Imam san koji mi se ponavlja i izaziva u meni toliki stres da se budim iscrpljena kao da uopće nisam spavala.
U ovom snu ustajem kako bih vodila slavljenje, ali nemam popis pjesama, nismo imali probu, nitko ne zna što radimo, ostalo je 2 minute do početka službe i ja mahnito prelistavam moju pjesmaricu pokušavajući pronaći što ćemo pjevati.
Do sada nikada nisam ovako postupala u stvarnom životu, hvala Bogu.
Ako griješim, onda je to oprečna situacija, previše se pripremam, a ne premalo. Kronično previše o svemu mislim i kada je u pitanju slavljenje, više naginjem kompliciranju stvari nego puštanju da stvari idu spontano.
Ali tijekom čitanja 2 Ljetopisa 11-15 ovaj tjedan morala sam se pitati, “Pripremam li se za traženje Boga u jednakoj mjeri kao i za vođenje slavljenja?”
Sada smo u trećem tjednu našeg proučavanja 2 Ljetopisa u grupi Dobro jutro djevojke i već se pokazuje da je ta knjiga jako osuđujuća.
Ovaj tjedan nije iznimka.
Salomon je preminuo, kraljevstvo je sada podijeljeno na dva dijela: Judu i Izrael koji nisu u prijateljskim odnosima.
Veći je problem, međutim, njihova nesposobnost da ostanu vjerni samome Bogu.
Ono što ćemo vidjeti kroz ostatak ove knjige je niz kraljeva koji su u početku vjerni Bogu i strastveno traže njegovu prisutnost, ali se kasnije okreću od Njega, ili kraljeva koji su od početka do kraja bili nevjerni.
Većina kraljeva je odbila očistiti zemlju od idolopoklonstva.
Većina kraljeva koji su započeli svoju vladavinu vjerni Bogu bi uništili neke oltare posvećene idolima, ali bi druge ostavili i to bi bio početak njihova pada i pada cijeloga naroda.
Prošli tjedan naučile smo da čak i neznatan neispitan grijeh može potpuno zagaditi naš život i okrenuti nas od Boga.
Roboam, Salomonov sin, u početku je kralj čitavog Izraela, ali odmah se javlja pobuna i kraljevstvo je podijeljeno.
Jeroboam postaje vladar nad 10 od 12 plemena koja čine Izrael, dok Roboam ima manje kraljevstvo Jude koje čine 2 preostala plemena, Juda i Benjamin.
Izrael se buni protiv Boga do te mjere da Leviti napuštaju Izrael i vraćaju se u Jeruzalem – koji je smješten u Judi – i pomažu duhovno ojačati kraljevstvo.
Ali to neće potrajati.
Kao i njegov otac, Roboam, kad je učvrstio svoju poziciju kralja, zastranio je od Božjega zakona; Bog tada dopušta kralju Egipta da napadne Jeruzalem.
Narod Jude se pokajao i Bog nije dopustio Egiptu da potpuno porazi Judu.
Kada je GOSPODIN vidio da su se ponizili, riječ GOSPODINOVA je došla Šemaji, “Ponizili su se; zato ih neću uništiti, nego ću im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neće oboriti na Jeruzalem preko Šišaka.”
2 Ljetopisa 12:7
Umjesto toga učinio je Judu slugama egipatskoga kralja “da vide što znači služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima.” (stih 8)
Egipat je pretresao hram i uzeo blaga iz Gospodnjega hrama koja je Salomon tako raskošno napravio.
No to nije najveća tragedija u ovoj priči.
Najveću tragediju vidimo u stihu 14:
I činio je [Roboam] zlo, jer nije pripremio svoje srce da traži Gospodina.
2 Ljetopisa 12:14
Ovo je mudro rekao Benjamin Franklin, “Ako podbaciš u planiranju, planiraš podbaciti u djelovanju.”
Ovo je potpuno primjenjivo na naš hod s Gospodinom. Kad podbacimo u pripremanju naših srca da traže Gospodina, ne trebamo se iznenaditi ako budemo privučene stvarima ovoga svijeta koje će nas odvući s pravoga puta.
Izostanak pripreme čvrstoga temelja za kuću će voditi do nestabilne i nesigurne strukture same kuće.
Jedna oluja bi mogla činiti razliku između kuće koja ostaje stajati i kuće koja leži u ruševinama.
Isto tako izostanak pripreme čvrstoga duhovnoga temelja za naš hod s Gospodinom čini razliku između izgradnje čvrstoga i postojanoga duhovnog života i života koji je izlomljen krivim odlukama, idolopoklonstvom, i života u grijehu za koji nikada nismo mislile da ćemo u njega upasti.
Tijekom godina sam promatrala mnoge moje prijateljice kako čine stvari za koje su se uvijek zaklinjale da ih nikada neće činiti, a sve zato što nisu pripremile svoje srce da traži Boga.
Jedan mali neispitan grijeh je vodio do drugoga, pa do još jednoga i prije no što su to shvatile, bile su duboko u grijesima za koje su tvrdile da ih nikada ne bi počinile.
Kaže se: “Grijeh će te odvesti dalje nego što ti želiš ići, zadržat će te dulje nego što želiš ostati i koštat će te više od onoga što si možeš priuštiti platiti.”
Kad propustimo pripremiti naše srce da traži Gospodina, gubimo pravo da odredimo gdje će naša budućnost završiti.
Dakle, kako pripremamo svoje srce da traži Boga?
Kad razmišljam o pripremanju svoga srca da traži Boga, razmišljam o Isusovoj prispodobi o sijaču. Ovu prispodobu možeš pročitati u Mateju 13, Marku 4 i Luki 8.
Postoje četiri vrste tla: utabano tlo, kamenito tlo, tlo puno korova i trnja i dobro tlo.
Ako ste se ikada prije bavile vrtlarstvom, znate da uspjeh vašega vrta ovisi o tome kako ste dobro pripremile tlo.
Trebate razbiti čvrste grude zemlje, riješiti se kamenja, redovito čupati korov i nagnojiti tlo.
Ne možete samo sjeme razbacati po površini tla i nadati se najboljem. Ali to je često način na koji mi pristupamo našem kršćanskome životu.
Često bolje isplaniramo svoje godišnje odmore nego svoj duhovni hod.
U konačnici, naše vječno odredište je neizmjerno važnije od dvotjednog odmora na plažama Floride.
1. Važnost susreta s Bogom svaki dan
Ako svjesno ne planiramo svoje dnevno tiho vrijeme s Bogom, ono će vjerojatno u većini dana biti poput “gađaj i promaši”.
Uspješno provođenje dnevnog tihog vremena s Bogom zahtijeva plan: odrediti vrijeme i mjesto, pripremiti mjesto, namjestiti alarm i unaprijed odrediti vrijeme koje planiramo potrošiti na čitanje ili proučavanje.
Ali to ide još dublje.
Moramo odvojiti vrijeme da tražimo Boga za istinski susret i iskustvo s Njim; u protivnom će naše tiho vrijeme biti isprazno ponavljanje i religiozna praksa.
Odvoji vrijeme da učiš napamet stihove iz Pisma i meditiraš nad njima, da ti se ne događa da pogledaš svoje lice u ogledalu i odeš zaboravljajući što si vidjela. (Jakov 1:23)
Naprotiv, koristiš Božju riječ da izgradiš čvrstu i postojanu strukturu u svom životu.
2. Pažljivo prati promet u svom srcu
Sjeme koje je palo duž puta bilo je sjeme koje je palo na prometni put. Ljudi bi hodali gore – dolje i tlo je postalo dobro utabano i otvrdnulo.
Nije bilo nade za to sjeme da prodre duboko u tlo i pusti korijen.
Ostalo je na površini dok nije sletila ptica i pozobala ga.
Kakav se promet odvija u tvom srcu? Društvene mreže? Emisije na mobilnim uređajima? Filmovi i TV serije? Romantični romani? Ogovaranje uz čaj? Modni časopisi?
Ako nismo pažljive, dopustit ćemo previše prometa u našem srcu i kad sjednemo čitati Božju Riječ, ona neće moći duboko prodrijeti u nas i pustiti korijen.
3. Gradi pobožan pogled na svijet
Sjeme koje je palo na kamenito tlo potonulo je u prašinu, ali nije moglo pustiti korijen jer je u tlu bilo previše kamenja koje ga je držalo na površini tla.
Isus je nastavio objašnjavati svojim učenicima da je kamenje u tlu predstavljalo nevolje i progonstva koja su uzrokovala da se osoba spotakne i otpadne.
Većina je kršćana u današnjoj crkvi odrastala sa svjetovnim svjetonazorom.
Čak i oni kršćani koji predstavljaju drugu ili treću generaciju; jer svjetovni je svjetonazor nažalost oblikovao čak i naše propovijedaonice i propovijedi koje se propovijedaju nedjeljom.
Mnogi kršćani – čak i pastori – uzimaju zamišljenu crnu olovku i križaju dijelove Pisma koji se ne slažu sa svjetonazorom s kojim su odrastali.
Međutim, ako želimo svoje srce pripremiti da traži Boga, moramo zahtijevati da se naš svjetonazor podredi Kristu i Njegovoj riječi, a ne obrnuto.
4. Uništi svoje idole
Treće sjeme koje nije pustilo korijen je sjeme koje je palo među korov i trnje.
Ponovo je sjeme potonulo u tlo, ali nije bilo prostora za njegov rast, jer tlo nije neko vrijeme bilo krčeno.
Isus je nastavio objašnjavati da su korov i trnje svi zahtjevi ovoga svijeta koji nas odvajaju od onoga što je od važnosti za vječnost.
Naše karijere, sportske aktivnosti i natjecanja naše djece, naš društveni život, naše “obiteljsko vrijeme” koje pada u svaku nedjelju, naš prekovremeni rad koji nam omogućava skupe automobile i kuće, brodove i luksuzne godišnje odmore.
Kažemo da volimo Boga, ali lako gurnemo svoje kršćanske aktivnosti u stranu kako bi ispunile važne zahtjeve koji nemaju vrijednost za vječnost.
To je idolopoklonstvo.
Isus je rekao, “Tražite prvo kraljevstvo Božje i njegovu pravednost” (Matthew 6:33).
Priprema našeg srca da traži Boga uključuje namjeru i svrhu.
To se ne događa samo po sebi.
To zahtijeva planiranje i posvećenost, ali su nagrade zato velike.
Sjeme koje je palo na meko, preorano tlo koje je obrađeno i očišćeno od korova, dalo je 30, 60 i čak 100 puta veći urod od onoga što je posijano!
Draga sestro, nemoj nastaviti svoj kršćanski hod misleći da će se stvari dogoditi same od sebe. Postavi to kao najviši cilj, planiraj, pripremi se i s namjerom svoje srce usmjeri da traži Njega.
