Naša je kultura postala zasićena potrošačkim mentalitetom pa nam je teško razumjeti davanje sebe bez prethodnog proračuna koji bi mogao biti rizik.
Želimo biti sigurne da je, koliki god trošak bio, ulaganje vrijedno toga i da ćemo na kraju dobiti više od onoga što smo prvotno uložile.
Postoji iskušenje da na isti način pristupamo našem odnosu s Bogom.
Kažemo da je Isus Gospodin, ali mu se podlažemo samo do onoga stupnja do kojeg ne osjećamo puno boli; i na sigurnom držimo stvari u kojima uistinu uživamo, jer ne želimo riskirati da se odreknemo tako puno.
Ne želimo dati više od sebe od onoga što mislimo da će nam Bog dati zauzvrat.
Ali ono što vidimo u Pismu je vrsta žrtve koja je tako radikalna, tako raskošna, tako skupa da čitanje o tome u nama izaziva nelagodu.
Kada je Abraham poveo Izaka na brdo Morija kako bi ga žrtvovao na oltaru Božjem, nije na pameti imao da će Bog providjeti ovna, ali je svejedno bio spreman žrtvovati svoje jedino dijete – jedino dijete koje mu je Bog dao kroz njegovu suprugu Saru kao ispunjenje Njegova saveza.
Kada o tome razmišljamo u kontekstu današnjeg vremena, užasnute smo.
Zar da roditelj pun ljubavi i straha Božjega bude voljan ubiti svoje dijete za Boga? Koji bi Bog zahtijevao tako strašan čin?
Jasno je da Bog nikada nije imao namjeru da Abraham stvarno ubije svoga sina, ali je htio da se Abraham boji Njega više nego što voli svoga sina.
Ana je dala svoga prvorođenoga sina, sina za kojim je plakala i čeznula mnoge godine, da bude odgajan u hramu.
Ponovno, u kontekstu današnjega vremena, naježimo se na pomisao da se majka odrekla brige za svoje dijete u korist Boga.
Ustuknemo pri pomisli da učinimo tako nešto!
David je riskirao svoj kraljevski ugled plešući spontano u radosti pred prisutnošću Gospodina. A nama je teško podići ruke i glasno pjevati u crkvi.
Svi apostoli osim Ivana dali su svoje živote za evanđelje. Pavle je također mučen s bezbrojnim kršćanima u ranom razdoblju crkve.
Jedni su bili mučeni ne prihvaćajući mogućnost oslobođenja kako bi mogli uskrsunti u bolji život. Drugi su imali suđenje uz ruganje i bičevanje, da, i uz lance i zatvaranje. Kamenovani su, prepiljeni na dva dijela, ubijani mačem. Hodali su uokolo u ovčjim i kozjim kožama, bili su osiromašeni, progonjeni, zlostavljani – kojih svijet nije bio dostojan. Lutali su pustinjama i brdima, skrivali se po pećinama i jamama u zemlji. I svi oni, nakon što su dali dobro svjedočanstvo vjere, nisu primili obećanje. Bog je za nas predvidio nešto bolje, da ne postignu savršenstvo bez nas.
Hebrejima 11:35-40
U teoriji sa sigurnošću tvrdimo da bismo također dale svoj život za Krista, ali u stvarnosti nam je teško odvojiti se od omiljene emisije na TV-u kad smo uvjerene da bismo trebale.
Često nam je teško ustati u nedjelju ujutro kako bismo išle u crkvu ako nas je neka obveza zadržala dugo budnima u subotu navečer.
Teško nam je postaviti alarm za buđenje 20 minuta ranije svakoga jutra kako bismo imale tiho vrijeme s Bogom prije početka novoga dana.
U Pismu vidimo stupanj štovanja koji toliko košta da traži sve što imaš – čak i tvoj život ako treba.
To zahtijeva da se potpuno odreknemo sebe, predamo sebe jedino milosti Božjoj vjerujući da ako i ne vidimo nagradu u ovom životu, da nas čeka vječna nagrada.
Vjerujemo li Bogu toliko?
U stvarnosti, kada zatvorimo svoje zemaljske oči i dopustimo Bogu da nam pokaže nas same duhovnim očima, shvaćamo da smo već sve izgubile, čak i prije no što riskiramo sve za evanđelje.
Izgubile smo sve bez ikakve nade u spas bez krvi Isusove.
Što god žrtvujemo Njemu, to nam je unaprijed dano da vratimo Njemu.
I kad nas ova istina pogodi, vidimo koliko je arogancije u našem računanju cijene našeg štovanja Boga.
Uzimamo ono što nam je On dao u svrhu našeg štovanja koje nešto košta i onda zadržimo dio za sebe jer se bojimo dati previše sebe Njemu.
To je više od arogancije, to je pljačka.
Ovoga tjedna u grupi Dobro jutro djevojke počinjemo novo proučavanje knjige 2 Ljetopisa.
Na samom početku čitamo o Salomonovoj ljubavi koja košta i odanosti Bogu. Počinje sa Salomonovim prinošenjem žrtve Bogu od 1000 žrtava paljenica.
To mora da je bilo nevjerojatno skupo!
Budući da se Salomon nije suzdržavao u svom štovanju Boga, Bog ga je posjetio i pitao: “Traži! Što želiš da ti dam?”
Salomon, još uvijek ne misleći na vlastite udobnosti i osobne želje, zatražio je mudrost kako bi vodio izraelski narod.
Salomon je život držao otvorenih ruku, uvijek obilno dajući, nikada se ne ustežući.
I budući da je odbio računati cijenu svoga štovanja Boga, Bog ga je blagoslovio do te razine da je postao najbogatiji kralj u povijesti.
No Salomonovo raskošno štovanje još nije završeno. On je tada počeo graditi hram koji je želio izgraditi njegov otac David; i nisu se rezali troškovi.
Svaki detalj hrama bio je prema planovima koje je Bog zadao, ali daleko raskošniji od onoga što su Izraelci imali u pustinji.
Salomon je odbio ustezati se.
Sav novac, svo zlato, sav nakit, sva tkanina, svi radnici i umjetnici koje je unajmio; sve mu je ovo Bog dao.
On nije Bogu dao išta što Bog već nije prvo dao njemu.
On je shvatio da što god može dati Bogu, on ustvari Njemu vraća.
Draga sestro, što Bog danas traži od tebe?
Ustežeš li se od Njega? Računaš li cijenu svoga štovanja Boga? Bojiš li se da, ako daš previše, tebi neće ostati ništa?
Bojiš li se da ćeš, ako Bogu daš sve, izgubiti svoju udobnost, svoju radost, svoj osjećaj zadovoljstva u životu?
Mi zaboravljamo da naša udobnost, radost i zadovoljstvo dolaze samo od Boga.
Mi možemo osjećati istinsku udobnost, radost i zadovoljstvo samo u Njegovoj prisutnosti, kada mu damo svoje raskošno štovanje odbijajući računanje cijene koju trebamo platiti; znajući da čineći tako blagoslov te žrtve će se vratiti nama u slavnom blagoslovu.
Štovanje nije istinsko štovanje ako ništa ne košta.
Mi nismo istinski učenici Kristovi ako nismo voljne učiniti što je Isus rekao, “Odrekni se svega što imaš i slijedi me.”
Isto tako, nitko od vas tko se ne odrekne svega što ima, ne može biti moj učenik.
Luka 14:33
Što se nalazi u tvojoj ruci što Krist traži da danas otpustiš?
Otpusti to danas, uzmi svoj križ – život potpunog predanja Kristu i Njegovoj volji za tvoj život – i tada ćeš naći istinsku udobnost, radost i zadovoljstvo.
Naći ćeš život!
