravdani smo, kao da nismo nikada sagriješili.
Više ne ispunjavamo zakon… više nas zakon ne čuva…
Ispunjavamo zakon iz duboke ljubavi, predanosti i poštovanja prema našem Gospodaru, našem Gospodinu i Spasitelju Isusu Kristu, jer želimo da se On proslavi na zemlji.
Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite. Ako tko i sagriješi, imamo zagovornika kod Oca — Isusa Krista pravednika. 2I on je pomirnica za grijehe naše, i ne samo za naše nego i za grijehe svega svijeta. 3A po ovome znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove držimo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegove ne drži, lažac je i u njemu nema istine. A tko drži njegovu riječ, u njemu je uistinu ljubav Božja savršena. Po tome znamo da smo u njemu. 6Tko veli da u njemu ostaje, valja mu tako hoditi kako je i on hodio. Braćo, ne pišem vam novu zapovijed, nego staru zapovijed koju ste imali od početka. Ta stara zapovijed jest riječ koju ste čuli od početka. 8A opet, novu vam zapovijed pišem, ono što je istinito u njemu i u vama, jer tama prolazi i svjetlost istinita već svijetli. Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve dosad. Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. 1. Ivanova 2,1-10
Kada hodamo u ovakvoj vrsti slobode, tada oslobađamo braću i sestre da žive u istoj vrsti slobode!
Više ne gledamo na njih kao “Židove, Grke, robove, slobodne, mušarce ili žene”. Drugim riječima više ne ocjenjujemo našu braću i sestre po njihovom porijeklu, društvenom statusu i vanjskom pokazivanju kršćanske predanosti jer znamo da postoji samo jedno mjerilo kojim nas Krist cijeni i prihvaća.
Isusova krv.
U Njegovoj krvi svi smo jedno!
