Mala Fanny Crosby rođena je 1820. godine, ali samo nekoliko kratkih tjedana kasnije ona je ozbiljno oboljela. Jedan čovjek, praveći se liječnikom, liječio je malu Fanny propisivanjem vrućih obloga od senfa koje su stavljali na oči. Dok je njena bolest prošla, ona je ostala slijepa za cijeli život. Unatoč sljepoći Fanny je postala pjesnikinja i pisala je himne. Možda ste pjevali neke od tih himni poput “Sretna sigurnost”,”Cijelim putem moj Spasitelj, vodi me” i “Bogu slava”; napisala je 9000 himni!
Fanny je vidjela svoju sljepoću kao blagoslov i govorila je “prvo lice koje će ugledati biti će moj Spasitelj.”
Te sam se priče sjetila kad sam proučavala slijepca u Luki 18. Tu susrećemo Bartimeja (Mk 10:46), čovjeka koji je vjerojatno bio slijep od rođenja. On je bio jedan od izopćenika, nevoljen, siromah koji je bio na milost i nemilost drugima .
Jednog dana on je čuo pomutnju i saznao da Isus hoda blizu mjesta na kojem je sjedio. Čuo je za Isusa i odmah ga doziva: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” (38, 39). Oni koji su ga poveli, stišavali su ga, ali on je zvao još jače i glasnije nego prije … i Isus se zaustavlja.
Slijepi vid
Moramo ovdje stati na trenutak i učiti od ovog slijepca. Kent Hughs kaže da je Bartimej bio “pun slijepog vida ” i to mu je pridonijelo ozdravljenju.
Ovaj svijet je pun ljudi koji su slijepi, slijepi na grijeh, na njihovu sudbinu, te na njihovu bespomoćnost i beznađe.
“Kakva je milost vidjeti stvarnost, čak i kad je ono što smo vidjeli neugodno ili groteskno. Jer kad smo vidjeli što jesmo, kad ne možemo pobjeći od istine, kada smo okruženi tamom, a to znamo, mi ćemo početi tražiti svjetlo.” (Hughes)
Helen Keller je rekla, “Bolje biti slijep i vidjeti svojim srcem, nego imati dvije zdrave oči i ne vidjeti ništa.” Tako je bilo sa slijepcem, znao je da treba Isusa i samo Isusa.
A što je s nama? Da li vidimo kako duboko zadire naš grijeh i kolika je naša potreba za oprostom? Da li vidimo našu potpunu ovisnost o Isusu u svakom području života? Da li smo shvatili da ne možemo proći ni kroz jedan dan bez da nam Krist pomaže kontrolirati jezik, stav, misli i postupke i onda, kad zabrljamo shvaćamo koliko nam milosti i milosrđa treba, a opet ne zaslužujemo ništa od toga? Da li vidimo Kristovu ljubav?
Slijepa upornost
Ovaj slijepac je vrlo sličan upornoj udovica o kojoj smo proučavali ranije ovog tjedna. On neće odustati. On je znao da mu je cilj izlječenje, a kako bi se njegov život mogao promijeniti potreban je Isus i on neće dozvoliti da mu pobjegne. On povika i vikao je bez obzira koliko ljudi mu je reklo da šuti. Vikao je iz sveg glasa ne mareći što radi scene.
Hughes nastavlja, “duhovni blagoslovi pripadaju onima koji su voljni “poći za njima.” Duhovni blagoslovi ne pripadaju neodlučnima, već onima koji ih žele više od svega. Bespomoćan kakav je bio, slijepac je “pošao za tim”, a Bog ga je čuo.”
“Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim” (Jeremija 29:13).”Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi” (Matej 5:6).
života. Isus čuje očajne povike slijepca i daje mu vid. Kao i Fanny Crosby. Prva stvar koju je ovaj slijepac ugledao, bile su savršeno drage oči njegova Spasitelja. Isus voli pomoći onima koji ga traže. Prošle su tisuće godina, a Isus se nije promijenio.
“Sad na nebesima, on čuje stalne povike Hosana od nebeske vojska i Crkve. A ipak, on je stalno osjetljiv na sve naše vapaje, čak i kada milijuni nas prosjaka viču njemu u isto vrijeme!” (Hughes)
Naše molbe za pomoć, milosrđe, suosjećanje, iscjeljenje, snagu i proviđanje slatke su njegovim ušima i radost njegovu srcu. Dakle, nikada se ne bojte vikati za njim, za sve i svašta, a onda vjerovati da će učiniti ono što je najbolje.
