Ovdje u Dobro Jutro Djevojke – mi stvarno, svakodnevno, kopamo u Božju riječ.
Ne hranimo se samo jednostavnim stihovima i ne preskačemo zahtjevne djelove.
Mi čitamo. Svaki. Pojedini. Redak.
Nije ti ponuđen svakodnevni pobožni tekst koji tumači Pismo i niije ti protumačeno što svaki zahtjevni stih znači. Prepisuješ stihove, bilježiš svoja opažanja, kako ih primjenjuješ i molitve i kad nešto ne razumiješ pitaš u grupi ili sama istražuješ.
Vi ste marljiva zajednica – gladna Božje Riječi – i željne da date sve od sebe svakodnevno kako bi je razumjele i primjenile u svakodnevnom životu!
JA VOLIM to u našoj zajednici ovdje!
Način koji koristimo ovdje u našem proučavanju zove se exegisis što znači „izvući značenje iz teksta u skladu s kontekstom i otkrivati smisao njegovog pisca.“
Također koristimo induktivan metod proučavanja što znači da uzimamo odlomak Pisma i promatramo ga, tumačeći ga i primjenjujući ga u našim životima.
Nakon što je posao obavljen – dobro je pogledati komentare ili pouzdane učitelje da vidimo što oni govore o tim odlomcima također. Toliko mnogo možemo naučiti od drugih.
Svake srijede uključit ću za svako poglavlje koje čitamo po jedan izvor kao (neobavezno) dublje proučavanje za one koje žele više.
A petkom ću zaokružiti tjedno čitanje s onim što Bog meni govori!
Ovotjedna {neobavezna} dodatna sredstva:
Djela 1
Pa kad to reče, bi uzdignut još dok su oni gledali i oblak ga ote od očiju njihovih (stih 9)
„Kristov uzlazak danas je pomalo zapostavljena doktrina. Ne čujemo puno učenja o tome. Ponekad mi izgleda kao da se odnosimo prema tom činu kao da je vrsta kratke napomene u životu, smrti i uskrsnuću Kristovom – a ne dio temeljnog teksta, vrsta zakašnjele primisli. Ali, želim da danas shvatimo da je Kristov uzlazak zaista dio životne doktrine …
Vidimo da je u uzlasku Isus bio uzet u oblaku. To nije beznačajan detalj. U Pismu, oblak je simbol Božje prisutnosti i slave, (hebr.) Šekinah, slava Božja očevidna je potpuno u Starom zavjetu Židovima u oblaku, stupu od oblaka, oblaku koji je pokrivao brdo Sinaj dok je Bog davao Deset zapovjedi, oblak koji se spustio i okružio Isusa na gori preobraženja kad su se Mojsije i Ilija pojavili Isusu. Ovdje na uzlasku oblak označava da se Isus ponovno vraća u Božju slavu. “
Više o ovome na linku -> The Ascension of Christ by nancy Leigh Demoss
Djela 2
I kada dođe dan Pedesetnice svi bijahu jednodušno na istom mjestu. I odjednom nasta buka s neba, kao kad se digne silan vjetar i ispuni svu kuću gdje bijahu sjedili. I ukažu im se razdijeljeni jezici, kao od ognja, te siđe po jedan na svakog od njih. I svi se napuniše Duha Svetog i počeše govoriti drugim jezicima kako im već Duh davaše zboriti. (stihovi 1-4)
Dan pedesetnice iz komentara Matthew Henry
„Često čitamo u Starom zavjetu kako se Bog spustio u oblaku kao kad je zaposjeo prvo Šator sastanka, zatim Hram i to navještava razdvajanje tame. I Krist je otišao u nebo u oblaku, da navijesti koliko smo držani u tami s obzirom na gornji svijet. Ali, Duh Sveti se nije spustio u oblaku već rastjerati i raspršiti oblake koji prekrivaju ljudske umove i donijeti svjetlo u svijet.
1. Ovdje je zvučni poziv da probudi njihova očekivanja nečeg velikog. Djela 2:2 – tu kaže da je došao iznenada, nije postepeno rastao kao što uobičajeno se vjetar diže, već je odjednom dostigao vrhunac. Došao je brže nego što su ga očekivali i začudio čak i one što su ga zajedno čekali i bili zaokupljeni religioznim obredima.
2. Ovdje je vidljiv znak dara kojeg su primili. Oni su vidjeli razdijeljene jezike, kao od ognja, Djela 2:3, i on je sjeo nisu oni sjeli, ti razdijeljeni jezici, već on – to je Duh Sveti (time označen), spustio se na svakog od njih baš kao što je rečeno da se spustio na proroke u prošlosti.
3. Oni su počeli govoriti drugim jezicima, uz njihov materinji jezik, iako nikad nisu naučili neki drugi jezik. Oni nisu govorili o svakodnevnim stvarima već su govorili Božju Riječ, slaveći Njegovo ime kako im već Duh davaše zboriti ili kako im je dao da govore.“
Djela 3
No Petar reče: „Srebra i zlata u mene nema, no što imam to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!“ (stih 6)
JR Miller piše: „Možemo proučavati način na koji je Petar pokazao prosjaku ljubaznost. Ima toliko mnogo dobrih ljudi koji ne mogu dati novac potrebitima – ali to ne znači da ne trebaju učiniti ništa. „Srebra i zlata u mene nema – ali što imam – to ti dajem“ rekao je Petar. On nije bio bogat čovjek. Sve je ostavio da bi slijedio Krista. On nije imao novca uz sebe da bi dao nekom prosjaku, mogao je uzdahnuti, zaplakati i nastaviti na svoju večernju molitvu. Ali, to nije bilo ono što je Petar učinio.On nije zaključio jer nemam novca uz sebe ne mogu učiniti ništa za prosjaka. On će dati ono što mora dati.
Novac nije jedino što ljudi trebaju. To je obično najjadnija milostinja koja se može dati. Ljubazne riječi su bolje, ljubav i suosjećanje još bolje. Koliko znamo, Isus nikome nije dao novac – a ipak, nikad nije bilo takvog davaoca blagoslova kao što je On bio. Mi ne može udijeliti jednako veliku mjeru pomoći koju je Isus davao – ali možemo dati istu vrstu pomoći. Ne postoji nijedan od nas koji ne može dati nešto drugome, nešto što će obogatiti druge živote mnogo više od novca koji bi mogli staviti u njihove ruke. Može dati riječ ohrabrenja, ako ništa drugo nekome tko je obeshrabren na putu, riječ koja će razvedriti njegovo srce na mnogim kilometrima pred njim. Hrabrost u iscrpljeno srce, suosjećanje u ožalošćeno srce – bolji su darovi od svog zlata. Nitko od nas nije tako siromašan da ne može nešto dati drugome. Ako ne možemo dati srebro i zlato – sigurno možemo dati ljubav i suosjećanje, oni su bolji od novca.“
Djela 4
A dok su oni još govorili puku pristupiše im svećenici i zapvjednik Hrama i saduceji, ogorčeni što naučavaju puku i na primjeru Isusovu navješćuju uskrsnuće od mrtvih, pa digoše na njih ruke i staviše ih u pritvor do sutra jer već bijaše večer. Ipak, mnogi od onih koji su čuli Riječ uzvjerovaše, pa broj ljudi dođe na oko pet tisuća. (stihovi 1-4)
John MacArthur piše u How to Handle Persecution (Kako se nositi s progonstvima)
Sve od kad vidimo što se događa u Djelima 4 crkva podnosi progonstva. Progonstvo (u Americi) danas je vrlo profinjeno. Nije onako kakvo je nekad bilo. Danas sotona, uglavnom, ne usmjerava progonstvo na tijelo, već na ego. On usmjerava progonstvo na ponos ili prihvaćenost ili status i tome slično. I, stvarno, je vrlo uspješan.
On ne prijeti kršćanima govoreći im: ako svjedočiš otkidat ću ti glavu. On plaši kršćane sadeći im u um da ako svjedoče mogu izgubiti svoj posao ili status ili da će netko pomisliti da si čudak …
Današnja progonstva su učinkovitija. Ne čine heroja od nikoga. Tužna je stvar, da iako se crkvu danas ne ubija tjelesno, crkva podleže nekoj vrsti žive duhovne smrti …
Progonstva uvijek rezultiraju rastom. Zapamti to. To treba biti početak svega, jer to je tvoja obaveza da činiš što je ispravno čak ako to uključuje i progonstvo. Progonstvo dovodi do rasta iz mnogo razloga. Broj jedan, to skida svu mrtvu težinu. Ako si u grupi ljudi koja moraju položiti svoje živote za Isusa Krista, tada imamo samo ljude koji su u toj grupi, zar ne?
Dio problema današnje crkve je sav kukolj koji je posijan među pšenicom i najlakši način da se riješi kukolja je da pšenica plati cijenu … ili da crkva plati cijenu potpunog učeništva i kukolj će samo otpasti jer nije toliko predan i ne želi biti toliko uključen. Tako dok je crkva progonjena ona je i pročišćena. Otpad je uklonjen, lažni vjernici odlaze, snažni ostaju i Bog slobodno djeluje kroz njih.“
Djela 5
A još od apostola prozvan Barnaba (što je u prijevodu Sin utjehe), levit, Cipranin rodom, imao polje: proda, donese novac i stavi do nogu apostola. Neki pak čovjek imenom Ananija, zajedno sa Safirom ženom svojom, proda posjed pa uz znanje i svoje žene zadrži nešto od utrška a jedan dio donese i stavi apostolima do nogu. A Petar reče: „Ananija zašto sotona ispuni srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i zadržiš od utrška imanja? Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo? I pošto je prodano nije li bilo u tvojoj vlasti? Zašto si takvo što stavio u srce svoje? Nisi slagao ljudima nego Bogu! A Ananija slušajući te riječi pade i izdahnu. I velik strah dođe na sve koji su to čuli.“ (stihovi 4:36-5:5)
John Piper piše u Be Like Barnabas Not Like Ananias: (Budi kao Barnabas, ne kao Ananija)
Barnaba sjaji kao jedan od najzrelijih, pouzdanih, najmilijih vođa u ranoj crkvi. Baš ovdje u Djelima 4:36, 37 Luka nam pokazuje kako je počela Barnabina pouzdana služba – počela je s pokazanom slobodom ne ljubeći stvari, već sa srcem punim ljubavi za potrebite. On je prodao svoje polje i sve što je dobio dao je apostolima. U ovoj priči on pokazuje da put istinske vjere u Krista stvara vezu ljubavi za ljude i kida vezu ljubavi prema stvarima.
Ananija i Safira pokazuju čistu suprotnost. Naime, ljudi koji nisu zaista promijenjeni iznutra, zadovoljni s onim što je Bog za njih u Kristu, već još uvijek žele neko mjesto vidljivo u crkvi. Razlog zašto su na mjestu pali mrtvi nije zato jer se to događa svim licemjerima. Na primjer, Šimunu vračaru se to nije dogodilo u Djelima 8:20-24. Razlog zašto su pali mrtvi je da dadne cijeloj crkvi zapanjujuće upozorenje da će svi lažni kršćani završiti na ovaj način, prije ili poslije.
Bog želi za svoj narod da se boji licemjerstva. On želi za nas da se bojimo ponašati prema Duhu Svetom s prijezirom. Primjeti da na kraju 5 stiha, nakon što je Ananija umro: „veliki strah dođe na sve koji su to čuli.“
* Molim te primjeti: ja ne odobravam svako napisano djelo ovdje navedenih pisaca. I svega što je u komentarima. Dok proučavaš dalje upotrijebi mudrost i razboritost.
**Uključi se**
Jesi li pronašla neki izvor koji ti je pomogao ovaj tjedan u tvom proučavanju ili si naučila nešto novo? Podijeli s nama.
Hodaj s Kraljem,
