Kakav je tvoj hod s Bogom?
Da li si zadovoljna sa svojim svakodnevnim odnosom s Bogom? Koliko si zaista dosljedna u svakodnevnoj molitvi i čitanju Božje riječi?
Kada nastanu problemi, da li se prvo obraćaš Bogu u molitvi ili si sklona da iscrpiš prvo sve svoje vlastite ideje a Bogu se okreneš tek kada ništa drugo ne funkcionira?
Ovo su pitanja koja sebi često postavljam, procenjujući gdje se nalazim u svom ličnom hodu sa Kristom.
Kada pogledamo prvih pet poglavlja Postanka, vidimo priču o stvaranju, Adamovom i Evinom padu, ubojstvu Abela, a onda dolazimo do 5og poglavlja, koje se zove geneologija.
U zavisnosti kako čitate Bibliju, primjetit ćete sva ta imena ili ćete ih preletjeti ili čak nećete ni poglavlje pročitati u potpunosti.
Međjutim naš Bog, koji je po svojoj prirodi i maštovit i inovativan, često ubacuje male stvari u sred tih poglavlja:
Poput bisera skrivenih u školjkama ili dragog kamenja, koji se kriju tamo i čekaju da budu otkriveni.
I baš tako, usred svih tih čudnih imena koja danas i ne spominjemo nailazimo na Henoka:
Kad je Henok imao 65 godina, rodio mu se Metušalah. Nakon Metušalahovog rođenja, Henok je živio u bliskom odnosu s Bogom 300 godina. Dobio je još sinova i kćeri. Tako je Henok živio ukupno 365 godina. Henok je živio u bliskom odnosu s Bogom, a zatim je nestao, jer ga je uzeo Bog.
Postanak 5: 21 – 24
Kada pogledate ostale ljude u ovom poglavlju, većina njih je živjela preko 900 godina dok je Henok živio samo 1/3 tog vremena.
To bi bio ekvivalent da neko danas živi do sredine dvadesetih godina.
Ali Henok nije umro. Umjesto toga piše: „Bog ga je uzeo.“
Zašto? Zato što je Henok, čije ime znači „posvećen“, vjerno hodao sa Bogom.
Nema puno o njemu napisano u Bibliji. Pored ova 4 kratka stiha iz Starog Zavjeta u Postanku 5. poglavlje, spominje se i u Novom Zavjetu u Luki 3. poglavlje, gdje piše da je Henok u Isusovoj rodnoj liniji.
Spominje se i u „odlomku vjere“, u Hebrejima:
Henok je prenesen u nebo. On nije umro. Nisu ga mogli pronaći jer ga je Bog uzeo sebi. Bog je bio zadovoljan Henokom prije nego što ga je uzeo jer je imao vjere.
Hebrejima 11:5
Ovaj stih malo jasnije ukazuje na percepciju kako su drugi gledali na Henokov nestanak.
Čini se da su svi morali znati da je Bog uzeo Henoka, jer piše: „da je udovoljio Bogu“.
Ljudima oko njega bilo je očigledno, poznavajući njegov zivot, da je ugodio Bogu.
Ali tu nije kraj. Zanimljivo je da pisac Poslanice Hebrejima dalje opisuje kako je Henok ugodio Bogu:
Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. Jer, tko želi pristupiti Bogu, mora vjerovati da On postoji i da nagrađuje one koji ga traže.
Hebrejima 11:6
Dakle, ovaj stih u Hebrejima, koji tako često citiramo, pojašnjava Henokov hod s Bogom.
Kako je ugodio Bogu? Svojom vjerom u Boga.
Na posljetku, čitamo o Henoku i u Judinoj Poslanici, koja mi je bila veoma zanimljiva. Većina nas možda i preleti preko činjenice da se Henok spominje i u ovoj vrlo kratkoj knjizi Biblije.
Svoju Poslanicu Juda počinje pozivanjem čitaoca da se bore za vjeru protiv otpadnika i lažnih učitelja koji se uvlače u crkvu i izokreću evandjelje.
On kaže da su takvi „otišli za Kajinom“ i „pohlepno su trčali u zabludi Balomovoj“.
A onda čitamo:
Patrijarh Henok, koji je živio sedam naraštaja nakon Adama, prorokovao je o takvim ljudima: Gle, Gospodin dolazi s desettisućama svojih svetih. Osudit će bezbožnike za sva zlodjela koja su počinili u svojoj pobuni i za sve uvrede što su ih bezbožni grešnici izgovorili protiv njega.’ Takvi su ljudi nezadovoljnici koji uvijek prigovaraju, a čine što god im se prohtije. Razmetljivi su hvalisavci i drugima laskaju da bi od njih izvukli korist.
Judina Poslanica 1: 14 – 16
Kako je Henok, samo 7 generacija udaljen od Adama, znao da Gospod dolazi po drugi put (a jos nije došao ni prvi put!) da sudi svijetu?
Ovo se jasno odnosi na Kristov drugi dolazak dok čitamo „…s desecima tisuća svojih svetaca…”
Kako je znao?
3 stvari koje nas sprečavaju da hodamo s Bogom kao sto je to Henok činio
Henok je hodao blisko s Bogom, bio mu vjeran i posvećen. Kada hodamo s Bogom kao Henok, Bog dijeli svoje srce sa nama.
Hodamo li s Bogom ovako blisko?
Postoje li stvari u našem životu koje nas sprječavaju da hodamo s Bogom kao što je to činio Henok?
1. Rastrešenost
Ne znam da postoji generacija u čitavoj ljudskoj povijesti koja je toliko rastrešena kao ova današnja generacija.
Tehnologija nam je toliko skratila raspon pažnje da nam je teško „bditi jedan sat“, kako je Isus poticao je svoje učenike u vrtu.
Mnogi moji pretplatnici e-pošte primaju od mene anketu o njihovom vremenu nasamo s Bogom i jedno od pitanja se odnosi na distrakcije sa kojima se suočavaju u svakodnevnom hodu sa Kristom.
Najčešći odgovor koji dobijam je da se osjećaju rastrojeno.
Teško je čuti Božji glas kako nam govori kada se izgubi u unutar notifikacija na mobitelu, društvene mreže i sve te digitalne buke koju dopuštamo u svom umu.
Prisjetite se, u 1. Kraljevima 19, Ilija nije čuo Boga na vjetru, zemljotresu ili u vatri, ali u tišini je čuo tihi glas.
Glas koji nam tako često propustimo, jer smo dopustili tolikom broju drugih glasova da nam se umiješaju u život i priguše taj tihi Božji glas.
2. Zagušeni umni filteri
Od nasih najranijih godina poučavaju nas humanističkim doktrinama koje su u potpunosti proturječne Svetom Pismu. Ideje poput:
- Prati svoje srce
- Slušaj svoje srce
- Radite ono sto vas čini sretnim
- Vi ste dovoljni
- Ne možete pomoći kako se osjećate
- Bog samo želi da budete sretni
Ovo su samo neki od primjera koji na prvi pogled izgledaju istinito, ali kada ih usporedimo sa onim što kaže Sveto Pismo, kontradiktorne su onome što zapravo kaže Bog.
Npr. nikada ne bismo trebali slušati ili slijediti svoje srce. U Bibliji piše:
„Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?” (Jeremija 17: 9)
Da li Bog zaista samo želi da budemo sretni? Da li samo treba da radimo ono što nas čini sretnima? Odgovor za oboje je ne.
Bog želi da budemo sveti kao što je On svet. Da, Njegova svetost donosi radost; ali Njegova krajnja želja za nas nije naša sreća vec naša svetost i da se On kroz to proslavi.
Jedini način da u potpunosti iskorjenimo štakorsko gnijezdo humanističke doktrine i ideologije kojima su infiltrirani naši umovi i pogledi na svijet je kroz obnavljanje našeg uma – Božjom rječju.
Nema drugog načina.
Moramo potpuno srušiti cijeli nacrt našeg razmišljanja, iskopati njegove temelje i početi graditi novi temelj i strukturu napravljenu po uzoru na „Kristov um”, kako je Pavle rekao, da bi taj um koji je bio u Kristu, prebivao i u nama.
„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.” (Filipljanima 2:5)
3. Performanse
Nadam se da ću uskoro napisati cijeli članak o našoj opsesiji performansama.
Jedna od najštetnijih posljedica generacije koja odrasta u vremenu humanističke doktrine i ideologije je obožavanje i uzdizanje samog sebe.
Opsjednuti smo da budemo važni.
Ne treba nam bolja ilustracija ovog stanja od ove nadolazeće generacije koja je toliko žedna vlastite važnosti da su uvjereni da suprotstaviti se bilo kome i bilo ćemu što se ne poklapa sa njihovim mišljenjem je ispravno (a ustvari je vrlo poražavajuće).
Svakodnevno smo bombardirani idejom da ružne riječi postaju norma i ako ih ne iščupamo sa korjenom, mi im napravimo mjesta u našem životu i one postaju dio nas.
Ovaj mentalitet prigušenih umnih performansi nas vodi, jureći iluziju uspjeha čiji standardi se stalno mijenjaju i preoblikuju i taj cilj kao da nikada ne dostižemo, što nas ostavlja praznima, nezadovoljnima i u stalnom stanju razočarenja i razbijenih iluzija.
Ali u ovoj popularnoj potrazi za performansama i uspjehom na koji gledamo kao ventil za naše nagomilano nezadovoljstvo, malo je vremena da se zaustavimo, smirimo i zaista čujemo tihi Božji glas.
Previše smo zauzeti planiranjem, postavljanjem ciljeva, pisanjem spiskova i šefovanjem da bismo imali vremena.
Ipak, jedna stvar je jasna: Bog se nikada ne mijenja.
Bog koji je hodao s Henokom želi hodati i sa nama. I baš kao što Bog nije razgovarao s Henokom preko megafona, po točkama iz spiska ili putem video poziva, neće ni sa nama.
On i dalje zahtijeva od nas da usporimo, ostavimo po strani svu buku tehnologije, utišamo srce i um, i slušamo Njegov skriveni, tihi glas.
On želi da odvojimo vrijeme za Njega.
Odvojite vrijeme za Njega.
Dovoljno vremena.
Božji standard uspjeha ne mjere se učinkom, već prisutnošću.
Ako želimo hodati s Bogom na način na koji je Henok hodao, moramo se osloboditi ometajućih prigušenih humanističkih filtera uma i mentaliteta performansi i okrenemo se traženju Božje prisutnosti u našim životima.
