Nikada neću zaboraviti tu mladu djevojku kako iz petnih žila pjeva svoj bojni poklič u emisiji “America’s Got Talent”.
Sjedila sam u dnevnoj sobi sa svojom obitelji, opušteno i moj muž je prolazio kroz kanale na TV-u i stao na reprizi tog programa.
Mlada djevojka, kratke kose, izašla je na pozornicu i podijelila svoju priču kako je doznala da boluje od raka i kroz sve tretmane kroz koje je prolazila svirala je pjesmu koju je tog dana htjela otpjevati.
Borbenu pjesmu. (Fight Song)
Podsjetilo me to na jednu drugu priču.
Udružena neprijateljska vojska, vojska triju zemalja udružila se protiv Judeje, prijeteći uništenjem. Možeš samo zamisliti kako se kralj osjećao kada je čuo što se sprema.
U stvari, Biblija kaže: “I uplaši se Jehošafat…” 2. Ljetopisima 20,3
Naravno da se uplašio!
Tko se ne bi bojao, barem malo, kad čuje tako nešto?
Ali, piše dalje “… i poče iskati Gospodina i proglasi post po svoj Judeji.”
Umjesto da hoda gore-dolje kršeći ruke i onda ode na savjetovanje sa svojim vojnim vođama, on je tražio Gospodina i pozvao narod da mu se pridruži u postu i molitvi za Božje vodstvo.
Cijela zemlja se složila u zajedničkoj molitvi i ovo vidimo u molitvi kralja Jehošafata:
- Izjavu Božjeg vrhovnog autoriteta i sile
- Podsjećanje kako ih je Bog oslobodio u prošlosti
- Priznanje bespomoćnosti kada su odvojeni od Božje moćne ruke
Jehošafat je bio ponizan kralj.
Titula kralja Judeje nije ga tako impresionirala da ne bi mogao stati pred cijelu zemlju i priznati činjenicu da mu njegov položaj ne daje vrhovnu snagu.
On je bio kralj, ali njegova snaga je bila ograničena.
Preuzeo je ogroman rizik i priznao pred cijelom zemljom da ako su odvojeni od Svemogućeg Boga, on je nemoćan suočiti se sa savezom koji se okuplja protiv njih.
Njegova poniznost dovela ga je do Boga, da primi ovu čudesnu riječ:
“Nemojte se bojati ni očajavati zbog toga golemoga mnoštva; jer to nije vaš boj, nego Božji… Ne trebate se boriti u tome boju: postavite se, stojte mirno i gledajte Gospodinovo spasenje za vas. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne očajavajte; sutra iziđite protiv njih: jer će Gospodin biti s vama.” 2. Ljetopisima 20,15b i 17
U trenutku svoje najveće poniznosti i iskrenosti pred narodom, Bog je kralju Jehošafatu dao obećanje spasenja.
Tada je učinio još čudniju stvar, riskantniju od pokazivanja svoje poniznosti pred narodom.
Sljedeće jutro, probudili su se i počeli se pripremati za bitku. Umjesto da je naredio svojoj vojsci da se pripreme za bitku, kralj je postavio one koji vode obožavanje i slavljenje Boga u prve redove.
Dok je vojska išla u bitku,obožavatelji su pjevali i slavili Gospodina. Biblija nam kaže da je zasjeda išla protiv saveza koji je išao na Judeju i nitko od neprijateljske vojske nije pobjegao.
Vojska Judeje stigla je na mjesto odakle su imali pogled na prostor gdje se neprijatelj okupio protiv njih i sve što su vidjeli bila su mrtva tijela, koja su ležala na bojnom polju, a Judejci nisu niti podigli prst u borbi protiv njih.
Njihova borbena pjesma bila je izjava o Božjem milosrđu.
“Slavite Gospodina jer vječno traje milost Njegova.” 2. Ljetopisima 20,21
Imam pitanje za tebe:
Kojom se pjesmom ti boriš?
Imaš li ti pjesmu svog srca koja izjavljuje dobrotu, milosrđe i milost Božju koju pjevaš u one teške dane kada se neprijatelj okuplja oko tebe, planirajući da te uništi?
Imaš li pjesmu koja podsjeća tvoju dušu i duh da nemaju razloga za strah, jer vidjet ćeš spasenje Gospodinovo?
Imaš li pjesmu koju možeš pjevati punih pluća i podsjetiti neprijatelja da je poražen i da je Isus Krist već pobjedio na križu?
Kojom se pjesmom ti boriš?
Možda imaš cijeli popis tih pjesama.
Kroz cijelo Pismo čitamo o sili koja se nalazi u obožavanju. Jehošafatova priča nije jedina. Ima nekoliko primjera kako je obožavanje uništilo Božje neprijatelje.
I to još uvijek čini i danas.
Kada stojimo u vjeri i objavljujemo Božju suverenost podsjećamo same sebe o svim veličanstvenim stvarima koje je Bog već napravio. Bacimo se u Njegovo milosrđe i pjevajmo…
… možda nam, u početku, glas bude drhtav, jer je tu možda još straha, kao što ga je i Jošafat imao…
… možda u početku još i ne pjevamo, možda je naš glas poput šapata, jer je naša vjera doslovno velika kao gorušičino zrno…
… ali kako polako cvrkućemo ili šapćemo te riječi, naša vjera počet će rasti.
Uskoro ćemo imati ruke u zraku, kao znak pobjede dok sa vrhunca tog brda gledamo dolje na našeg neprijatelja i vidimo ga kako leži na zemlji.
Poražen!
Uništen!
Kojom se pjesmom ti boriš?
Ovo je moja trenutna lista. Možda će neke od ovih pjesama i tebi pomoći u borbi.
