Zahvalnost – prema definiciji znači pozitivan osjećaj ili stav kao odgovor na iskazanu dobrotu.
Ipak, smatram da je zahvalnost puno više od osjećaja – često je to naša odluka… baš kao i ljubav. Ne osjećam uvijek ljubav, ali odlučujem ljubiti. Ne osjećam se baš uvijek zahvalno, ali odlučujem zahvaljivati Gospodinu.
U ova prva tri dana našeg proučavanja o zahvalnosti s biblijskog gledišta, razjasnile su mi se neke stvari i stvarno sam sretna zbog toga jer lakše mogu donijeti ODLUKU ZAHVALJIVANJA.
Prvo, ako se počnem osjećati loše jer mi se čini da stalno padam i griješim uporno na nekim poljima, ako mi tijelo govori; »Jadan li sam ja čovjek! Tko će me od same sebe uzbaviti?«, tada mi Riječ govori;
»Neka je hvala Bogu po Isusu Kristu, našem Gospodinu!« (Rimljanima 7:25)
Da, On će me izbaviti, pobjeda je Njegova! Ako ostanem vjerna i dosljedna Njegovom putu, imat ću Njegovu pobjedu! <3
I tada se vraća nada, a uz nju pobjednički korača ZAHVALNOST.
[embedyt] https://www.youtube.com/watch?v=ndDP3uWU47k[/embedyt]
Drugo, kada mi se pogled počne spuštati na ljude oko mene, na samu sebe ili na okolnosti u kojima se nalazim, tada odlučujem ZAHVALIT ĆU Gospodinu zbog Njega samoga – zbog toga kakav je On! Sama dobrota i milost! Čista ljubav i pravednost! To je moj Bog i zato mogu punim plućima Njega hvaliti i slaviti! I dok se zahvalnost prelijeva preko moga srca, dolazi pobjeda i moje su oči opet usredotočene na Njega – na Onoga koji je začetnik i dovršitelj moje vjere, na Onoga u kome su svi moji izvori.
[embedyt] https://www.youtube.com/watch?v=yW6YHMGzeb0[/embedyt]
Treće, nikad prije nisam o tome razmišljala, sve do danas – ali zahvalnost ima puno s umiranjem sebi. Sve dok smo u mentalitetu svijeta, dok imamo poglede na život koji su slični ili isti kao pogledi ovog svijeta, mi se nalazimo »u taboru«, kako piše u Hebrejima 13. A žrtve su se prinosile izvan tabora, pa čak je i Isus podnio svoju žrtvu izvan »vrata«. Umire se izvan tabora, izvan vrata ovoga grada – ako umiremo sebi, tada izlazimo iz okvira razmišljanja i pogleda ovoga svijeta… i tada usmjeravamo pogled na »vječni grad«.
»Jer ovdje nemamo trajnoga grada, nego tražimo budući.« (Hebrejima 13:14)
Znači, nama razlog za zahvalnost ne leži u ovome vidljivom oko nas nego je svaki naš razlog za zahvaljivanje u Kristu. U Njemu je sve što nas čini istinski zahvalnima!
[embedyt] https://www.youtube.com/watch?v=Nm8OaP6f9Bg[/embedyt]
I naravno, to ne znači da ne bismo trebali osjećati zahvalnost i za tjelesne, materijalne blagoslove, ali ako oni i izostani, mi IMAMO VJEČNO RAZLOG ZA ZAHVALNOST.
Ako ostajemo »unutar tabora«, unutar granica ovog svjetovnog mentaliteta, u perspektivi materijalnog i vidljivog, tada ćemo teško biti zahvalni kada se nađemo u tzv. nezahvalnim okolnostima. Naša zahvalnost, znači, ne smije ovisiti o standardima ovoga svijeta nego ona ovisi samo o Kristu. A On je učinio aposlutno sve da možemo uvijek zahvaljivati.
Za mene je to zaista otkrivenje jer sam se često borila s pitanjima kako se to može uvijek, a posebno u nekim teškim situacijama, zahvaljivati. Činilo mi se to čak neiskreno i licemjerno – nekome tko proživljava nešto jako teško – reći SAMO ZAHVALJUJ! A sada znam da je tu zaista pobjeda i sloboda. Teško je jer prvo umireš sebi, svemu tjelesnom u sebi, ali nakon smrti dolazi pobjeda istinskog života.
Isus je umirao izvan grada i Njegova se krv prolijevala na križu za nas. Prvo smrt, a onda slavna pobjeda uskrsnuća!
I mi smo pozvani odreći se samih sebe, izaći izvan tabora, izvan svjetovnih standarda, umrijeti sebi – a onda se izlijeva na oltar Gospodinu naša žrtva hvale! I to je žrtva koja je Njemu danas ugodna.
»Po Isusu, dakle, stalno prinosimo Bogu žrtvu pohvale, to jest plod usana koje hvalom slave Ime Njegovo!« (Hebrejima 13:15)
Imaš li možda nešto što trebaš predati Gospodinu, odreći se svoje volje i prihvatiti posve Njegovu volju? Vjerojatno je to nešto za što bi ti svijet rekao; »Pa nije to loše željeti. Pa što ima loše u tome?« Možda već dugo želiš posao… možda muža… možda dijete… možda priznanje u društvu… možda zahvalu od nekoga… možda ispriku od nekoga tko te povrijedio. I sasvim je u redu, ljudskim očima gledano, to sve željeti. Ali je li to nešto što ti ne možeš predati posve Gospodinu? Je li to nešto što ti uzima slobodu da samo u Njega gledaš i u Njemu samome nalaziš zadovoljstvo? Pokušaj izaći izvan te svoje volje, pokušaj danas umrijeti sebi i tim svojim željama… i pokušaj Mu dati žrtvu hvale usred toga.
Vidjet ćeš slavu Božju tada, vidjet ćeš pobjedu Njegovu u sebi i ZAHVALNOST će ponovno teći.
Neka bude On, Gospodin naš, u svemu proslavljen – u svakoj našoj situaciji, On je kralj i Njemu pripada sva HVALA! <3
