Zamisli da ti muž dođe kući s predivnim buketom ruža i pitaš ga koja je prigoda, a on odgovori: “Pročitao sam knjigu u kojoj piše: ovo radi dobar muž.”
Kako bi se osjećala: voljeno ili on samo ispunjava svoju dužnost i ispunjava sve ono što je na popisu kako biti “dobar” muž?
Sada promijenimo scenario. Što ako se pojavi s ružama i ti ga pitaš koja je prigoda, a on odgovori: “Samo te volim vidjeti sretnu jer to i mene čini sretnim.”
Bi li se sada osjećala voljenom? Da, naravno da bi!
Isto je i s Bogom.
Kada se pojavimo nedjeljom na štovanju u crkvi, radimo li to iz obaveze, da popunimo svoju tjednu obavezu kao “dobri” kršćani ili dođemo u crkvu jer želimo iskreni odnos s Bogom?
U Mateju 22,36-40 Isus kaže da je najveća zapovijed ljubiti Boga svim svojim srcem, dušom i umom.
Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?«
A Isus mu reče:
»Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem svojim
i svom dušom svojom i svim umom svojim.
To je prva i najveća zapovijed.
A druga je ovoj slična: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.
O tim dvjema zapovijedima vise sav Zakon i Proroci.«
Postoji li netko ili nešto što se takmiči s Bogom za tvoju ljubav?
Ako stavimo nešto iz ovog svijeta prije Boga, jednom kada umremo, žalit ćemo zbog toga.
Sve što stavimo prije Boga u ovom svijetu, završi u grobu.
Ne možemo uzeti sa sobom ni svoj novac, ni svoj uspjeh, odjeću, kuću, brod, akademski status niti išta drugo s ovog svijeta ne možemo odnijeti sa sobom u vječnost.
Sve s ovog svijeta – umire s nama.
Tvoja duša nastavlja živjeti u vječnosti.
Je li to, za što živiš, vječno?
Jednog dana, kada umreš, probudit ćeš se ili u nebu ili u paklu. Ako se probudiš odvojena od Boga, shvatit ćeš da si potratila svoj život na ono što je isprazno; a mogla si živjeti svoj život za Boga.
I to nas dovodi do Psalma 115.
Ne nama, Gospode, ne nama,
već svojemu imenu slavu daj;
zbog milosrđa svojega, zbog istine svoje!
Zašto da pogani govore: »Ta gdje je Bog njihov?«
A naš je Bog na nebesima,
sve što mu se svidi, učini.
Psalam 115,1-3
Ovaj Psalam počinje riječima: “Ne nama, Gospode, ne nama.”
Volim kada gledam emisije gdje se dodjeljuju nagrade i glumci ili sportaši zahvaljuju Gospodu za svoje talente i uspjehe. Ovo ponavljanje “ne nama” pokazuje kako nam je lako primiti zasluge, slavu i slavljenje.
Nije krivo biti uspješan,
ali razlika između nekog
tko živi za sebe ili za Boga
je u tome tko dobiva slavu.
Bog je svakoj od nas dao različite darove i talente i ne smijemo voljeti dobre darove koje nam je Bog dao VIŠE od Onoga koji daje te darove.
Ako želimo proslaviti Boga
trebamo izbjegavati idolopoklonstvo.
U našoj kulturi vidimo mnogo ljudi koji se klanjaju kipovima ALI sve što se natječe s Bogom za našu ljubav može postati idol.
Ponekad želimo nešto što je zabranjeno i to može preuzeti naš život. Ali, drugi put to može biti dobro, samo za naše uživanje, i odvlačiti nam pažnju i odvlačiti nas od Boga.
Kumiri su njihovi srebro i zlato,
djelo su ruku čovječjih.
Usta imaju, a ne govore;
oči imaju, a ne vide.
Uši imaju, a ne čuju;
nosnice imaju, a ne mirišu.
Ruke imaju, a ne pipaju;
noge imaju, a ne hodaju;
ne puštaju glasa iz grla svojega.
Oni što ih načiniše nalik su im;
kao i svaki koji se u njih pouzdaje.
Psalam 115,4-8
Psalmist govori o najvišoj liniji kipova tog doba, koji nisu bili drveni već načinjeni od zlata i srebra. On govori o tome kako u njima nema života. Oni nemaju usta i ne mogu govoriti. Oni ne mogu reći istinu. Oni ne mogu vidjeti, zato ne mogu vidjeti okolnosti u kojima se ljudi nalaze i utješiti ih. Oni ne čuju, zato se ne mogu njima moliti.
Oni ne mogu hodati! Oni koji ih obožavaju moraju ih nositi!
Kakva je to vrsta Boga?
To su slabi bogovi.
To su idoli, kumiri, i NEMAJU snagu.
Ali, naš Bog govori, čuje i daje istinu, daje život i On je moćan.
Nema Boga kao što je naš Bog.
To nas dovodi do:
Izraele, pouzdaj se u Gospoda;
on njihova je pomoć i štit njihov.
Dome Aronov, pouzdaj se u Gospoda;
on njihova je pomoć i štit njihov.
Koji se bojite Gospoda, pouzdajte se u Gospoda;
on njihova je pomoć i štit njihov.
Psalam 115,9-11
Naš je Bog stvaran i živ i možemo se pouzdati u Njega! On je naš pomoćnik i naša zaštita.
U našoj kulturi gdje možemo biti snažni i nezavisni, možemo uništiti naše pouzdanje u Boga. U kušnji smo da ne osjećamo potrebu za Božjom pomoći. I kada se prestanemo pouzdavati u Boga tada se trudimo preuzeti kontrolu nad svojim životom…
budi oprezna…
to vodi idolopoklonstvu…
koje vodi do života temeljenog na osjećajima umjesto onoga što nam Bog govori u svojoj Riječi.
Bog želi da uživamo u životu!
Kušnja je da one stvari koje su ugodne i dobre u našem životu pretvorimo u male bogove i s vremenom poklanjamo svu svoju ljubav i vrijeme i energiju dobrim stvarima, umjesto da stavljamo Boga na prvo mjesto u svom životu.
Ovo je ključ kako da uživamo u dobrim stvarima i ne napravimo od njih idole…
Živi zahvalnog srca, zahvaljujući Bogu za sve dobro koje ti je dao.
Sve što je dobro i ugodno, sve to što imamo došlo je kao dar od Boga i te dobre stvari nisu cilj u našem životu!
Bog ima veću svrhu za tebe u životu od toga da čezneš za stvarima ovog svijeta.
Stvorene smo da štujemo Boga i da živimo s Njim cijelu vječnost. Taj odnos počinje sada, ovdje na zemlji.
Nemoj potrošiti svoj život na stvari koje će trajati samo do smrti.
Umjesto toga pouzdaj se u Boga.
On voli tebe!
Nastavi hodati s Kraljem,
