Kako se približava kraj ljetnih praznika, nalazimo vrijeme da sjednemo s našom djecom i podsjetimo se gradiva iz matematike i gramatike i prirode.
Tako će prvi tjedan i povratak u školu biti malo lakši.
Pripremamo se za narednih 9 mjeseci pomaganja s odlaskom u školu, ohrabrivanja oko domaćih zadaća i podsjećajući ih na vrijednost dobrih ocjena (istovremeno dajući im na znanje da ne očekujemo uvijek da dođu s 5. iz škole).
Odlazimo u našu papirnicu i kupujemo bilježnice, olovke i gumice… novu odjeću i patike.
Uzdišemo kad vidimo cijene školskih torbi, a još više uzdišemo na cijene traperica ovih dana.
Ovo je doba povratka u školu!
U svim ovim pripremama za školu ima jedna važna stvar koju ne bismo smjeli zaboraviti. U stvari, rekla bih da je to najvažnija stvar… a opet, često zanemarena.
Koliko dobro pripremamo našu djecu duhovno za povratak u školu?
Ako postoji mjesto gdje će naša djeca doživjeti odbacivanje, zbrku i suprostavljanje s vjerom, to je u školi.
Na satovima uče o evoluciji, mitologiji i drugim religijama.
Đaci, pa i profesori, mogu komentirati da Biblija nije Božja Riječ, da je Isus samo bio dobar čovjek ili prorok, ne Bog u tijelu ili čak sumnjati da Bog uopće postoji.
Njihovi kolege mogu ih odbaciti jer nisu katolici i ne sudjeluju u vjeronauku i drugim katoličkim obredima.
Usred sve te zbrke, počinju se pojavljivati pitanja.
Zašto je intelektualno kršćanstvo opasno?
Prošli mjesec dvoje kršćanskih vođa u Americi napustili su svoju vjeru: jedan je bio poznati pisac i pastor Joshua Harris, drugi je bio vođa slavlja i autor Hillsonga, Marty Sampson.
Joshua Harris ne samo da se razveo od svoje žene, već je napustio kršćanstvo i odabrao da podrži i uključi se u homoseksualnu zajednicu.
Marty Sampson počeo je postavljati pitanja o pravovaljanosti kršćanstva i slušati i proučavati filozofe i poznate ateiste, govornike i pisce.
Kako je moguće da ljudi koji su vodili tijelo Kristovo sada okrenu leđa tom istom tijelu?
Sve se svodi na jedno:
Poznavanje Božje Riječi usidreno stvarnim, živim iskustvom s Isusom Kristom.
1. Poznavanje Božje Riječi je od životne važnosti
Ako ne znamo Božju Riječ nećemo znati obraniti svoju vjeru kada smo izazvani.
Moramo učiniti svakodnevno čitanje Bibilije, proučavanje Božje Riječi i memoriziranje (pamćenje) stihova dnevnim prioritetima u svom domu i moramo naglasiti da priče u Bibliji nisu bajke ni fantazije, već stvarni događaji koji su se događali stvarnim ljudima, ljudima koji su živili.
Ono što me muči kod Marty Sampsona da se usred sve zbrke, on okreće čovjeku: filozofima, piscima i govornicima.
Kada sam radila u banci, prije mnogo godina, jedan od zadataka na mom poslu bio je prepoznati falsificirani novac.
Nisam proučavala svaku krivotvorenu novčanicu da bih naučila na koje sve načine ljudi falsificiraju novac da bi izgledao kao pravi. Ja sam proučavala pravi novac.
Učila sam sve o tinti i papiru koji se upotrebljava za pravi novac, male, skrivene, sigurnosne oznake koje se nalaze u novčanici, te svaku crtu, sliku i riječ – kako svaki i najmanji dio novčanice izgleda, s prednje i stražnje strane.
Toliko sam dobro znala izgled novčanice da sam odmah mogla prepoznati lažnu.
Upoznaješ istinu tako da proučavaš istinu. Ako pokušavaš upoznati istinu tako da proučavaš laž, bit ćeš uvijek zbunjen.
Zato Pavao u Rimljanima 16,19 kaže: “No htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.”
2. Iskustvo s Isusom Kristom jednako je životno važno
Ne možeš biti spašena samo intelektualno poznavajući Bibliju i samo znati da je Isus Krist božanstvo i žrtvovao se za čovječanstvo.
Ako je tvoj kršćanski život izgrađen na intelektualnom znanju Biblije, onom što si naučila, bez redovnog, iskrenog iskustva s Isusom Kristom, u velikoj si opasnosti.
Znanje, bez iskustva srca vodi u ponos, farizejstvo i duhovnu superiornost.
Što jest iskustvo s Isusom Kristom?
Iskustvo s Isusom Kristom su trenuci u našem životu kada nam Bog postaje tako stvaran da od znanja o Njemu, postaje On kojeg osjećamo u srcu, ispunja naše emocije, naše biće.
Iskustvo s Isusom dotiče naše emocije.
Ovo iskustvo pokreće ono što znamo u umu u naše srce tako da ono što znamo o Bogu i Bibliji postaje naše uvjerenje.
Postaje dio naše DNK.
Ovo se ne može dogoditi bez iskustva s Isusom Kristom, iskustvo koje nas ispuni duboko i emotivno.
Želim naglasiti emocionalni aspect iskustva s Isusom Kristom, jer mnogi kršćani teško dozvoljavaju Bogu da ih dotakne na emocionalni način.
- Boje se što će ljudi misliti
- Boje se da će biti osuđivani ili kritizirani jer su previše emotivni
- Boje se da će izgubiti kontrolu
Iz straha oni biraju da ostanu u intelektualnom odnosu s Bogom, nikada ne iskusivši Boga na emocionalni način koji bi promijenio njihov život na način koji niti ne mogu zamisliti!
Većina kršćana dožive Krista kao spasitelja; ali Isus želi imati takav odnos redovno!
Takvo iskustvo s Isusom zahtijeva vrijeme i namjeru. Traži od nas da odvojimo vrijeme nasamo s Bogom i tražimo Njegovo lice.
U Bibliji vidimo 5 ljudi koji su imali takvo iskustvo:
- Jakov: Postanak 32,30 – Jakov se hrvao s Bogom cijelu noć i to je ostavilo tjelesni znak na njegovom životu
- Mojsije i Jošua: Izlazak 33,11 – Mojsije se sreo s Bogom licem u lice u Šatoru sastanka. Nakon što bi Mojsije otišao, Jošua je ostajao u Božjoj prisutnosti.
- Izaija: Izaija 6 – Izaija je vidio Gospoda i to je duboko protreslo njegovu dušu
- Šaul: Djela 9 – Šaul je vidio Isusa Krista i u trenu je od proganjanja crkve postao obraćenik
Ovi ljudi imali su susret s Bogom i njihovi životi su bili promijenjeni zauvijek.
Mi trebamo oboje: poznavanje Božje Riječi i iskustvo s Isusom Kristom da bi imali snažan temelj za zdravo uvjerenje u Boga i odnos s Njim koji se razvija.
Znanje bez iskustva vodi u intelektualizam i ponos.
Iskustvo bez znanja vodi nas u slabu i površnu emocionalnost koja ne ide uz istinu.
Ali, znanje zajedno s iskustvom vodi u rastuću, čvrstu, snažnu i jaku vjeru u Isusa Krista, iz koje ne možemo biti pokolebani!
