Jesi li se probudila jednog jutra i upitala se: zašto radim ovo što radim?
Kažu da je definicija ludila kada istu stvar radiš na isti način, očekujući različite rezultate. I najvećim dijelom je to istina.
Ali ponekad, nastavljamo ići korak po korak, jer to je ispravno.
Događa se da moramo raditi ono što drugi nazivaju ludilom, zbog pravednosti i vjernosti prema Božjoj Riječi i Božjem pozivu, i vjerovati da će se On pobrinuti za nas, čak i kada ne vidimo odmah Njegovu ruku na djelu.
U našoj kulturi, vjernost je zastarjeli koncept.
Živimo kao generacija koja sve mora imati odmah. Sve probavljamo kao obavijesti koje se oglašavaju zvukom na mobitelu, do te mjere da ono što nas emocionalno dotakne, čim čujemo bip za tu obavijest, već idemo dalje.
Također, živimo u kulturi koja se lako vrijeđa i jako je netrpeljiva, netolerantna.
Toliko me zbunjuje da usprkos tome što smo ujedinjeni oko tolerancije, ako se usudiš biti drugačiji od onoga što svijet govori, čak samo nešto malo drugačiji, tvoji prijatelji će te napustiti u najboljem slučaju, a u najgorem javno će te prezrijeti, navodeći tvoje ime, sve dok se ne usudiš opet javno pokazati svoje lice.
Danas je vjernost zamijenjena sa stavom: “Što u tome ima za mene?”
Ako moja prijateljca ima političko uvjerenje koje se razlikuje od tekućeg, i drži se čvrsto tog uvjerenja, i čak se usudi javno objaviti to svoje uvjerenje, napustiti ju je najbolji način da spasim svoj ugled.
Jer će moji prijatelji napustiti mene, ako ja ne napustim nju.
Što je u tome za mene?
Moj ugled.
Bog nagrađuje vjernost
Vjernost je zastarjeli pojam, koji je za mnoge nevjerojatno dragocjen.
Kršćani u Nigeriji, upravo sada, plaćaju je svojim životima. Doslovno nema ničeg drugog za njih sada u njihovim životima, kada se radi o vjernosti Bogu.
A mi vidimo u našem proučavanju Rute u ovom tjednu, da nije bilo ničeg opipljivoog za Rutu da bi ona ostala vjerna Naomi.
Što je bilo tu za Rutu?
Živjela je u kulturi koja ju je izopćila, ismijavala i koja je koristila nadmoć nad njom. Jer bila je nevjernica, nije bila Židovka.
Ustajala se rano svakog jutra da bi išla raditi, na posao na kojem su je bolila leđa, po vrućini, dolazeći kući kasno uvečer, na kratki odmor preko noći, da bi se opet ujutro rano ustala i sve opet ispočetka.
Mogla je ostati u Moabu, ponovno se udati i ostati domaćica.
Što je ovdje bilo za nju? Ništa posebno, ništa što bi netko mogao vidjeti.
Ali, u knjizi o Ruti nećeš pronaći niti jedan stih gdje čuješ da se Ruta tuži na teški rad koji je obavljala svakog dana, niti da se buni zbog znoja koji ju je oblijevao ili kako je teška vreća 20 kg žita koju je trebala nositi.
Nije došla uvečer kući nervozna i zahtijevala da Naomi i ona imaju podjelu posla 50-50.
Ustajala se svakog jutra i radosno radila sve što je trebala da bi Naomi i ona imala sve što im je potrebno, usprkos tome što je to bio težak posao i nosio potencionalnu opasnost.
Vjernost je više od dolaska i davanja svog vremena.
Vjernost je više od biti u braku samo zbog djece.
Vjernost je više od želje da zanemariš i iznevjeriš svoju prijateljicu, jer imate različito mišljenje.
Vjernost je više od parkiranja uvijek na istom mjestu kada ideš u crkvu i sjedanja na uvijek isto mjesto u crkvi.
Vjernost je čvrsto uvjerenje da je Božja Riječ istina i da On nagrađuje one koji ga vjerno traže i žive svoj život po Njegovoj Riječi.
Ruta je bila vjerna.
Ono što vidimo u Bibliji i posebno u knjizi o Ruti, to je vjernost koja je duboko usađena, koja je nepromjenjiva, koja je dugotrajna i na koju se može osloniti.
To je osoba kojoj možeš otići kada te svi napuste i ti joj možeš vjerovati da će stajati uz tebe, čak ako se i ne slažete.
To je prijatelj/ica koja stoji potpuno uz tebe, čak ako je cijena za to sve što ima.
I to je Ruta.
Ona se svojom voljom ustajala svakog jutra i odlazila na polja ječma, iako je znala da kao stranac u zemlji, nema pravo na to.
Vidimo u 2. poglavlju knjige o Ruti, da nije bilo uvijek sigurno za ženu raditi u polju (Ruta 2, 9 i 22), da stranci nisu baš bili dobrodošli (Ruta 2,10) i da su nekada bili i verbalno zlostavljani (Ruta 2,15-16).
Ali, Bog je nagradio vjernost.
Nije bila slučajnost da se Ruta “našla” u Boazovom polju, i “desilo se” da je on bio bogataš i Naomin rođak.
To je bila Božja nagrada za Rutinu vjernost.
Kao nagradu za svoju vjernost Ruta je bila:
- Zaštićena (2,8-9 i 21)
- Skrbljena (2,15-16)
- Cijenjena (2,14)
- Dobro osigurana (2,17)
Bog je dao Ruti sigurno mjesto u kulturi koja često ne poštuje i zlostavlja žene, posebno strankinje.
Bog je odveo Rutu u polje Božjeg čovjeka.
“Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ovo: pohađati siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se neokaljanim od svijeta.” Jakovljeva 1,27
Bog traži vjerne.
Djevojke, u ovoj kulturi slobode, gdje je sve kratkog vijeka, kratkog trajanja i baca se kad izgubi vrijednost, naučimo ovu lekciju od Rute.
Možda neće uvijek imati smisla biti vjerna, kada svi drugi idu dalje…
Ljudi te mogu napustiti, kritizirati i čak javno osramotiti jer si vjerna svojim uvjerenjima, ali Bog će te nagraditi.
On traži vjerne.
“Jer oči Gospodinove prolaze svom zemljom da se on iskaže jakim u korist onih čije je srce savršeno prema njemu.” 2. Ljetopisima 16,9
Kada ostanemo vjerni i odani Bogu, mirnog srca znajući da Bog vidi i Bog zna, naći ćemo svoju nagradu.
I više od svake nagrade ovdje na zemlji, primit ćemo našu završnu u nebu kada čujemo ove riječi: “Dobro učinjeno dobri i vjerni slugo. ”
