Sjećam se kako se 80-ih godina prošloga stoljeća vodila velika rasprava u crkvi o tome kako privući više mladih ljudi u crkvu.
Himne se nisu više izvodile jer su ih mladi ljudi doživljavali kao “muziku za starce”.
Više se nije očekivalo da se za crkvu lijepo odijeva jer kultura odijevanja više nije zahtijevala odjelo i kravatu ili suknje i haljine.
Iako ne mislim da su neke promjene koje su se dogodile bile loše (neke su se promjene trebale dogoditi), one su otvorile Pandorinu kutiju, a mi danas žanjemo posljedice.
Dok su napravljene pozitivne promjene, tužna je činjenica da su odavno pregažene sve moguće granice koje su postojale u to vrijeme da spriječe ono što danas vidimo.
To prekoračenje granica izrodilo je određeni stupanj kompromisa koji se nekontrolirano širi kroz tijelo kao smrtonosna bolest.
Mnoge crkve odbijaju propovijedati o križu i Isusovoj krvi.
Mnogi kršćani odbijaju prihvatiti ideju moralne čistoće i uzdržavanja od seksulanog odnosa prije braka.
Postoje crkve i biblijska proučavanja koja se održavanj uz čaše piva: Pivo i Biblija.
Ne samo da mnogi pastori odbijaju zauzeti čvrsti stav o LGBTQ osobama i nezadovoljstvu spolom, nego među voditeljima crkvi raste broj onih koji prihvaćaju LGBTQ osobe i objašnjenje da postoje ljudi rođeni s homoseksualnim sklonostima i zbunjenošću oko spola.
Oni govore da ih mi samo trebamo prihvatiti onakvima kakvi jesu. Umjesto da traže način kako da se ta vezanost prekine i osoba oslobodi, pljeskat će njihovim nastojanjima da se uzdrže od homoseksualnih odnosa kao nekoj velikoj žrtvi.
Tužno je da sam unazad 5 – 6 godina gledala kršćanske vođe koji su jedan po jedan padali u ovu zamku kompromisa.
Omekšavajući svoj stav o homoseksualnosti.
Hvaleći film “Redeeming Love” (film nastao prema knjizi Iskupljenje autorice Francine Rivers), koji je ispunjen dijelovima golotinje i simuliranih scena seksa.
Opravdavajući se zašto odbijaju zauzeti čvrsti stav protiv pobačaja.
Možda postoje oni koji smatraju da sam osuđujuća, ali sam voljna preuzeti taj rizik kako bih iznijela svoje mišljenje o tome zašto vjerujem da crkva duboko tone u moralno propadanje pa čak i izopačenost u posljednjih nekoliko desetljeća.
Gledali smo kako jedan za drugim moralno otpadaju vođe i oni kojima smo nekoć vjerovali da nas poučavaju Riječ Božju.
U par posljednjih godina: Ravi Zacharias, Carl Lentz, Bill Hybels i Brian Houston, samo da spomenem nekoliko njih.
Puno ih je više omekšalo svoj stav o drugim moralnim pitanjima kao što su pitanja Što Biblija kaže o homoseksualnosti, pobačaju i uzdržavanju od seksualnog odnosa prije braka.
Vjerujem da je faktor koji je uvelike pridonio ovom moralnom odronjavanju koji vidimo da se događa u crkvi bog koji je ostao neprovjeren.
Istu spuštajuću spiralu vidimo u Judinoj zemlji u 2 Ljetopisa.
Počelo je sa Salomonom kad je uzeo jednu ženu za drugom iz naroda za koje je Bog zabranio Izraelu da se s njima ženi.
I baš kako je Bog predvidio, ove su žene odvratile Salomonovo srce od Boga.
Počeo je štovati idole svojih žena.
Njegov je grijeh rezultirao podjelom kraljevstva. Izrael je ostao potpuno bez duhovnoga vodstva kad su Leviti napustili Izrael da bi živjeli u Jeruzalemu i otišli u Judinu zemlju.
Ali prisutnost Levita je učinila malo da obuzda stupanj idolopoklonstva koji se događao.
U našem proučavanju 2 Ljetopisa počele smo čitati o kralju Asi prošli tjedan. On je počeo voditi narod Jude u duhovnu reformu, ali je nažalost odabrao kompromis sklapajući savez sa Sirijom.
Prorok Hanani donio je Asi poruku osude od Boga.
Umjesto da se pokajao za svoj grijeh, on je proroka bacio u zatvor i okrenuo svoju mržnju i bijes na ljude. Njegov sin Jošafat preuzeo je vlast kad je Asa umro i nažalost nastavio očevim stopama.
U svojim ranim godinama je hodao s Bogom. U poglavlju 17 stoji da je uživao na putovima Gospodnjim i uklonio uzvišice i idole iz Jude.
Leviti su počeli obilaziti Judinu zemlju poučavajući ljude Zakonu i duhovna se reforma počela događati.
Međutim, već u sljedećem poglavlju čitamo kako je Jošafat stupio u prijateljstvo s Ahabom, kraljem Izraela, oženivši svoga sina za njegovu kćer.
Dok je Jošafat nastavio voditi Judu duhovno putevima Gospodnjim i odbacio idolopoklonstvo, svoga je sina dao oženiti Ahabovom kćerkom.
Ono što će uslijediti bit će brzi duhovni pad u Judi od kojega se nikada neće oporaviti.
Juda će imati razdoblja kada će kraljevi provoditi Bogu ugodne reforme, ali će naposljetku upasti u duhovnu tamu koja će dovesti do njenog potpunog uništenja.
Kompromis će te koštati svega.
Draga sestro, ne možemo si priuštiti prilagođavati Božji standard života svom užitku, uspjehu, napretku, financijskoj stabilnosti, našem djetinjastom osjećaju vlastite vrijednosti u ovoj kulturi koja to niječe ili udobnom življenju.
Trenutak u kojem mi biramo kompromis, trenutak u kojem odlučujemo da je pokušaj življenja u ovoj kulturi, njena zadovoljstva i udobnosti, njena ponuda uspjeha i financijske stabilnosti važniji nego Božji standard, je trenutak u kojem se odričemo prava da odredimo koliko ćemo daleko ići.
Jednom kad je napravljen prvi kompromis, odustajemo od kontrole.
Ranije u ovom članku spomenula sam da imam svoje mišljenje o tome zašto se crkva nalazi u takvom moralnom odronjavanju.
Uistinu vjerujem da razlog leži u tome što smo se predali idolu zabave.
Kršćani će danas tolerirati svaku vrstu grijeha prikazanu na ekranu, slušati svaku vrstu bogohuljenja – čak i isprazno spominjanje najsvetijeg imena Isus – zbog užitka koji pruža zabava.
Dok možda odlaze pomalo crveneći se od stida, priznavat će da su film ili predstava cjelokupno bili “dobri, osim par ružnih riječi ili scena.”
I to je upravo ono što Pismo kaže da će se dogoditi u posljednjim danima: Nazivat će se zlo dobrim!
Kako nešto može biti “cjelokupno dobro” kada oslikava zlo, prikazuje bogohuljenje i proklinje Boga za kojega mi tvrdimo da ga štujemo (dajući mu svu vrijednost i važnost).
Ne možemo Bogu dati svu vrijednost i važnost, a zatim se okrenuti i nazivati “dobrim” svaku stvar koja Boga potpuno lišava Njegove vrijednosti i važnosti!
Ne možemo činiti ovo i nastaviti dalje.
Zabava oblikuje kulturu, njen način izražavanja i svjetonazor. Nažalost, crkva danas nije samo prestala govoriti o opasnostima bezbožne zabave, nego je odabrala sititi se u kanalizacijskoj vodi koju svakodnevno izlijeva.
I kad smo potpuno odbacili naš filter za pročiščćavanje, polako smo dopustili da takva kultura oblikuje način na koji mislimo o moralnosti u našoj modernoj svakidašnjici.
Polako smo usvojili stav da je biblijska moralnost vezana za kulturalne razlike.
Polako smo prestali očekivati od naše djece da ostanu seksualno čista.
Polako smo prihvatili da su neki ljudi rođeni s homoseksualnim sklonostima i nezadovoljstvom svojim spolom.
Polako smo počeli vjerovati da su stvari koje Biblija naziva grijesima zapravo mentalne bolesti.
Što bi se dogodilo da se Crkva podigne u velikoj duhovnoj reformi i potpuno iskorijeni idola zabave, od filma do TV emisija i prijenosa uživo, muzike, knjiga i časopisa, i zatraži Boga da ponovo oblikuje njen svjetonazor kako bi se slagao s Pismom.
Što bi se dogodilo?
Što bi se dogodilo kad bismo filtrirali upotrebu društvenih mreža, da gledamo samo ono što nas duhovno ohrabruje, a ne propovijeda politiku, ne iskušava nas senzualnim plesom ili izmišljenom dramom?
Što bi nam se dogodilo duhovno kad bismo kompromitirajuću zabavu zamijenili Božjom riječju i tražili Njegovo lice?
Koju bismo vrstu moći počeli zapažati u svom životu?
Završit ću s izjavom koju često čujem od svoga oca s propovjedaonice:
Količina Božje moći koja radi u nama i kroz nas je obrnuto proporcionalna količini tame kojoj dopuštamo da prometuje u našem srcu.
Dr. Dean Hackett – Temeljno
Ako želimo vidjeti Božju moć kako radi u nama i kroz nas, moramo biti voljni poduzeti radikalne korake kako bismo iskorijenili idolopoklonstvo i tamu iz naših života.
Shvaćam da će za neke ovaj članak zvučati osuđujuće i možda prestrogo, ali ja se ne mogu niti hoću ispričavati.
Vjerujem da je ova poruka usredotočena izravno na Božju riječ.
Draga sestro, mi živimo u posljednjem danu posljednjeg vremena.
Mi si ne možemo priuštiti biti poput 5 ludih djevica: uljuljane u san od naših bogova zabave i užitka, naših pozitivnih tvrdnji; igrajući igru očijukanja sa svijetom – misleći da nas to neće povrijediti.
Moramo biti na straži i budne kao 5 mudrih djevica, neometane ovim svijetom i njegovim blještavim, bezvrijednim tričarijama.
Ako ostanemo budne i vjerne, čekat će nas velika nagrada.
Ali ako zaključimo da možemo ući u kompromis i nastaviti dalje, to će nas koštati svega.
