Svi smo molili tu molitvu: “Bože, daj mi strpljenje… brzo!”
Kada pogledamo plod Duha, volimo ljubav, radost, mir, blagost, dobrotu, vjeru i krotkost, jer to su sve osobine od kojih se osjećamo dobro.
Strpljivost, međutim,… pa dobro, mislim ako bi mogli prekrižiti jedno sa popisa, većina ljudi bi to učinila.
Ali, možda je to zato jer uopće ne razumijemo strpljivost.
Strpljivost se izjednačuje sa neugodnim osjećajima, sa patnjom. Možda i zato jer se u nekim prijevodima koristi riječ: duga patnja.
Ali, “patnja” ne znači patnju koju podnosimo zbog ponašanja drugih.
Jednostavno, to znači da smo odabrali da putujemo s onima oko nas dok ne stignemo do cilja.
Tri su stvari koje kod strpljivosti krivo tumačimo, tri načina na koja krivo definiramo strpljivost. Vrijeme je da to raščistimo!
3 stvari koje ne definiraju strpljivost
1. Pasivnost
Često mislimo da je strpljivost kada netko čeka da se nešto desi. Dok si bila mala i neprestano tražila od mame čašu soka dok je ona peglala tatinu košulju, ona bi rekla: “strpi se!”. I bila si prisiljena čekati dok ona ne završi što je počela.
Iako strpljivost najčešće traži od nas da čekamo, to čekanje ne treba biti pasivno. Dok smo u stanju čekanja, Bog radi na našim srcima.
Toliko smo se navikli da je sve trenutno. Brza hrana, brza kafa…
Sjećaš li se kada si palila svoje računalo ili svoj mobitel i čekala si 5 minuta ili duže? A sjećaš li se kada si na internet mogla ići samo koristeći telefon?
Ne sviđa nam se kada moramo čekati na nešto. Kada ne trebamo čekati – postala je pozitivna osobina u ovom svijetu; ali u Kraljevstvu Božjem potpuno je suprotno. Što više učimo gledati na čekanje kao aktivnost, više razumijemo da strpljivost nije samo čekati nešto. To je dozvoliti Bogu da On aktivno razvija svoj karakter u nama.
Potpunom radošću smatrajte, braćo moja, kada upadnete u razne kušnje znajući da to kušanje vaše vjere stvara strpljivost. Ali neka strpljivost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. (Jakov 1,2-4)
2. Pesimizam
Strpljivost traži vjeru; vjera znači biti tako uvjeren da je nešto istina, da se ne možeš poljuljati u tom uvjerenju.
Ali, često što smo duže prisiljeni čekati na nešto, počinjemo gubiti nadu da će se dobro desiti. Tako postajemo pesimistični i cinični.
U stvari, pesimizam samo dokazuje da nam nedostaje strpljivosti, jer smo u svom srcu već odustali. Samo čekamo da se ono što je počelo i dovrši.
Prava strpljivost je odabrati vjerovati Bogu u toku cijelog procesa. Proces može trajati dugo i možemo biti kušani i postati nestrpljivi, ali znamo da je process samo Božje djelovanje i rad u našim srcima.
Također, to je i povjerenje u Boga za krajnji rezultat, znajući da ako on i ne bude kakvim smo ga zamislili, Bog ima nešto mnogo bolje za nas.
Strpljivost i vjera su jako isprepleteni.
3. Mentalitet žrtve
Strpljivost ne čini od tebe žrtvu svojim zlim planovima koji su te zarobili u vrijeme čekanja sve dok neki zločinac ne zaključi da si dovoljno patila i konačno te oslobodi.
Kušane smo da ovako pristupimo nekom manipulatoru, članu obitelji koji zlostavlja, susjedu koji nije pošten, šefu koji kontrolira ili suradniku koji nas nervira.
Ovakve situacije podnosimo sa stavom žrtve, izdržavajući i čekajući dok ne završi.
Ipak, ovo nije strpljivost o kojoj čitamo u Bibliji. Bog nas ne čini žrtvama. On nas čini pobjednicima! Strpljivost zahtjeva obnovu našeg uma i preobrazbu naših osnovnih osjećaja.
Bog ne stvara negativne okolnosti, ali ih dozvoljava i koristi ih da donese samo dobro u našim životima.
Možda te želi naučiti koju vrijednost imaju osobne granice ili koja je radost pokazivati milost onima oko tebe kada to ne zaslužuju.
Možda nas želi naučiti da je dobro stati za pravednu stvar ili zanemariti nečiju ekscentričnost kako bi vidjeli unutarnju ljepotu.
Kada prestanemo gledati na negativne okolnosti kao da su nešto nama učinjeno i dozvolimo Bogu da nam pokaže što On želi učiniti kroz nas, otpast će taj stav žrtve i doći će radost. U stvari, On će nas učiniti više nego pobjednicima u Isusu Kristu!
Kada dozvolimo Bogu da obnovi naš um i dozvolimo posijanom sjemenu vjere u našim srcima da raste, počet ćemo prilaziti strpljivosti na potpuno novi način.
Počet ćemo davati važnost putovanju jednako kao i stizanju na odredište; znajući da nas na ovom putovanju Bog poučava važne životne lekcije koje su nam potrebne i kada dođemo na odredište bit ćemo toliko zrele i nalik Kristu sjajeći u i kroz svoje živote.
