Ponekad mislim da se ne borimo dovoljno s Bogom.
Umjesto da duboko kopamo i provodimo dugotrajno vrijeme u Njegovoj Riječi i predajemo svu svoju dušu u molitvi, okrećemo se svjetovnim flasterima da riješe naše probleme.
Što ako se udaljimo od obitelji i prijateljica, zatvorimo svoje knjige za pobožnost, ugasimo svoje telefone, osamimo se i jednostavno se borimo s Bogom.
Bez brzog rješenje, samo ti i Bog – satima.
Odemo na Google i tražimo i kliknemo i nađemo se na kavi u potrazi za odgovorima. Kupujemo knjigu po knjigu i gledamo film za filmom da bi pobjegli od nevolja. Planiramo daleka putovanja da se maknemo od svega, ali bremena u našim dušama idu sa nama.
Nemoj me krivo shvatiti, Bog nam je dao mnogo dobrih stvari za uživanje, ali ako ne pazimo, ove stvari postat će jadana zamjena za bliskost s Bogom.
Jakov se borio s Bogom.
Jakov se bojao povratka kući, gdje je živio Ezav, ljut na njega, id ok je ležao budan u strahu, počeo se boriti s Bogom.
jednom kada je zgrabio Boga, više ga nije puštao.
I Bog ga je blagoslovio.
“Tada Jakov osta sam.
I neki se čovjek hrvao s njim dok nije zora svanula.
Pa kad vidje da ga ne može nadjačati,
dotače se zaglavka njegova bedra
te u hrvanju s njim iščaši Jakovljev bedreni zaglavak.
Tada reče: »Pusti me, jer zora sviće!«
Ali on reče: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš!«
A onaj mu reče: »Kako ti je ime?«
On pak reče: »Jakov.«
A onaj reče: »Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael;
jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadjačao si.«”
Postanak 32,24-28
Jakov je htio da ga Bog utješi i dobio je to u borbi s Bogom.
Bog nije dao Jakovu odgovore. Bog mu je dao samog sebe u većoj mjeri. Bog je dotaknuo Jakovljevo bedro i jakov je hramao do kraja života. To je značilo da je Jakov morao pojačati svoju vjeru i ostati ovisan o Bogu. Kada je Jakov završio borbu, dobio je novo ime, novu osobnost, novi identitet.
Jakov se promijenio jer se borio s Bogom.
Taj isti Bog zove nas u veću bliskost i ako to znači da se moramo boriti, neka tako bude. Bog zna da ćemo nakon borbe, koja traje neko vrijeme, naći utjehu, naša vjera će ojačati i mi ćemo se promijeniti nakon osobnog susreta s našim Nebeskim Ocem.
Psalam 77, Asafov psalam
Ovo nas dovodi do Psalma 77. Asaf, psalmist, borio se s Bogom u molitvi i učinio je ove 3 stvari:
1. Borio se svom svojom snagom.
Svaka riječ koja opisuje Asafovu molitvu pokazuje namjeru i trud. On je vapio. Tražio je Gospoda. Pružao je ruke Gospodu. jećao se Boga. promišljao je/meditirao i marljivo tražio da shvati Boga.
“Glas svoj k Bogu podižem
i glasom svojim k Bogu vapim,
i on će me čuti.
2 U dan nevolje tražim Gospodina,
ruka mi se noću pruža i ne sustaje;
duša moja ne dȃ se utješiti.
3 Spominjem se Boga i uzdišem;
promišljam i klone mi duh. Selah
4 Ti držiš vjeđe očiju mojih;
tako sam potresen
da govoriti ne mogu.
5 Razmišljam o danima davnim,
o godinama minulih vjekova.
6 Spominjem se pjesme svoje noću,
razmišljam u srcu svojemu;
i duh moj pomnjivo ispituje.
7 Zar će Gospodin odbaciti zauvijek
i zar nikad više neće biti naklon?
8 Je li milosrđe njegovo zauvijek prestalo,
obećanje propalo
za sve naraštaje?
9 Zar se Bog zaboravio smilovati,
ili je u gnjevu zatvorio smilovanje svoje? Selah”
2. On se sjećao.
Dok se Asaf borio s Bogom, počeo se sjećati predivnih djela Gospodnjih. Bio je uporn u svom prisjećanju. Promišljao je i meditirao je iznova i iznova na sve moguće načinekako da ne zaboravi da je Bog djelovao u njegovom životu i životu njegovog naroda.
Asafovo sjećanje je bila borba vjere.
“10 Pa rekoh: »Ovo je bol moja,
al’ spominjem se godina desnice Svevišnjega.«
11 Spominjem se djela Gospodnjih;
da, spominjem se tvojih pradavnih čudesa.
12 I mislim o svim tvojim djelima,
i razmišljam što si učinio.”
3. On je štovao/obožavao.
Jednom kada se Asaf izborio i sjetio, njegovo srce je bilo ohrabreno i počeo je obožavati Gospoda. Kada se borimo s Bogom, moramo sve ono što znamo o Bogu pustiti da se probije do našeg srca. Samo tako možemo vidjeti Boga jasno, kakav On jest.
“13 Bože, svet je put tvoj!
Koji je bog tako velik kao Bog naš?
14 Ti si Bog koji činiš čudesa,
među pucima si očitovao snagu svoju.
15 Mišicom si otkupio puk svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove. Selah
16 Vode te ugledaše, Bože,
vode te ugledaše i uzdrhtaše;
i bezdani ustreptaše.
17 Oblaci lijevahu vodom,
svod ispusti glas;
i strijele tvoje poletješe.
18 Glas tvojega groma bijaše u vihoru,
munje osvijetliše svijet;
zemlja uzdrhta i zatrese se.
19 Po moru vodi put tvoj,
i staza tvoja po velikim vodama,
a tragovi se tvoji ne znaju.
20 Vodio si kao stado puk svoj
rukom Mojsija i Arona.”
Bog je promijenio Asafa i Bog želi promijeniti tebe.
Bog je započeo borbu s Jakovom.
Što misliš, je li Bog, možda, započeo koju od tvojih borbi? Ili te možda poziva u borbu upravo sada?
Kada je Bog pozvao Jakova u borbu, Jakov je bio preplavljen strahom i neredom koji je sam stvorio. Jednom kada se Jakov počeo boriti, više nije bilo mjesta za strah.
On je bio usmjeren 100% na Boga.
Naučila sam iz svojih borbi da Bog neće uvijek napraviti onako kako ja želim. I kao malo dijete koje zahtijeva i lupa nogicom, željela sam da mi Bog dade što tražim i kada ja to tražim.
Umjesto toga, Bog zna moje duboke potrebe. Bog zna da se trebam potpuno usmjeriti na Njega. Bog zna da mi je potrebna utjeha. Bog zna da mi je potrebna jača vjera. Bog zna da moram potpuno ovisiti o Njemu. Bog zna da se moram promijeniti i da mi treba više Njega.
Dakle, ako te Bog poziva u borbu…
prihvati poziv.
kreni.
ostani tamo.
ne odustaj.
Promijenit ćeš se!
Bog te blagoslivlja!
Nastavi hodati s Kraljem,
