Nije uvijek lako vjerovati Bogu.
Mnogo govorimo o temi vjere u Boga, ali vjerujemo li uistinu Bogu? Vjerovati Bogu zahtijeva od nas da napustimo svoju potrebu da kontroliramo ishod svake situacije.
Zahtijeva da odmaramo znajući da Bog ima svrhu za svaku situaciju.
Nijedna situacija nije Boga zatekla nespremnog. Bog nikada nije zasjeo na svoj tron kimajući glavom i pitajući se što se dogodilo.
Sve što se događa u našem životu je u skladu s Božjim dizajnom ili dopuštenjem.
Ne, Bog ne čini zlo ili loše stvari, ali ponekad neprijatelju dopušta pristup; ono što trebamo znati je ovo:
kada Bog dopušta da se dogode loše stvari, On ih dopušta samo kako bi ispunio svrhu i plan koji je unaprijed postavljen u tvom životu.
On NIKADA neće dopustiti da se loše stvari dogode bez razloga.
Kako izgraditi vjeru u Boga u teškim vremenima?
Uvijek sam zaprepaštena kad čitam o Josipovom životu i nigdje ne nalazim da je Josip bio povrijeđen, zbunjen ili razočaran onime što je prošao sa svojom braćom.
Njegova braća su očito imala posebnu vrstu ljubomore kada su ga bacilli u jamu (nakon što su se predomislili da ga ne ubiju) i tada bili dovoljno opušteni da su sjeli jesti.
Ja iskreno ne mogu zamisliti da gajim takav stupanj mržnje prema nekome.
Pitam se je li Josip čuo kako razgovaraju kako će ga ubiti. Pitam se je li čuo promjenu plana i da će ga prodati.
Ali kroz sve to: bačen u jamu, prodan u ropstvo, prodan u Potifarovu kuću, bačen u zatvor – on se nikada nije pokolebao u svojoj vjeri u Božji konačan plan.
Josip je znao da mu je Bog dao vizije.
Pitam se je li imao trenutke, dok je sjedio u tom zatvoru zaboravljen i bez izlaza na vidiku, kada se premišljao u vezi onih snova.
Pitam se je li pitao Boga: “Je li to uistinu bilo od Tebe?”
Pitam se je li imao trenutak sumnje kao i Ivan Krstitelj.
Poput Abrahama mora da mu se činilo da njegov san umire pred njegovim očima. Ali to nije bilo tako – Bog je providio ovna u šikari. Josipov Bog je imao veću svrhu.
I sva nevolja s kojom se Josip suočio bila je samo škola u kojoj se pripremao i koja je vodila do velikog trenutka.
Doći će vrijeme kad Bog bude otkrio veću svrhu za bol i patnju koju je trebao izdržati.
Što bi se dogodilo da je Josip pronašao način kako izbjeći patnju?
Što bi se dogodilo da je Josip postao ogorčen i otišao od Boga?
Što bi se dogodilo da je Josip pronašao lakši način hodanja kroz ta teška vremena?
Kako bi se biblijska povijest promijenila? Priča o Mojsiju i izlasku Židova iz Egipta ovisi o priči o Josipu.
Je li bilo trenutaka kada si pokušala pronaći način da izbjegneš patnju koju Bog dopušta u tvom životu?
Jesi li postala ogorčena na Boga zbog loših stvari koje su se dogodile?
Jesi li pokušala pronaći lakše načine da bi prošla kroz teška vremena koja je Bog dopustio za tebe?
Koja veća svrha je mogla biti neispunjena jer nisi dopustila da se izvrši Božji plan na Njegovu slavu?
Ako želimo graditi vjeru u Boga, moramo činiti ove četiri stvari
1. obnoviti naš um
Kako obnavljamo naš um?
Obnavljamo naš um Riječju Božjom. Ali to zahtijeva više od samog čitanja Riječi. Trebamo ju učiti napamet. Razmišljati o njoj. Meditirati nad njom.
Kršćanska meditacija nije poput transcendentalne ili New Age meditacije. Ne zahtijeva se da isprazniš svoj um, nego da ispunjaš svoj um Božjom Riječju dok te ta Riječ potpuno ne promijeni.
2. preusmjeriti naše emocije
Emocije u i po sebi nisu loše. Isus je pokazivao emocije: radost, žalost, razočaranje.
Problem je kad emocije upravljaju nama umjesto da mi upravljamo njima, ili kada vjerujemo ono što nam emocije kažu. Kako preusmjeravamo naše emocije i upravljamo njima?
Kada nam lažu, borimo se protiv njih istinom Božje Riječi.
- Bog me napustio. “Nikada te neću ostaviti niti zapustiti.” Jošua 1:5
- Ovo je preteško. Ne mogu više živjeti ovaj kršćanski život! “Sve mogu u Kristu koji mi daje snagu” Filipljanima 4:13
- Nemam sreće! Što sam ikada učinila da bih zaslužila ovakav život bez nade? “Jer, znam što sam vam namijenio — kaže BOG — blagostanje, a ne nesreću. Osigurat ću vam budućnost kakvoj se nadate.” Jeremija 29:11
3. obnoviti našu viziju
Petar je počeo tonuti kada je skrenuo pogled s Isusa i pogledao u vodu oko sebe.
Kad god počnemo gledati u okolnosti oko nas, kako grješnici vode uspješne živote dok mi slijedimo biblijske principe i trpimo, postajemo zavidne.
Trebamo obnoviti našu viziju.
Trebamo podići svoj pogled!
Biti uspješna nije tako važno kao imati vječni život! Možemo biti uspješne i još uvijek ići u pakao gdje naš uspjeh neće vrijediti baš mnogo!
Bolje je ne postići ništa u životu i ostati ponizna i vjerna i ići u nebo gdje ćemo primiti krunu života iz Isusovih ruku i čuti “Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malome pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!” (Matej 25:21)
4. preusmjeriti se na zadane postavke
Ne znam za vas, ali kada stvari krenu po zlu ja se često vratim na stari način razmišljanja. “Ništa mi ne ide od ruke.” “Uistinu nemam sreće!” “Tako si glupa. Ništa ne možeš učiniti kako treba!”
Uistinu pokušavam ispraviti takve misli jer one nisu od Boga, nego od Sotone!
Bog ne misli da sam glupača i da ništa ne mogu učiniti kako treba. Ne vjerujem u sreću i puno je stvari išlo kako treba ne zbog mene, nego zbog Boga koji je čudesno otvorio vrata!
Ali ti stari načini razmišljanja uništavaju moju vjeru. Kada gledam okolnosti koje me okružuju, odvraćam svoj pogled od Isusa i otvaram vrata za neprijatelja koji mi laže kroz te stare misli.
Kako se preusmjeravamo na zadane postavke? Čineći korake od 1. do 3.
Dok ustrajno slijedimo ova 4 koraka, otkrit ćemo radost hodanja u potpunom povjerenju i pouzdanju da u svakoj situaciji Bog ima plan.
Njegov je plan uvijek da On bude proslavljen i da se mi suobličavamo Njemu.
