Nisam znala da je knjiga Brojeva toliko duboka.
Naravno, znam da ne bi Bog stavio u Sveto Pismo knjigu koja nema nekakvog smisla za naš život. Ali uvijek mi je ta knjiga bila malo dosadna.
Svi ti popisi i podjele…
Međutim, skriveno među tim ponavljanim popisima plemena, počela sam se pitati da li zaista razumijem svoj identitet u Kristu, koji se toliko jasno vidi u prva četiri poglavlja knjige Brojeva.
Vidimo kako su Izraelci, pripremajući se na ulazak u obećanu zemlju, morali popisivati koliko je ljudi sposobno za rat – jer će susreti neprijatelje dok budu išli osvojiti zemlju koju im je Bog obećao.
Znam li se boriti protiv mog neprijatelja? Koristim li oružje koje mi je Bog dao da se borim s neprijateljem moje duše i da ga pobijedim?
Ali jedno pleme nisu popisivali – Levijevce.
Zašto?
Zato što su bili svećensko pleme, imali su svetu dužnost služiti Bogu u Hramu. Čak stalno vidim ovu rečenicu u trećem poglavlju:
Uzmi levite namjesto svih prvorođenaca izraelskih.
Zašto bi Bog to govorio… ne samo jednom, nego nekoliko puta?
Vidimo odgovor u Izlasku 19 i 20.
U Izlasku 19 čitamo ove riječi koje je Bog govorio Mojsiju da kaže izraelskom narodom. “Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.”
Bog nije nikada namjerio da bude samo svećensko pleme nego da cijeli izraelski narod bude svećenstvo kraljevsko!
Onda ovo vidimo u 20. poglavlju:
Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se, i stajali podalje. Onda rekoše Mojsiju: »Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!« »Ne bojte se«, reče Mojsije narodu. »Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite.« Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio.
Izraelski narod je iskusio posjet od Boga, drugčiji od svih posjeta ikada u povijesti. Sišao je k njima u svoj Svojoj slavi i moći, ali umjesto da su bili zadivljeni, umjesto da su Ga primili, odlučili su Ga odbaciti.
Nisu se samo povukli od Njega, nego su Ga odbacili. Rekli su Mojsiju: “Ne želimo da nam On govori, nego ti slušaj Njega i onda možeš nam reći što ti je govorio.
Kao rezultat njihovog odbacivanja, Bog je morao postaviti plan B – Levijevsko pleme je postalo svećensko pleme.
Postoje li trenutci kada se povlačim iz Božje prisutnosti, umjesto da svaki dan budem zadivljena Njime?
Ali nešto nevjerovatno se dogodilo u Novom zavjetu!
Nakon Isusove smrti i uskrsnuća, čitamo Petrove riječi:
“A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni.”
Božje otkupljenje čovječanstva otkupilo je naš položaj u Kristu i još jednom nas učinilo svećenstvom kraljevskim našemu Bogu!
Svako pleme je imalo svoje mjesto oko Hrama.
Znam li svoje mjesto u Božjem kraljevstvu?
Ali čuvala sam najbolje za kraj!
U 4. poglavlju čitamo kako je svaka obitelj u Levijevskom plemenu imala svoj ulog, noseći dijelove Hrama dok su putovali kroz pustinju.
Ovo je vrlo ozbiljna stvar jer je svaki pribor u Hramu bio posvećen. A kovčeg je doslovno sadržavao Božju prisutnost!
Nisu smijeli gledati Ga niti dirati, da ne bi umrli.
Ali Bog ne prebiva više u kutiji.
Bog prebiva u srcu čovjeka – mi smo postali Njegov sveti Hram!
Što nosim sa sobom gdje god idem? Nosim li Božju prisutnost? Ili nosim bezvrijedno smeće:
moju prošlost
moj sram
moje povrede
moja razočarenja
odbačenost
osudu same sebe
moje percepcije onoga što ljudi misle o meni
Što nosim sa sobom?
Ova su važna pitanja jer će razumijevanje našeg identiteta u Kristu odrediti kako pristupamo našem ulogu u Tijelu.
Nijedan ulog nije važniji od ostalih.
Nijedan ulog nije bolji ili veći od ostalih.
Svi smo svećenici našem Bogu.
Da, svi imamo različitu funkciju u Tijelu – neki su službenici, neki su pastori, neki su proroci, neku su učitelji; ali svi imamo svoj ulog. I kao što su bubrezi – koje ne vidimo – važni za zdravlje našeg tijela, isto je tako glava važna za život našeg tijela. Jedno je vidljivo, drugo nije. Ali tijelo ne može preživjeti ni bez jednog, ni bez drugog!
Prepoznavanje važnosti našeg uloga u Kristovom tijelu bit će određeno onim što nosim u sebi!
Mogućnost da prepoznam svoje mjesto u Njegovom tijelu – kao što je svako pleme znalo gdje je njihov tabor u odnosu na Hram – bit će određeno onim što nosim u sebi!
Draga sestro, što nosiš u sebi?
