Izaija

Jedna stvar koja nas spriječava služiti kao što je Isus služio

Jesi li nekada razmišljala o ovim Isusovim riječima: “Zaista, zaista, kažem vam, tko u mene vjeruje, djela koja ja činim i on će činiti; i veća će od njih činiti, jer ja odlazim k Ocu svojemu.” Ivan 14,12

Čula sam mnoga tumačenja ovih stihova.

Neka od njih govore da bi trebali raditi ono što ni Isus nije radio. Jasno je da to nije ispravno tumačenje jer to bi značilo da imamo više sile od Boga osobno.

Takvo razmišljanje protjeralo je Lucifera s neba.

Jasno je da je Isus govorio ”Ja idem k Ocu. Stoga ću se umnožiti kroz vas. Ja sam jedan, ali vas je deseci, stotine, tisuće i milioni. Zato će tri godine službe biti umnožene million puta kroz vas koji idete i činite djela kao ja.”

Koja je služba u koju nas je Bog pozvao? O tome čitamo u Izaiji 61.

“Duh Gospodina Gospoda na meni je, jer me pomaza da naviještam radosnu vijest siromasima. Posla me da povijem one srca slomljena, da proglasim sužnjima oslobođenje i uznicima otvaranje tamnica; da proglasim godinu prihvaćanja Gospodnjeg i dan odmazde Boga našega; da utješim sve koji tuguju, da nadarim one koji tuguju na Sionu dajući im ukras mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalovanja, ruho slavljenja mjesto duha klonulosti. I zvat će ih hrastovima pravednosti, nasadom Gospodnjim, da bi se on proslavio.” Izaija 61,1-3

Ovaj je odlomak Isus citirao kada je bio pozvan da čita iz svitaka u sinagogi, u Luki 4,16-30.

Kroz sva evanđelja čitamo kako je Isus obučavao svojih 12 učenika da rade ono što je i On sam radio. Prvo ih je poučavao kako da  služe, a onda se povukao i pustio ih da sami probaju.

Isprva nisu mogli iscijeliti dječaka s epilepsijom i zbog toga su bili nervozni i razočarani.

Tu su naučili da neka iscijeljenja dolaze samo kroz post i molitvu. To je ono što Bog govori u Izaiji 58.

To je jedan od razloga zašto bi trebali postiti. “… i puštati na slobodu potlačene…” Izaija 58,6

Zatim ih je Isus poslao na put, još dalje. Vratili su se jako uspješni i uzbuđeni jer su se demoni pokoravali njihovim zapovjedima.

Isus im je odgovorio podsječajući ih da se ne hvale tom silom (to nije bila njihova, već Božja sila) već da se radju jer su njihova imena zapisana u nebu. Luka 10,20

Isus im je, zatim, zapovjedio da idu i propovjedaju dolazak Kraljevstva nebeskog, da liječe bolesne, čiste gubavce, podižu mrtve i izbacuju demone. Matej 10,5-8; Marko 16,15-18; Luka 9,1-2; Luka 10,1-12

Ali, što danas?

Ako je Isus rekao da ćemo raditi ono što je On radio, čak i veća djela, zašto ne vidimo da se toa djela rade?

Jedna stvar koja nas spriječava služiti kao što je Isus služio

Vidimo da je to radila prva crkva i kroz razna probuđenja u povijesti kao što su ‘veliko probuđenje’ i pokret ‘Jesus People’ (Isusovi ljudi) koji je prošao kroz zapadnu obalu Sjedinjenih Američkih Država u toku 70-tih i ranih 80-tih godina prošlog stoljeća.

Ovo isto pitanje odjekuje i u Izaijinoj knjizi i Bog odgovara ozbiljno kroz poruke ukora, koje bi današnja crkva trebala ozbiljno prihvatiti.

“Zašto postimo ako ti ne vidiš, dušu svoju mučimo ako ti ne znaš?” Izaija 58,3

U ostalih 11 stihova ovog poglavlja Bog odgovara na ova pitanja.

Oni su postili iz sebičnih razloga. To odzvanja dok čitamo u Jakovljevoj poslanici: “Išćete, a ne primate, jer loše išćete — da u pohotama svojim potratite.” Jakovljeva 4,3

Dolazimo do kraja Izaije 58 i mislimo da je Bog gotov jer je poglavlje završilo.

Poglavlja pomažu da se lakše “krećemo” kroz Bibliju, ali ponekad prekidaju ono što se govori. To je ono što se događa između 58. i 59. poglavlja Izaije.

Bog nije završio svoje. On nastavlja govoreći:

“Gle, nije ruka Gospodnja prekratka da spasi niti mu je uho preteško da čuje, nego su bezakonja vaša načinila razdvojnicu između vas i Boga vašega, i grijesi su vaši zakrili mu lice od vas da ne čuje.” Izaija 59,1-2

On kaže: “Pitate zašto vas ja ne vidim ili ne čujem. Ne vidim vas niti vas čujem jer živite u grijehu.”

Danas smo skloni grijeh shvatiti olako.

  • Zovemo ih “bijele laži” tako da nemamo osjećaj da smo lažljivci.
  • Zovemo ih “scene za odrasle” tako da ne shvatimo ozbiljnost gledanja scena preljuba, brakolomstva, silovanja, incesta.
  • Zovemo ih “riječi od 4 slova” ili “oprostite moj francuski” tako da ne osjetimo težinu našeg prljavog i zlog rječnika.
  • Zovemo ih “erotski” da ne moramo osjetiti kako Bog mrzi našu požudu, što je preljub u mislima.
  • Zovemo to kleptomanija i onda ne moramo priznati činjenicu da smo lopovi.
  • Koristimo slatke izraze za psovanje OMG – uzaludno pokušavajući skriti što je u našem srcu. Bog kaže tko uzaludno govori Njegovo ime neće proći bez kazne. Koliko više kada Njegovo ime izgovaramo vulgarno!

Svoje smo grijehe nazvali slatkim imenima tako da ne moramo osjećati svu težinu grijeha.

Ali, zašto bi osjećali svu težinu grijeha kada je Isus doživio svu uništavajuću silu grijeha cijelog čovječanstva dok je visio na križu.

Ta je težina bila toliko velika da mu je srce stalo, jer ne samo da je osjetio sav utjecaj našeg grijeha, već je morao podnijeti da ga je zbog toga i Bog odbacio.

Bog govori u Izaiji 59 da je grijeh taj koji blokira djelovanje Božje sile u nama i kroz nas.

“Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji Krista uskrisi od mrtvih oživit će i vaša smrtna tijela po Duhu svojemu koji prebiva u vama.” Rimljanima 8,11

U Rimljanima od 6. do 8. poglavlja Pavao nas podsjeća da smo kao Božja djeca ne samo spašeni od grijeha, već smo oslobođeni od grijeha.

Znači, više ne trebamo griješiti.

Griješiti, ili kako Biblija kaže: hodati u grijehu, znači nastaviti raditi ono što vrijeđa Boga tako da ili neuspješno izbjegavamo iskušenja ili svjesno radimo ono što Bog mrzi.

“Što ćemo dakle reći? Da ustrajemo u grijehu da bi se milost umnožila? Nipošto! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu?  Rimljanima 6,1-2

U 8. poglavlju Rimljana, Pavao nas podsjeća da rođeni nanovo znači da nas je Duh rodio i da smo u Duhu, jer sada Duh Sveti živi u nama.

To je isti Duh Sveti koji je uskrsnuo Isusa Krista iz groba!

Ako taj isti Duh Sveti, koji je podigao Isusa iz mrtvih, živi u nama i ako On daje život našim tijelima, što misliš da On može učiniti kroz nas?

“…neka vam dadne, prema bogatstvu slave svoje, ojačati se u sili po Duhu njegovu za nutarnjega čovjeka, da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim; u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni, da mognete shvatiti sa svima svetima što je širina i duljina i dubina i visina te upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju, kako biste se ispunili do sve punine Božje. A Onomu koji po sili što djeluje u nama može sve učiniti izobilnije nego što mi išćemo ili mislimo”  Efežanima 3,16-20

On može učiniti više nego što možemo tražiti ili zamisliti.

Ali, ne samo više. Izobilnije više! I ne samo izobilnije više, već neizmjerno izobilnije više!

Samo jedno sve to može zaustaviti kao što potpornji zid zaustavlja poplavu da ne uništi tvoj posjed. To je grijeh.

Drage moje, toliko je ozbiljan grijeh u životu vjernika.

On nas spriječava da služimo u službi koju nam je Krist dao kada je napustio zemlju i vratio se Ocu. Spriječava Duha Svetog da djeluje kroz nas i dosegne duše za Božje kraljevstvo.

Spriječava da bolesni ozdravljaju i potlačeni budu slobodni.

Zato se  moramo uvijek sjećati što je Gospodin učinio za nas.

“Ja ću se silno radovati u Gospodu, duša moja veselit će se u Bogu mojemu; jer me odjenu u haljine spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao kad ženik ukras stavi i kao kad se nevjesta uresi nakitom svojim.”  Izaija 61,10

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.