Kada govorimo o štovanju/slavljenju većina ljudi ima sliku o timu za slavljenje i ljudima na nogama, podignutih ruku koji pjevaju pjesme slavljenja koje su trenutno najpopularnije.
To može biti štovanje, ali to nije sve što štovanje jest.
Ako stanemo tu, promašit ćemo onu veću sliku što slavljenje stvarno jest i potpuno promašiti snažan uvid koji imaju slavljenje i štovanje.
Uvid u štovanje koji mijenja život potpuno!
Zadnjih godina sveli smo štovanje na glazbu.
Ne samo na glazbu, već na pjesme koje pjevamo nedjeljom prije propovjedi. U stvari, moderna kršćanska glazba izgubila je sve ono što glazba slavljenja jest, jer ju je preuzela moderna produkcija glazbe slavljenja.
Slavljenje nije svedena samo na muziku, već na glazbeni stil.
Ovo je nažalost istina iz mnogo razloga (sada nemam dovoljno vremena da o tome pišem), a najvažniji je da smo dovođenjem glazbe na tako jednostavnu ideju, izgubili silu koju je Bog namijenio u štovanju.
5 moćnih istina o štovanju
Štovanje nije samo glazba, to je stav srca.
To je način života koji biramo da živimo 24 sata na dan, svaki dan našeg života. To je svjesnost da sve što kažemo i učinimo ili slavi Boga ili umanjuje Njegovu slavu. 1. Korinćanima 10,31
Neki će možda prosuditi da je ovo pojednostavljivanje, ali u stvari – nije.
Odluka da živimo život štovanja je odluka da živimo život predanja i umiranja sebi svake minute u danu.
Vjerujem da je svođenje štovanja samo na glazbeni stil pjesama koje pjevamo proračunat i namjeran pokušaj neprijatelja da nas orobi snažne sile koju štovanje ima.
Ezekiel 28,13 pokazuje nam da je Sotona bio uključen do nekog stupnja u glazbu prije svog pada.
Ako i postoji neki njegov plan, to je da nas omete i drži udaljene da ne vidimo tko Bog zaista jest; da nas udalji od slavljenja Boga u punini.
Bez sumnje, glazba je postala idol u crkvi.
Uđemo u dvoranu namijenjenu da Božji ljudi zajednički štuju Boga, ali umjesto toga uzdižemo naš tim za slavljenje, grupu dobro uvježbanih glazbenika i pjevača koji stručno sviraju pjesme koje su profesionalno napisali još stručniji glazbenici, pjesme koje postižu uspjeh na glazbenim ljestvicama i slušaju se po medijima.
Idemo u crkvu i štujemo čovjeka.
Tako je naše štovanje pokradeno sile koju mu je Bog namijenio, jer se izopačilo u štovanje čovjeka.
To mi nikada nije bilo jasnije do onog dana kada sam posjetila crkvu gdje u prostoriji bez svjetla, na pozornici je bio tim za slavljenje mladih ljudi sa skijaškim kapama na glavi, pokidanim trapericama pjevajući najpopularnije pjesme te godine.
Ljudi oko mene su pričali, glasno, dok je tim za slavljenje svirao.
Skoro nitko nije sudjelovao… dok tim nije počeo uvod u pjesmu koja je bila najpopularnija.
Odjednom, razgovor je stao, ljudi su skočili na noge, podigli ruke i pjevali što su mogli glasnije.
Sve dok pjesma nije završila. Onda se nastavio razgovor.
Kojih to 5 moćnih istina propuštamo kada danas štujemo Boga?
1. Štovanje je odluka
U Starom zavjetu, štovanje i žrtvovanje životinja i žita često je bilo jedno te isto.
U stvari, kada se žrtva prinosila na oltaru bio je to ugodan miris Bogu. Boga je činilo zadovoljnim kada bi vidio da ga ljudi štuju žrtvujući.
Štovanje nije uvijek bilo ispunjeno emocijama radosti u plesu ili suzama.
“Ime ću Božje hvaliti pjesmom i veličat ću njega zahvalnicom. I bit će to Gospodu milije nego vol ili junac s rogovima i papcima.” Psalam 69,30-31
Često je naš najveći čin štovanja duboki bol žrtvovanja. Predajući na oltaru ono što nam je najdragocjenije i pouzdajući se da će se Bog na taj način proslaviti.
Abrahamov čin vjere kada se zajedno s Izakom popeo na brdo, izjavljujući u vjeri da će se on i dječak vratiti, a opet je nastavio tako da je Izaka položio na oltar za žrtvovanje: to je bio najmoćniji i najiskreniji način štovanja!
Bog je bio uzvišeniji u njegovom životu, više od njegovog vlastitog tijela i krvi.
Zato jer je uzdigao Boga više od Izaka, mogao je imati nepoljuljanu vjeru da će se nekako, na neki način Izak s njim vratiti kući.
Štovanje je odluka.
To je svakodnevna odluka:
- Predati svoje idole
- Predatisvoja prava
- Predati svoje želje
- Predati svoje emocije
- Predati svoj ego
- Predati svoj ugled
Sve za Božju slavu.
2. Štovanje dolazi iz čistog srca
Znam da ovo možda nije popularno, ali čisto, nepokvareno štovanje mora doći iz čistog srca.
“K njemu zavapih ustima svojim, i jezikom ga svojim uzvisivah.Da sam u srcu svojemu gajio bezakonje, ne bi me saslušao Gospodin.” psalam 66,17-18
Ne možemo noćariti subotom uvečer po klubovima i štovati Boga nedjeljom ujutro.
Ne možemo spavati svuda uokolo tokom tjedna i štovati Boga nedjeljom ujutro.
Ne možemo psovati i huliti od ponedjeljka do subote i istim ustima kojima govrimo prljave riječi, štovati Boga nedjeljom ujutro.
Da, mi možemo pjevati pjesme. Možemo čak i plakati i podizati svoje ruke i biti ispunjeni emocijama, ali naša su srca daleko od Boga.
Mi štujemo nešto, ali ne štujemo Boga. Iskreno štovanje Boga počinje životom poslušnosti!
“Nato Samuel reče: »Zar su paljenice i žrtve mile Gospodu kao što je poslušnost glasu njegovu? Gle, poslušnost je bolja od žrtve, pozornost od ovnujske pretiline.” 1. Samuelova 15,22
Štovanje se rađa u srcu koje je već poslušno Bogu.
“Stoga mi reče Gospodin: »Budući da mi se puk ovaj približuje ustima svojim i usnama me svojim časti, a srce im je daleko od mene” Izaija 29,13
Čisto štovanje koje je Bogu ugodno dolazi iz srca koje je odlučilo slaviti Njega svojim djelima, ne samo rječima popularnih pjesama.
3. Štovanje je namijenjeno Bogu, ne nama
Val Božje slave koji se izlijeva na nas produkt je službe slavljenja i štovanja koja iskreno veliča Boga.
Kao kada mi moj muž pokloni buket cvijeća. On mi svojim nesebčnim djelom pokazuje svoju ljubav i to je za mene dobro.
Znamo kada idemo u crkvu da štujemo Boga da ćemo izaći osječajući radost i zadovoljstvo jer smo u Njegovoj prisutnosti. Pitanje je što nas pokreće da ga štujemo?
Štovanje je doživljaj koji ide u 2 smjera. Kada iskreno štujemo Boga u duhu i istini, primit ćemo i doživjeti moćno, osobno iskustvo s Bogom.
Ali, ako ga ne štujemo iskreno u duhu i istini, nećemo imati iskren, osobni susret s Bogom.
Štovanje je namijenjeno Bogu, da ga proslavi, uzveliča, da objavi da je Njegova vrijednost veća od svega drugog za nas… doslovno, da u našim životima ništa nema veću vrijednost od Njega.
Kada štujemo Boga na ovaj način, On nam milosrdno i velikodušno dozvoli da nas ispuni Njegovo zadovoljstvo!
4. Štovanje poražava neprijatelja
Ovdje navedene točke od 1 do 3 počinju pokazivati svoju silu u našim životima.
Kada odlučimo štovati Boga usprkos svemu, živjeti život poslušno da veliča Boga iznad svega, shvačajući da je štovanje namijenjeno Bogu, da On bude uzvišen u našim životima, iznad svakog i svega drugog…
Nećemo živjeti poraženo.
Kao David, prolazit ćemo kroz periode kušnji, ali izlazit ćemo na drugu stranu pobjedonosno!
“Pustio si da nam ljudi zajašu za vrat, išli smo kroz vatru i kroz vodu, ali si nas doveo u izobilje.” Psalam 66,12
Štovanje je moćno sredstvo u našem arsenalu kojim neprijatelja poražavamo!
Ovo vidimo kroz cijeli Stari zavjet. Kada bi Bog vodio vojsku Izraela u bitku, naredio bi da oni koji štuju Boga idu na čelu cijele vojske. I neprijatelj bi porazio samog sebe.
“Gledahu ulazak tvoj, Bože, ulazak mog Boga, kralja mojega, u Svetište. Sprijeda bijahu pjevači, straga svirači, u sredini djevice što udarahu u doboše.” Psalam 68,24-25
- Porazili su Jerihorn slaveći (Jošua 6)
- Porazili su Midijance slaveći (Suci 7)
- Porazil su Amonce i Moab slaveći (2. Ljetopisa/dnevnika 20)
Zato svaki vjernik treba živjeti život poslušnog štovanja svojim stavom i ponašanjem, kao i svakodnevno štovati pjesmom u svom vremenu s Bogom jer je štovanje i slavljenje oružje kojim dobijamo naše borbe pobjedonosno!
5. Štovanje posramljuje neprijatelja
Volim ove odlomke u Psalmima, jer dobivamo male uvide u sliku koju Davd oslikava. Malo istraživanja otkriva nam onda cijelu sliku.
“Uzašao si na visinu, sužnje u sužanjstvo odveo; primio si dare među ljudima, pa i buntovnima, da bi Gospod, Bog, boravio među njima.” Psalam 68,18
Kada smo odlučile štovati Boga požrtvovno, živjeti poslušno svoje živote uzvisujući Njega iznad svega, shvačajući da štujemo samo Boga i uzvisujemo i uzdižemo samo Njega u svojim životima iznad svakog i svega drugog, vidjet ćemo pobjedu u svojim životima.
Ali, ne samo pobjedu, već neprijatelja javno posrramljenog.
David piše: “Uzašao si na visinu”. On je uzvišen štovanjem i slavljenjem svog naroda.
“Sužnje u sužanjstvo odveo.”
Kada štovanje porazi neprijatelja, Bog ne pleše pobjedonosni ples i ide dalje. Ne!
Kako je David to prikazao, On uzima poražene i zarobljene…
On ih razotkriva do kraja.
On ih stavlja u okove u dugom redu razotkrivene, poražene neprijatelje.
On ih vodi u procesiji i izvrće ih javnoj sramoti, da svi vide njihov poraz. Njihovu zarobljenost. Njihovo ruglo!
To je ono što Bog radi svojim neprijateljima!
Kakav bi trebao biti naš odgovor?
Preplavljujuća radost, slavljenje, ples i klicanje i slavljenje sile i snage našeg pobjedonosnog Ratnika koji je išao pred nama i pobijedio u svakoj borbi koju ćemo ikada boriti!!!
Zato su nevolje normalni dio kršćanskog života, poraz nije
Jer je Krist već pobjedio!
Kada je umro na križu, pobjedio je smrt, pakao i grob.
“Uzašao je na visinu”, “sužnje u sužanjstvo odveo” (smrt, pakao i grob) javno posramio sve njih dok su mrtvi ustajali iz grobova i hodali unaokolo, dokazujući da grob nema snagu!
Tada je još jednom uzašao i poslao Duha Svetog u sili da nas ispunni i dade nam nadnaravnu sposobnost da živimo pobjedonosne živote!
To je sila pravog štovanja!
