Jedna od stvari koja mi se desila sa zamorom nadbubrežne žlijezde bila je ta da sam se osjećala mrtva iznutra.
Nisam osjećala skoro ništa.
Kao da me osjećaji zovu kroz debelu, debelu maglu. Skoro sam ih mogla čuti… ali, onda, kao da su bili samo djelić moje mašte.
Kako ozdravljam, ovu godinu se na mom putu desio veliki napredak. Zaista počinjem osjećati iznova.
Na neki način to je predivno.
Na drugi način, i ne previše.
Borila sam se mnogo sa brigom i tjeskobom. Kada kažem mnogo, mislim pri tom da sam sate i dane provodila obuzeta oko nečeg malog i uvećala to preko njegovih razmjera.
To je jedan dio kako sam došla do bolesti imenom: zamor nadbubrežne žlijezde.
Nekoliko prethodnih tjedana borila sam se sa brigom i tjeskobom na način koji nisam već godinama.
Iako znam da je to znak da se moje tijelo vraća na ono što sam godinama odbacivala, još uvijek je bilo krajnje teško jer moj um zna da su ti strahovi neracionalni, dok moji osjećaji kao da ne vide razliku.
Kao da se moj život pretvorio u veliku dramu i imam veliku naplatu.
Molim vas dozvolite mi da napustim predstavu odmah!
Umjesto da bježim ili se utopim slušajući emisije na internetu i gledajući TV, okrenula sam se i suočila sa situacijom.
Podsjetila sam se da su jesen i zima za mene uvijek bili teški periodi.
Dani su kraći i kako se smračuje oko 4 sata poslije podne, tada se ovaj osjećaj beznađa polako uvlači. Čak i onda kada ne mogu točno ukazati zašto se tako osjećam, taj osjećaj je tu.
Poput čudovišta koje me progoni i ismijava.
Ali, to više neću podnositi!
Provela sam mnogo vremena proklamirajući svom srcu Pismo, podsjećajući se zadivljujućih stvari koje je Bog učinio za mene i moju obitelj i poučavajući svoje srce o Božjoj dobroti i ljubavi.
Ovaj tjedan sam naučila jedno: ne možeš imati napade panike i odmoriti se istovremeno.
Nemoguće je da tvoj um bude opterećen oko nečega, stvarnog ili zamišljenog, da je tvoje cijelo biće tako zavezano u čvorove, i da budeš u odmoru.
Ta dva stanja uma i srca potpuno su dva suprotna pola jedno od drugog.
Ne možeš nešto predati Bogu i istovremeno biti preplavljena tom brigom.
Ovu sam molitvu molila barem 100 puta ovoga tjedna: “Gospodine oprosti mi jer uzimam nazad ono što sam već stavila pred Tvoje noge.”
Ako sam mu već predala, moram imati vjeru da imam povjerenja u Njega da će se On dobro pobrinuti za to.
Na kraju, Pismo kaže: “Baci svu svoju brigu na Njega, jer se On brine za tebe.”
Ovo tako dobro vidimo u drugom tjednu našeg proučavanja “Odmor i otpuštanje”.
Vidimo 5 dobrih razloga zašto prestati brinuti upravo sada.
Upravo sada!
Stani!
1. Bog je stvorio svaki tvoj dio zastrašujuće i čudesno.
Na hebrejskom doslovno kaže da je Bog stvorio tvoje bubrege koji se smatraju sjedištem emocija. Drugim rječima, Bog nije samo stvorio tvoje tijelo, On je stvorio tvoje emocije i tvoj duh.
I On te stvorio začuđujuće i otmjeno. Riječ začuđujuće znači “odvojeno”, ”posebno”, ”drugačije”.
Ti si jedinstvena. Njegova jedinstvena.
2. Nisi izgubljena.
U 10. Poglavlju Ivanovog evanđelja, kako bi opisao naš odnos sa Bogom, Isus koristi ilustraciju i govori o Pastiru. On je Pastir i mi smo ovce.
Načelno, ovce su životinje bez obrane. One nemaju očnjake ili kandže da bi se zaštitile od grabežljivaca. One trebaju pastira koji će ih braniti i voditi ih do hrane koaj ih neće otrovati.
One se lako uplaše i ako su uznemirene ne mogu probavljati svoju hranu.
One znaju glas svoga pastira i slušajući ga one su umirene znajući da je on blizu i da će ih zaštititi. One nisu izgubljene.
Glas njihovog pastira njima je utjeha.
Volim tu sliku koja opisuje Boga i nas.
Božji glas daje nam utjehu. Nismo same, nismo izgubljene. Naš Pastir nas brani i štiti. Možemo se odmoriti i biti umirene u Njegovoj prisutnosti.
3. Isus te odabrao da budeš Njegov prijatelj.
Često citiramo stih Ivan 15,13 kao znak iskrenog, herojskog prijateljstva. “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko svoj život položi za svoje prijatelje.”
Isus je to izjavio i onda je nastavio govoriti kako nas je On izabrao da budemo Njegovi prijatelji. Rekao je: “Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar, nego sam vas nazvao prijateljima zato što sam vam obznanio sve što sam čuo od svoga Oca. Niste vi mene izabrali, nego sam ja izabrao vas i postavio vas da idete i plod donosite i da plod vaš ostane: da vam dade Otac što god ga zamolite u moje ime.” Ivan 15,15-16
Nisu nas ruke Boga Svemogućega samo oblikovale i stvorile; nije On samo naš zaštitnik, već nas On drži za svoje prijatelje!
4. Bog te izabrao da budeš Njegovo dijete.
Nema dovoljno velikog matematičkog broja kojim bih mogla prebrojiti koliko su me puta moja djeca zazvala “mama!” u jednom danu.
Stvarno, jako puno.
Na trenutke me to preplavi i preoptereti, ali je svejedno predivno.
Moj mlađi sin upravo je u fazi da ako nisam u istoj prostoriji kao i on, zvat će: “Mama, gdje ideš?”
Njemu je potrebna sigurnost da ne idem nigdje, da ga neću ostaviti samog u kući. On ne želi biti ostavljen sam.
Ni ti nisi sama. U Rimljanima, u 8. poglavlju Pavao piše kršćanima u Rimu: “Isus vas nije spasio, i zatim ostavio same. On vas je spasio i zatim vam je poslao Duha Svetog da boravi u vama. Ali, to nije sve. Duh Sveti je znak na tvom životu da svako može znati da si sada usvojeno dijete Božje.”
Dan kada si spašena to je tvoj duhovni dan rođenja.
I Duh Sveti je dokaz toga.
Sada si usvojeno dijete Božje, ne samo da nikada nisi sama, sada možeš zvati Boga: “Abba!” To doslovno znači “Tata!”
5. Bog te odabrao da budeš Njegova zaručnica.
Zadnjih, nekoliko desetljeća značenje braka postalo je zbrkano i iskrivljeno.
Ne samo da je zajednički život i brak homoseksualaca postalo ruganje bračnom zavjetu, već se sada ljudi “žene” stvarima, čak samima sobom.
Današnja crkva promašila je u shvaćanju koliko duboko to vrijeđa Boga.
Brak nije državna institucija. Brak je kršćanska institucija.
Bog je taj koji je stvorio ideju o braku i to ju je stvorio samo sa jednom svrhom: da bude tjelesni, vidljiv prikaz Krista i crkve na zemlji.
To je ono što brak čini svetim; i to je ono što čini izvrtanje braka tako ozbiljnim.
Bog te odabrao za svoju mladenku.
On je žrtvovao sebe samog za tebe, tako da te On može pripremiti i uljepšati da bi te prikazao sebi samom kao svoju odabranu mladenku – tijelo Njegovog tijela i kost Njegove kosti.
Kada bi samo mogle razumjeti koliko snažno nas Bog voli… koliko dobro nas On čuva i skrbi za nas, svoja srca bi dovele na to mjesto mira i odmora. Više ne bi dozvolile brizi i tjeskobi da zahvate naše osjećaje jer bi zaista razumjele koliko je kad brinemo to odbacivanje Božje ljubavi i skrbi za nas.
Tokom proteklih nekoliko dana, dok sam se dnevno vježbala i upućivala svoje srce, primjetila sam koliko sam brže u stanju dovesti svoje emocije u stanje mira i odmora, vježbajući ih da slušaju glas Pastira i znati da je On prisutan uz mene.
On je moj stvoritelj, moj zaštitnik, moj prijatelj i moj mladoženja.
Ja sam blagoslovljena!
