Promatrajući ovaj tjedan Davidove bitke, i političke i osobne, možemo vidjeti kako je u svemu Gospodinova vjernost bila velika.
David je čovjek po Božjem srcu. Gospodin ga je izabrao i pomazao. Ima s njim velike planove. I David to sve zna. No ipak, neke lekcije mora proći.
Vidjeli smo kako mu je teško sjela lekcija s Uzom. Nakon jedne velike političke pobjede, koju mu je darovao Gospodin (pobjeda nad Filistejcima), on ima želju prenijeti Kovčeg Gospodnji u Davidov grad. Međutim, možda zbog sveg tog zanosa i uzbuđenja, on kao da zaboravlja na upute kako se prenosi Kovčeg Gospodnji. Ne pridržavajući se upute da se Kovčeg ne smije dodirivati rukama, Uza ga dotiče kako bi spriječio pad zbog treskanja tijekom nošenja. Bila je to smrtonosna pogreška za njega i on pada mrtav. A David pada u ljutnju, strah, odustajanje od prvotnog plana…
Bila je to njegova osobna bitka kroz koju je trebao proći opet milošću Božjom. Bitka u kojoj je morao predati svoja pitanja, nerazumijevanja, strah… i opet iznad svega, čekati na Boga.
Tri mjeseca trajala je ta bitka.
Završila je pobjedom vjere nad strahom. Gospodin mu je pokazao da se Njegove prisutnosti ne treba bojati, jer iz prisutnosti Njegove dolaze svi blagoslovi, ali – apsolutna poslušnost Njemu ipak je potrebna da bi mogli imati Njegovu prisutnost.
„I kralju Davidu bȋ dojavljeno govoreći: »Gospod je blagoslovio dom Obed-Edomov i sve što je njegovo zbog Kovčega Božjega.« Tada David ode te s radošću ponese Kovčeg Božji iz kuće Obed-Edomove u Davidov grad.“ (2 Sam 6:12)
Pobjeda radosti Gospodnje nad ljutnjom, strahom i odustajanjem. A radost Gospodnja dolazi kada smo preplavljeni Njegovom prisutnošću.
David je ipak odlučio otići po Kovčeg Božji i prenijeti ga u svoj dom – zato je imao neizrecivu radost!
„I David je iz sve snage plesao pred Gospodom… „ (2 Sam 6:14)
Kako je danas s nama? Znamo li da je u prisutnosti Njegovoj sva radost, a radost Njegova, naša je snaga?
Više ne ovisimo o Kovčegu, ali ovisimo o Duhu Svetom! Sada smo mi, Njegova djeca, hramovi Duha Svetoga i On nas ispunjava Svojom predivnom prisutnošću.
Ipak, i dalje je neophodna poslušnost Njemu!
Ne možemo hodati svojim putevima, na svoje načine provoditi svoje planove i ideje… pa i nadalje očekivati Njegovu bezuvjetnu prisutnost! On je i dalje SVETI BOG! I DALJE ZAHTIJEVA SVETOST! U Njegovoj prisutnosti ne može biti ništa što nije sveto.
Da, mi smo opravdani Kristovom savršenom žrtvom i Njegovom svetošću postajemo sveti. Ali i dalje smo obavezni biti poslušni – koliko smo poslušni Njemu, toliko smo u konačnici radosni kršćani! Zapravo, vrlo je jednostavno. Kristovom poslušnošću Ocu, nama je omogućeno primati iz dana u dan tu istu MILOST da živimo u poslušnosti Ocu i hodamo putem posvećivanja. Bez Krista, to ne bi bilo moguće! Ali zbog Njega je to moguće.
Ne znači da nećemo nikada pasti i izaći iz poslušnosti, ali neka naše podizanje i povratak u poslušnost bude što brže – kroz poniznost, priznanje i pokajanje – kako bismo što brže opet uživali radost Njegova spasenja i bili radosna djeca Božja, koja uživaju Očevu prisutnost.
I još nešto… kada uživamo u toj neirecivoj radosti spasenja – jer smo od Njega izabrani – tada smo i slobodni od tuđih procjena, mišljenja, osuda… Nama je tada najvažnije ugoditi Njemu i ne izgubiti Njegovo odobravanje, a sve ostalo manje je bitno.
„Nato David reče Mikali: »To činim pred Gospodom, koji me izabrao … Zato ću slaviti pred Gospodom. I pokazat ću se još manjim od toga, i bit ću neznatan u vlastitim očima…“ (2 sam 6:21-22)
Možemo biti „mali“ u tuđim, pa i u svojim očima, ali smo opet radosni jer smo u Njegovoj prisutnosti.
I samo je to bitno.
