Bilo je to rođenje kao nijedno drugo.
U kamenom skloništu pokraj puta namijenjenom za prolaznike i njihove životinje rođen je kralj. Vijest o Njegovom rođenju objavili su anđeli, a pastiri su bili Njegovi posjetioci.
Njegova kolijevka je služila za hranjenje životinja, a njegov madrac je bilo staro, smrdljivo sijeno.
Teško da su to bili bogati uvjeti uobičajeni za kralja.
Ali On nije bio običan kralj.
Mislim da nije nikakva slučajnost da se u vrijeme obilježavanja jednostavnog rođenja čovjeka koji je bio sve samo ne običan, za dekoracije koriste boje poput zlatne, srebrne, grimizne i purpurne – boje koje su bogate i luksuzne.
Njegovo rođenje je obilježilo preokret u povijesti. Od Njegovog rođenja računamo i vrijeme: prije Krista i poslije Krista.
No, imam pitanje za vas.
Kada ljudima govorite o Isusu, o kakvom Isusu govorite?
Pričate li o bebi Isusu?
Isus kao beba još uvijek nije živio bezgrešnim životom. On još uvijek nije bio kušan u pustinji. Još uvijek ga Ivan Krstitelj nije krstio. Još uvijek ga nisu bičevali, tukli i ismijavali. Još uvijek nije visio na križu i umro za naše grijehe. On zasigurno još uvijek nije uskrsnuo trećeg dana, te pobijedio smrt, pakao i grob.
Dok je Isusovo rođenje jedno od dva događaja na kojima počiva cijela naša vjera, ipak je kasniji događaj taj koji je donio spasenje!
Samo Isusovo rođenje nas ne može spasiti.
Njegovo rođenje nije moglo pomiriti čovječanstvo s Bogom.
Njegovo rođenje nas nije moglo očistiti od naših grijeha.
Njegovo rođenje nije moglo uništiti neprijatelja naših duša i poraziti smrt.
Nekad me sve više brine kad vidim da je božićno vrijeme jedino vrijeme u godini kada se Isus slavi u javnosti. Čujemo pjesme o Njemu na radiju, pronalazimo o Njemu po trgovinama, na slikama i čestitkama, posvuda imamo scene rođenja – ali On je u uvijek mala beba.
Ostatak godine, On je zaboravljen – čak i na Uskrs, kada slavimo Njegovu konačnu pobjedu: uskrsnuće. Ovaj su događaj u potpunosti zasjenili zečevi, jaja i mladunčad životinja.
Dok ove sezone koristimo priliku da dijelimo Krista s izgubljenima, podijelimo ljudima čovjeka koji je s ljubavlju pretrpio stravično mučenje i odbacivanje od svog Oca, umro kao zločinac…ali nije ostao mrtav zato što je tri dana kasnije ustao iz groba, sišao u pakao, porazio Sotonu, uništio smrt, i oduzeo ključeve Podzemlja.
Oh, možda je umro kao zločinac, ali nije prošlo dugo vremena kada je ustao od mrtvih kao moćni ratnik, pobijedivši što nitko nije mogao pobijediti, porazivši što nitko nije mogao poraziti.
A uskoro će se ponovno vratiti – ne kao bespomoćna beba, ne kao jednostavan čovjek sa žuljevitim rukama, i ne kao izopćenik koji je održao društvo sumnjivih, čudnih i neobrazovanih otpadnika od svijeta. Njega više nikada neće bičevati, tući i ismijavati. Nikada više neće biti pogubljen kao zločinac.
On će se vratiti kao Kralj svih kraljeva i Gospodar svih gospodara. Svaki diktator, svatko kraljevskog roda, svaki političar, svaki vojnik, svaki muškarac, žena i dijete pred Njim će se pokloniti i priznati ga onim tko On jest.
To je Isus kakvog svijet treba poznavati!
